Zapanjen sam neistinama koje se o meni objavljuju
u nekim novinama. Apsurdna su i neodgovorna pisanja nekih medija
da sam špijun engleske obaveštajne službe, a ova neistina svakako
nije razlog zbog koga sam otišao iz Ambasade Australije u Beogradu
u kojoj sam pre pet godina radio šest meseci kao politički i trgovački
savetnik - kaže pomoćnik ministra odbrane Pavle Janković povodom
pisanja Glasa da je iz te ambasade morao da ode jer se sumnjalo
da iznosi poverljive podatke za Britance.
Kako ste se tu zaposlili?
- To mesto je, odlaskom Dejana Šahovića za našeg ambasadora pri
UN u Njujorku, ostalo upražnjeno. Nakon javnog konkursa i intervjua,
bio sam najbolji od 150 kandidata. Prva tri meseca neposredni
pretpostavljeni bio mi je jedan mladi australijski diplomata.
Okončanjem njegovog trogodišnjeg mandata, za njegovog naslednika
došao je čovek s kojom nije bilo moguće uspostaviti dobar profesionalan
odnos. Zato sam u septembru 2001. dogovorno prekinuo radni odnos
i otišao iz ambasade.
Vaše ime dovodi se u vezu i s Vilijamom Vokerom?
- Moje ime u vezu s Vokerom dovode neki tabloidi, što je još jedna
neistina. Od 1997. bio sam angažovan kratkim ugovorima za Oebs,
konkretno za Međunarodnu organizaciju za migracije (IOM) koja
se bavila organizacijom glasanja za Srbe raseljene i prognane
izvan Hrvatske i BiH, a koji svoje glasačko pravo nisu mogli da
ostvare u mestima iz kojih potiču. Obučavao sam lokalne izborne
komisije za rad po pravilima Oebsa. Ta misija bila je potpuno
razdvojena od kasnije nastale Kosovske verifikacione misije na
čijem je čelu bio Voker, koga nikada nisam upoznao.
Studije ste završili u inostranstvu, a u Ministarstvo odbrane
ste, tvrdi se, došli kao kadar G17 plus bez nostrifikovane diplome
i radne knjižice.
- Radno iskustvo i radni staž su dve odvojene stvari. Mogu odgovorno
da kažem da imam dovoljno radnog iskustva koje nije vezano za
Srbiju jer sam ga sticao u inostranstvu od 1993. Odmah po dolasku
u Ministarstvo, doneo sam kopije britanskih diploma i tačno je
da tada nisam imao nostrifikovanu našu diplomu, jer mi ona ranije
nije ni trebala. Prvu nostrifikovanu diplomu Ministarstvu sam
dostavio posle pola godine, a magistarsku posle godinu dana kada
je završen proces nostrifikacije na Fakultetu političkih nauka.
Da li je zaista služba bezbednosti kontrolisala šta iznosite
iz zgrade ministarstva?
- Kolege iz bezbednosti imaju pravo da reaguju u svakom trenutku.
Mene niko nije pretresao jer nije ni bilo razloga, ali jeste rutinski
dva puta mog saradnika Nikolu Petrovića. Njemu su popisana sva
dokumenta koja je u tom trenutku imao. To nije ništa neuobičajeno.
Budući da je pod vašom kontrolom budžet Ministarstva, osećate
li bar moralnu odgovornost za aferu "pancir"?
- Nažalost, Uprava za budžet i finansije sve do sada je ovde bila
svedena na izvršni organ. Tu praksu menjamo u saradnji s Trezorom.
U praksi je to do danas značilo da neke druge službe pri Ministarstvu
potpišu ugovor bez prethodne konsultacije, ili bar formalno traženog
mišljenja od Uprave za budžet i finansije. Primera radi, pomoćnik
ministra za materijalne resurse i ministar, ili neko koga oni
ovlaste, mogu da potpišu ugovor bez saglasnosti Uprave za budžet
i finansije. To je potpuno suludo jer nema kontrole trošenja novca
poreskih obveznika, tj. budžeta. Ako ministar prihvati sugestije
na kojima u Sektoru radimo, ovo neće moći da se ponovi.
Tvrdite da je Prvoslav Davinić ugovarao ne samo količinu već
i cenu vojne opreme i da je na sve to stavio svoj potpis, a da
vi ništa niste znali o tome?
- Tvrdim da me niko ništa nije pitao, niti sam ja o tome nešto
znao. To se može dokazati i dokumentacijom kao što je utvrdila
i budžetska inspekcija. Za ovaj događaj sam saznao od kolega,
a kasnije i iz novina.
Zašto optužujete novinare kada je ministar Stanković javno
rekao da želi ljude u koje ima poverenja?
- Ne bavim se optuživanjem, a naročito ne novinara. Normalno je
da je ministar "nasledio saradnike" od bivšeg ministra.
To je zatečeno stanje, a pomoćnike postavlja Savet ministara i
ministar s tim mora sam da izađe na kraj na svoj način, a ne da
mu se sugeriše sa strane i kroz medije. Ministar sam uređuje svoj
kabinet. Važno je da ministar sagleda dosadašnji učinak svojih
pomoćnika - članova kolegijuma ministra. A, što se tiče Sektora
za politiku odbrane na čijem sam čelu, mislim da smo bili vrlo
uspešni u reformskom smislu uprkos mnogim problemima. Činjenica
je da je funkcija na kojoj radim mandatnog tipa, a moja je želja
da za vreme dok sam na mestu pomoćnika ministra s timom saradnika
uradim što više za boljitak sistema odbrane i da završim odgovoran
posao jer mislim da je ovo mesto u ovom trenutku ono sa kojeg
znanjem i radom mogu da dam doprinos svojoj zemlji.