|
 |
 |
  |
 |
 |
Proglas otpisanih
Nažalost, borba sa autoritarnim vladanjem na ovom
prostoru još nije završena. Prelazi u drugu fazu. Gospoda koja su
našom pomoći, našim glasovima, nervima i životima došli u pozicije
da administrativno donose odluke o načinima života ljudi, pogotovo
duhovno-društvene sfere ove zemlje, ponašaju se najokorelije, bespogovorno,
beskompromisno - "drugarski"!
Jesul drugovi iz komiteja MMF-a rekli da se krešu umetnici i
penzioneri (i još duhovne boranije koja ne kopa, ne vuče, ne bije,
ne crnči...) - Jesu!?- Kreši! (Razvaljuj, seci i sijeci, pali,
po kratkom postupku itd...!) Međutim duh i dušu jednog naroda
starijeg od loze ministara zajedno, nemoguće je uništiti. To se
vidi sad, na primeru zatočenika ili sužnja u tzv. Novom Dobu ili
novom veku, Episkopa srpske pravoslavne crkve, Oca Jovana. Makedonska
crkva se ponaša slično kao i predlagači arogantne i bezdušne politike
prema najosetljivijem, najsiromašnijem i najnevinijem delu ovog
naroda, umetnicima i penzionerima.
Još da dodamo napuštenu i nezbrinutu decu, da zavirimo u njihove
domove, dobija se jasna slika o ljudima kojima je poverena vlast
da upravljaju našom stvarnošću i nagoveštavaju našu budućnost.
Umetnici su najbliži duhovnom delu ovoga pa i svakog naroda. Umetnici
nisu zabavljači, na šta ova vlada pokušava da ih svede, ni ideološki
poslušnici partije ili sistema, zloupotrebljavani kao krpe, istina,
magične.
Stoga, gospodo, vi se prema najslabijima ove zemlje, kojima je
najpotrebnija zaštita, odnosite kao makedonska crkva prema našem
svešteniku. Razloge za umetničko-penzionersku sudbinu, koju vi
određujete, vi nalazite u krivici Tito-Slobodanovog radnog veka
i služenja autoritarcima!?
Pogodite, gospodo ministri i poslanici, svi koji se krijete iza
ovakvih odluka, po čemu se prepoznaje pravi civilizacijsko-hrišćanski
sistem, Novoga Veka? Po razumevanju i milosrđu - ili nazovite
kako hoćete, ako se plašite toliko potrebnih i lepih srpskih reči
- u zakonima, odredbama napravljenim u ime onih kojima je pomoć
najpotrebnija.
Dosta vas se ponaša po izreci Zorana Đinđića, da, ako moramo,
žabu progutamo odmah, ne meračeći je na parče. Nemojte ni slučajno
da poredite tu izreku sa svojim ponašanjem. Izgovorena u sasvim
drugom kontekstu, ona ne zloupotrebljava nevine žabe kao što vi,
zloupotrebljavate nas.
Mi radimo ono što znamo; rečju, slikom, melodijom, ovoga naroda
i za ovaj narod, jer smo povlašćeni i kao takvi osuđeni da delimo
dobro i zlo, nevolju i radost sa njim, svih ovih godina. Sredstva
naše borbe nisu onakva na koja ste vi navikli, protiv kojih već
spremate kordone "čuvara naroda" kojima niste ni dozvolili
da otkriju i ustanove glavne krivce za ubistva čoveka i ljudi
iza kojih ste se vi zaklanjali i zidali svoju karijeru. Mi nosimo
civilizacijsku svest ovoga naroda vekovima; mi, slobodni, neinstitucionalizovani
ali i neklanovski umetnici, danas, kada ste i "neslobodne"
ili zaposlene umetnike sveli na simbolične platne doprinose.
Mi se molimo za vas, ne molimo vas, više nemamo obraza, jer predstavljamo
mnogo više i ozbiljnije ličnosti i pojmove ovoga naroda! Vi ste
zaboravili postojanje srpskog jezika, likovnog, muzičkog vaspitanja,
sve objedinjeno u nezavisnom, hristoliko-civilizacijskom duhu
ove zemlje. Vi ste napravili od ove zemlje krvavu i jednoumnu
pozornicu, jer ste igrali fudbal na društvenim časovima a zabavu,
danas estradu, smatrate glavnim kulturnim imeniteljem ove zemlje!
No, mi ne pokazujemo samo vama, već celome svetu, kome se vi
udvarate ko smo, koliko i kako nam je stalo do duha i duše ove
zemlje, do duše i duha Univerzalnog Jezika Umetnosti i sve ugroženije
planete koju vi, nažalost, ne razumete, jer ne razumete ni rođeno
tlo na kome ste ponikli.
Mi smo krenuli... Mirno, boreći se ne samo sa vašim neznanjem
i duševnim nevaspitanjem, koje je veliki stvaralac Nikola Tesla
obeležio kao najvećeg neprijatelja svakom napretku, ne samo za
našu zemlju!
Krenuli smo i nastavljamo Putem Istine i Života Umetnici Srbije
P.S. Pozdravljajući našu braću i prijatelje na prostorima Crne
Gore...
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Čekajući ispunjenje sudske odluke iz 1990. godine
Decenija i po bez pravde za porodicu Martinović
Poštovani, podsetio bih na članak vašeg novinara
g. Vlahovića iz 2000. godine. Tekst se odnosio na slučaj nesretnog
Đorđa Martinovića, koga su šiptarski ekstremisti s Kosova zverski
mučili i maltretirali. Zato vam pišem i predlažem:
- da pokrenete da se konačno, posle toliko vremena, obesnaže
sve laži i demantuju manipulacije medija o pokojnom Martinoviću,
da i ne pominjem izjavu Staneta Dolanca u kojoj nesretnog Đorđa
naziva prvim srpskim samurajem... (grozno i mojoj duši neshvatljivo
da je to mogao izjaviti);
- da se konačno izvrši presuda Drugog opštinskog suda kojom je
određeno da se Đorđu isplati 100 hiljada DM, a ja dodajem sa kamatom
počev od dana donošenja presude tj. od 1990. godine. Znam da je
on umro, ali je iza njega ostalo četvoro njegove dece i desetoro
unučadi.
I treće, za šta je povod članak KIM info koji putem mejla dobijam
preko elektronske pošte, a odnosi se na feljton koji se piše po
šiptarskim novinama, od 2. avgusta kako su npr. Dečani, Gračanica...
Pa, ovako sam razmišljala: Ako nam uzmu plodna polja, brda-kosovskometohijsku
zemlju... važno je da naš narod ne zaboravi i da u svojoj duši
nosi zavet Lazara, svetosavlja, krsne slave i Boga - čime Kosmet,
ni mi, ni naši potomci ne bi zaboravili Kosmet, ostali bismo Srbi
i ljudi.
Ovako... uzeće nam i to... što nas čini Srbima i pravoslavcima...
Mnogo sam teških momenata imala u životu - ali mi je ovaj, kad
pročitah pomenuti članak, najteži - to kažem bez imalo patetike...
Trebalo bi tražiti da se u svim svetskim dokumentima o situaciji
na Kosmetu, zahtevima Šiptara, u svim dokumentima prošlim i budućim,
u nazivu doda, stavi neki pojam koji šiptarske zahteve odvaja
od naše baštine. Grčka je za Makedoniju izdejstvovala da u nazivu
stoji "bivša"... Jer, kada se ovako menja istorija,
iskrivljenim perom prisvaja Gračanica, Dečani... pitam se šta
će i kako će se naše buduće generacije snaći u tim lažima - ili
je to put da nas potpuno satru i u srpsko biće, što rade na duge
staze, unoseći amneziju...
Upravo ovo će se desiti ako Kosmet dobije nezavisnost. Pa razmislite
i o tome što je u svim dokumentima stavljeno Kosovo, a zaboravljena
Metohija? Zar samo jedno slovo - arbani/albani njima ne služi
da dokazuju svoje ilirsko poreklo - negirajući tračansko - menjaju
istoriju! Kao danas Kosova/Kosovo.
Bože pomozi nam. Autor poznat redakciji
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Leto za pamćenje
Odavno se nije dogodilo da naš sport u jednom mesecu-julu
zabeleži toliko uspeha i što je najvažnije da najveći deo medalja
osvoje kadetske, juniorske ili mlade reprezentacije. Taj trend
uspeha nastavio se i u avgustu kada su juniorke SCG u košarci
na evropskom prvenstvu u Budimpešti osvojile zlatnu medalju. Ako
se zna da su u julu postale svetske prvakinje (pobedom u finalu
nad Španijom-66:52), onda je to istorijski uspeh plavih devojaka.
Zato se može reći, zbog košarkaških rezultata svih selekcija (muških
i ženskih), ako su Amerikanci svetski drim-tim, mi smo evropski
drim-tim.
I napokon, posle osvajanja zlatne medalje naših vaterpolista
na svetskom prvenstvu u Montrealu, oglasila se država Srbija-finansijskim
nagradama. Uspeh vaterpolista je veći jer je postignut pobedom
nad najvećim rivalima- Mađarima koji su inače olimpijskim pobednici.
Sada su naši zlatni momci u Beogradu na Tašmajdanu osvojili svetsku
ligu-fantastičnom pobedom u finalu protiv istog, moćnog, protivnika-
16:5! A pre finala , prethodne večeri pobedili smo istog rivala
9:8... I tako ređamo pobede nad Mađarima, slično kao što oni ranije
nad nama.
Dok naši sportisti ređaju uspehe u svim reprezentativnim selekcijama,
valja napomenuti da nam tek predstoji Evropsko prvenstvo u košarci
u Beogradskoj areni, tako da svakako uspesima neće biti kraja...
Sve to posle odbojkaša, rukometaša, pored već pomenutih uspeh
vaterpolista, može se sigurno reći da je sport najbolji srpski
brend. Planetarnim uspesima, naši sportisti "zaplašili"
su svet.
Naši "plavi" sportisti-sakupljači medalja-s jedne strane
(za nas je to normalno, jer mi smo sportska nacija), ali sa druge
strane odavno se nije dogodilo da država čije su ime proslavili
u svetu, sa toliko bezosećanja tretira svoj najbolji izvozni proizvod.
I Kir Janja bi odrešio kesu za sportske asove. Setimo se Olimpijade
u Atini i Nataše Janić koja je u kajaku osvojila dve zlatne medalje
za Mađarsku!! Ili, danas- šta se čini za sjajne uspehe naših teniserki
Ane Ivanović, i dve Jelene.
Od čestitki se ne živi, ali valja reći- kada bi država bila na
nivou sporta- gde bi nam bio kraj. Sportisti postižu planetarni
uspeh- a država nikad gora. Čak nemamo ni svoju himnu, ali ko
je za to kriv-političari što sportisti okreću glavu na drugu stranu...
I što nedavno reče vaterpolista Dejan Savić u Glasu - kada sluša
"Hej Sloveni" ništa ne oseća". I to za političare
(poslanike i ministre) da bude nauk (ova Savićeva izjava), da
se što pre late posla, a ne procedure, pa makar i pogrešili. Jer
tu "grešku" bi im nacija sigurno oprostila. A dotle
-političari ko vas dade-srpska himna je "Bože pravde"!
Slavoljub - Slava Ž. Todorović, Mladenovac
|
 |
  |
|
|