|  |
 |
  |
 |
 |
Dokle doseže umeće pojedinih domaćih političkih analitičara?
Mišljenje po meri partija
U svakoj zemlji, pa i u našoj, postoji cenjena
profesija političkih analitičara. Politički visoko obrazovani
specijalisti koji dobro poznaju političku scenu u zemlji pomno
je prate, komentarišu kretanja u njoj i prognoziraju šta će se
sa jednom ili drugom partijom desiti u bliskoj ili daljoj budućnosti.
Javna glasila ih angažuju da prokomentarišu neki politički događaj
ili stanje. Dakle, profesija vredna poštovanja.
Klimanje glavom
Političari i vlast imaju drugu vrstu pomoći - savetnike. Razlika
između pomenute dve profesije je to što savetnici po pravilu savetuju
šefove da urade onako kako pretpostavljaju da su šefovi inače
odlučili da urade. Oni drugi su bar relativno nezavisni i realni.
U prethodnoj rečenici naglasak je stavljen na reč relativno.
Zašto? U čemu je problem? Prema mom mišljenju, problem je to što
politički analitičari političkoj sceni prilaze kao laboranti u
medicini: utvrđuju krvnu sliku, sedimentaciju, ultrazvukom i skenerom
konstatuju eventualne degenerativne promene u organizmu i sve
drugo što je neophodno za lečenje. Ali, tu se i završava njihov
posao; mislim laboranata i političkih analitičara. Politički analitičari
nisu lekari koji će na osnovu laboratorijskih nalaza odrediti
terapiju. Oni samo, manje ili više, uspešno prognoziraju koliki
procenat glasača će koja partija dobiti na narednim parlamentarnim
izborima i koje partije najverovatnije neće preći cenzus, koje
će se partije udruživati pre ili posle izbora. Neki će još objašnjavati
zašto se neka partija ponaša ovako ili onako. Drugi će čak uputiti
nekoj partiji kritike za neki deo ponašanja.
Poluga političkih stranaka
Ali se nijedan politički analitičar u principu neće upustiti u
avanturu da, recimo, kaže da su političke institucije u Srbiji
danas u znatnoj meri anahrone i da političari, svesno ili nenamerno,
iz neznanja ili zbog određenih interesa, deluju protivno stvarnim
interesima naroda. Što se, inače, i golim okom može "videti".
Otkuda tako ograničeni domet političkih analitičara? Svakako
ne zato što ti ljudi nisu dovoljno umni. Naprotiv. Najgrublji
odgovor na ovo pitanje mogao bi da bude da su politički analitičari
de fakto, na jedan ili drugi način, deo političkog sistema, da
od njega zavise, da mu ponekad čak direktno ili indirektno služe.
Na ovakvu grubu, a možda i problematičnu, ocenu, politički analitičari
bi mogli da odgovore da njihov zadatak i nije da menjaju politiku,
već da je samo objašnjavaju. I to je, naravno, tačno.
Bedi ne treba analitika
Ali, građani Srbije, ophrvani nemaštinom, nezaposlenošću i osećanjem
beznađa, nemaju veće koristi od političkih analiza i komentara.
Svaka čast političkim laborantima. I oni su potrebni, čak neophodni,
ali samo kao laboranti. Međutim, građani traže da im umni ljudi
kažu kako da izađemo iz krize, kako da izgradimo pravedno društvo
u kome će ljudi živeti od poštenog rada, društvo bez kriminalaca,
pohlepnih "biznismena", bez korupcije. Da žive kao normalni
ljudi u normalnim zemljama.
Ali, gde su onda naučnici, akademici? Zar oni nemaju šta da predlože
političarima?
Damjan Dragojević, Novi Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Visoke kazne za vozače povećavaju bezbednost
Saobraćajna policija apeluje na vozače da voze
opreznije jer počinje školska godina, te će deca biti izloženija
opasnostima na ulicama. Dakle, sve po starom. Svakodnevno čitam
o udesima, pogibijama, i ne sumnjam da smo pri vrhu u svetu. Često
pišem koliko su Amerikanci bahati, nekulturni. Ali, sistem ih
je primorao ne samo da nauče da stanu u red već i da oprezno voze.
Čime to, neko će se upitati. Pa kaznama, svakako. Nisu to kazne,
nego kaznetine. Uvek se naježim kada se setim prelazaka ulica
u Beogradu: previše njih se u svom autu oseća svemoćno, premalo
se poštuje ono najvrednije - ljudski život.
Previše puta doživeh da neko naglo uleće u krivinu, da me zaobilazi
za centimetar... I, kako toj bahatosti stati na put? Prosto, visokim
kaznama. Svuda su ljudi osetljivi kada se udare po džepu. Jer,
ako neko ima para da kupi automobil (slažem se da je svakodnevna
potreba), da plaća preskupo gorivo, onda će imati i za visoke
kazne, naravno ako ih "zasluži". Plašim se da ću i dalje
u Ulici Kralja Milana, baš ispred Gradske Skupštine, viđati noćne
"trke", gde sumanuti manijaci voze noću i preko 100
kilometara na sat.
Miodrag Bjelić, NJujork
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Politička korektnost, novinarska objektivnost i homofobija
Pre nekih petnaestak godina, ostacima Jugoslavije
kružio je sledeći vic: "Negde u SR Hrvatskoj veliki i ljuti
lav pobegao je iz zoološkog vrta. Lutajući gradom nabasao je na
obdanište. Taman kada se zver spremala da zaskoči razigranu decu,
pred njim se pojavi jedan hrabar mladić i u borbi na kojoj bi
mu i Tarzan pozavideo savlada i zadavi lava. Sutrašnja štampa,
odnosno tisak, donose velike naslove: 'Hrabri Hrvat spasio djecu
sigurne smrti'. Istoga dana, mladić koji je ubio lava nazove redakciju,
zahvali se na lepim rečima i skrene pažnju da on, ipak, nije Hrvat.
Sledećeg dana, iako nevoljno, štampa, odnosno tisak, ispraviše
se pa napisaše: 'Odvažni Jugosloven sprečio katastrofu'. Na to
dobiju još jedan poziv od pomenutog mladića koji im reče da on
nije ni Hrvat ni Jugosloven, već Srbin. Tisak se ponovo ispravi
i u sutrašnjim novinama osvanu naslov: 'Srpski terorista i pobunjenik
zadavio lava, miljenika hrvatske djece'!
Tada, usred rata, to je bio vic. Nažalost, danas je to realnost
u samoj Srbiji. Mediji u Srbiji, protekle nedelje brujali su o
nečuvenom napadu skinhedsa na dvoje izraelskih državljana. Kako
prenose jedan mediji, grupa skinhedsa prilikom napada je pevala:
"Aušvic, Aušvic".
Laži koje bole
Sudeći po objektivnoj, demokratskoj, slici koju nam predstavljaju
pojedini mediji, reklo bi se da su nacisti bili mala deca za Srbe.
Oni su imali "kristalne noći" kada su ubijali i maltretirali
Jevreje. Nisu hteli danju da ne bude baš očigledno pred obrazom
sveta. Dok u Srbiji izgleda ne postoji taj problem jer ne samo
da se Srbi ne kriju nego čak i policija poriče bilo kakav sličan
incident. Kome verovati, MUP-u Srbije ili nekim medijima kojima
su u pomoć priskočili i neki naši političari? Politički pismenom
čoveku ne bi bilo jasno kakve veze desničari i nacionalisti imaju
sa skinhedsima, ako je opšte poznata stvar da su nacisti bili
i ostali ekstremni levičari. Ali, ne lezi vraže, ima i MUP nekog
ko će da podrži njegovu stranu priče. To je niko drugi do grupa
skinhedsa. Naime, ta grupa skinhedsa je u stvari Amerikanac srpskog
porekla A. H, koji živi u Čikagu i veze nema s levicom, desnicom,
skinhedsima i politikom. Javio se policiji i priznao da je on
taj koji je udario Izraelca. Mladić se prijavio, kako sam kaže,
jer nije mogao da podnese grižu savesti i medijsko iskrivljivanje
onoga što se desilo. A. H. tvrdi da Avrama nije tukao, već udario
i to ne zato što je ovaj Izraelac, već zato što ga je Avram Jariv,
u gužvi, uštinuo za zadnjicu.
E to je sad već druga priča. Dakle, u Srbiju dolazi peder (ili
da budemo politički korektniji pa da kažemo homoseksualac) i uštine
Amerikanca za zadnjicu. Amerikanac se okrene, i kako je očigledno
srpskog porekla, ne uzvrati ljubav Izrealcu, nego mu zalepi jednu
vašarsku šamarčinu. Na to Izraelac otrči na čuveni B92, sa sve
svedokom, i ispriča kako ga je pretukla grupa skinhedsa zato što
je Jevrejin. Odmah zatim reaguje i predsednik Srbije, koji poziva
na identifikovanje svih desničara i nacionalista kako bi se s
njima moglo što lakše obračunati.
O tempora, o mores! Ovakav obrt ni Holivud ne bi progutao. Sve
ono što su crveni pola veka vežbali žuti bez greške izvode. Rekao
bi čovek da je reč o istoj ekipi koja je samo promenila dresove,
iz izbledelo crvenih u ove žute, politički korektnije.
Nemi za Srbe na Kosmetu
Posle ovoga ne bi nas iznenadilo ni da čujemo kako su posle "mein
kampfa" zapevali "Jasenovac, Jasenovac". Avram
ne zna razliku između jednog udarca i pokušaja ubistva zbog etničkog
porekla. Osim ako A. H. nije najpre tražio da vidi Avramov pasoš,
ili mu je možda na čelu pisalo Jevrejin/homoseksualac, možemo
zaključiti da je ovo još jedan klasičan slučaj orkestriranog antisrbizma
kojem samo Srbi mogu stati u kraj.
Podsetimo se i na to da je pre samo nekoliko dana po ko zna koji
put izazvan incident u Kosovskoj Mitrovici, kada je u slobodnom
delu grada šiptarski maloletnik bacio bombu na kafić pun ljudi.
Mnoge domaće političare tada nismo čuli da pozivaju na restauraciju
pravno-državnog poretka, u južnoj srpskoj pokrajini.
Nemanja Mrđenović, Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
NVO ne zanimaju zločini nad Srbima
Poštovani, redovan sam čitalac Internet izdanja
jer ne mogu da Glas kupujem u Čikagu. Veoma mi je drago da u današnjoj
Srbiji konačno imamo pravi srpski list koji piše realno i istinito,
kome se veruje za razliku od zloglasnih medija, koji, nažalost,
preplavljuju srpsku medijsku scenu.
Javljam vam se povodom objavljenih snimaka ATV iz Banjaluke o
zločinima Petog korpusa muslimanske vojske nad Srbima, posle čega
je još jednom dokazano šta sve rade i za koga rade nevladine organizacije
kojih ima pregršt u Srbiji. Koliko su ove organizacije samo buke
dizali kada se govorilo o Srebrenici. Srpske žrtve su velike i
sami još ne znamo kolike su jer još nema svih podataka na jednom
mestu. Mnogo je ljudi pobijeno u RS Krajini za vreme "Bljeska",
"Oluje" i za vreme napada Hrvata na Medački džep, Miljevački
Plato, Maslenicu...
Koliko je samo srpskih žrtava bilo u Sarajevu, istočnoj Bosni,
na Kosmetu? To naravno ne interesuje ni NVO, ni "Žene u crnom".
Sada, kada se u RS javno pokazuju dokumentarni filmovi o naredbama
tzv. generala BIH, u kojima se jasno vidi naredbodavac i izvršilac
gnusnih zločina, "Žene u crnom" i naše NVO takođe ćute.
NJih ne interesuje ni smrt majke iz istočne Bosne koja je nedavno
presvisla za svojim malim 11 godina starim sinom, kog su muslimani
masakrirali! Svaka zemlja i država se brani od stranih špijuna.
Zašto se i država Srbija ne bi branila od onih koji svojim lažima
nanose veliku štetu i ugled?
Oni pokušavaju da ubede Srbe da su jedini krivci za sve što se
dešavalo od 1990. godine naovamo. Taj scenario je odavno viđen
i deo je prljave zapadne propaganda. Kako vreme odmiče, javljaju
se i na zapadu intelektualci, novinari, svedoci koji ruše mit
o Srbima kao lošim momcima. Ima sigurno još dokumentarnih filmova
koji govore o zločinima Hrvata, muslimana i Albanaca nad Srbima.
U tom kontekstu treba svim sredstvima raditi na otkrivanju istine
da je Srbija najmanje želela te ratove i da su Srbi njegove najveće
žrtve.
Milan Plavšić, Čikago, SAD
|
 |
  |
|
|