JAGODINA- Aleksandar Zdravković (65) iz
sela Glogovca kod Jagodine ubio je svog sina jedinca Slađana (37)
iz čista mira, priča njihova rodbina. Aleksandar, koji je sedam
godina bio nervni bolesnik, u poslednje vreme nije uzimao terapiju,
ali niko nije mogao ni da pomisli da će iz lovačke puške u sinovljeva
leđa ispaliti dva patrona.
-
Toga dana išli smo do grada u kupovinu, pili kafu i sve je bilo
u redu. Nismo se svađali. Slađan je onda otišao u dvorište da
se igra sa psom. Nismo ni primetili kada je njegov otac uzeo lovačku
pušku. Tek kada se začuo pucanj i kada je Slađan povikao: "Zašto
me ubi?!", svi smo pritrčali. Ležao je pored kućice za pse
i više ništa nije mogao da kaže. Kada smo Aleksandra upitali šta
je to uradio, on je mrtav-hladan rekao: "Ubio sam Slađana"
- teška srca priča Suzana, Slađanova supruga.
Inače, Slađan i Suzana, sa sinovima Aleksandrom (9) i Stefanom
(5), koji su na privremenom radu u kantonu Cirih u Švajcarskoj,
došli su u zavičaj da bi sa rodbinom proveli vaskršnje praznike.
- Prvi put da nije bilo svađe, da smo se šalili i pričali uz
kafu. A ranijih godina presedao nam je svaki odmor. Uvek je neko
bio kriv, i to bez razloga. I kad Aleksandar bude izašao iz zatvora,
ovde mu mesta nema. Neka ide gde zna - ogorčena je Suzana.
Kako su mu sin i snaha svakog meseca slali od 200 do 500 franaka,
kupovali ogrev i ostale potrepštine, niko ne može da shvati zašto
je ubio sina.
- Prošli put su imali velike komplikacije. Jurio je sina, decu,
snahu. Svađao se sa svima u selu. Bio je na lečenju u ćuprijskoj
bolnici samo jedan dan jer je strina Zorica potpisala da bi izašao.
I nju je mnogo maltretirao u poslednje vreme. Pre nekoliko godina
prestao je da puši i pije, ali, menjao je ćud kao pseto. Eto,
samo nekoliko dana pre nesreće, on je unucima kupio bicikle -
priča Miodrag Zdravković, Aleksandrov brat od rođenog strica.
- Najteže mi je što su deca sve videla. Potrčala su ka meni i
povikala:"Mama, tata je mrtav! " Kad sam Aleksandra
upitala zašto je to uradio, on je okrenuo pušku ka meni i deci.
U njoj je bio još jedan metak. Onda je bratanac Nebojša stao ispred
njega i rekao mu: "Hajde, pucaj u mene!" On mu je s
osmehom odgovorio: "Ne, neću u tebe". Nebojša mu je
tada uzeo pušku, bacio u travu, a Aleksandar je izašao iz dvorišta
- priča Suzana.
Kada se Suzana sa decom vrati u Švajcarsku, Aleksandrova supruga
Zorica, koja je gluvonema, ostaće sama u svetu tišine.
Tekst i foto Z. Gligorijević