GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


Resavska ili crvena škola

U prvoj knjizi sažetog izdanja Enciklopedije Britanike (izdavači Narodna knjiga i Politika), o kralju Aleksandru Karađorđeviću, uz osnovne biografske podatke, može se pročitati sledeća rečenica: "Još kao prestolonaslednik pokazivao je želju za apsolutizmom, a kao kralj sproveo najpre prikrivenu, a od 1929. otvorenu diktaturu".

Ona je doslovce preuzeta iz Prosvetine enciklopedije objavljene 1968. godine, u vreme kada su autori poslušno pisali onako kako je to zahtevala jedina partija, a čiji je CK strogo vodio računa o tome šta čitalac u Jugoslaviji sme i treba da zna. Žalosno je što se i na ovom primeru vidi da se u Srbiji ni posle toliko godina skoro ništa nije promenilo: umesto da se odrednica dopuni važnim podacima iz života ubijenog jugoslovenskog kralja, u njoj je ostala kominternovska kvalifikacija od pre gotovo četiri decenije.

Čudno je i što domaći pisci-saradnici, nisu naznačeni inicijalima, a njihova imena objavljena na početku knjige, zajedno sa prevodiocima i lektorima-redaktorima kako bi čitaoci znali ko su autori ovih priloga. Kao što je možda za još veće čuđenje postupak jednog od urednika ove Enciklopedije. Pošto je pre više godina pripremio za štampu dela Dragana Aleksića i Grigorija Božovića, on je smatrao da je to dovoljan razlog da se i njegovo ime nađe u sažetom izdanju Enciklopedije Britanike na srpskom jeziku! A direktor, odgovorni urednik i trojica saurednika, očigledno, nisu imali ništa protiv!!!

Vojislav M. Stanojčić, Beograd


Drumsko razbojništvo

Vlada Srbije odobrila je povećanje cena putarina od 63 odsto za vozila sa domaćom registracijom. Prema zahtevu Republičke direkcije, putarina od Beograda do Niša za domaće automobile, umesto 320 dinara, koštaće 520 dinara. Za automobile sa prikolicom nova cena na toj relaciji biće 780 dinara, a za kombi vozila, autobuse i kamione putarina će iznositi 1.560 dinara.

Ovih nekoliko redova, normalnog čoveka navodi na nekoliko zaključaka: Svako poskupljenje u gore navedenom procentu je klasičan kriminal i pljačka svuda u svetu, sem u Srbiji! U državi gde putevi i drumovi više liče na oranice i prepreke cena ovakve i ovolike putarine više navode na smejanje, nego na ozbiljan izveštaj Vlade ...

Inače, cene putarina u mnogim zemljama Evrope su manje nekoliko puta od naših. U Austriji ćete platiti putarinu od 7,6 evra za deset dana. U Bugarskoj 4 evra takođe za deset dana, Mađarskoj 9,70 evra za sedam dana; U Švajcarskoj 27 evra nalepnicu za godišnju dozvolu. A u našoj siromašnoj Srbiji, sa najnižim standardom u Evropi, platićete 32 evra trasu od Horgoša do Niša, i to samo u jednom pravcu.

Dobro ljudi, ko je smislio ovakvo pljačkanje i dranje vozača, a pogotovu stranih turista koji svojim vozilima prolaze, ili dolaze u naše krajeve?! Nije potrebna velika pamet da se donesu razne takse i nameti od kojih se mogu namaknuti velike pare, ali pitanje je, koliko je na ovom svetu ostalo ljudi koje možete ovako bezočno pljačkati. Ako se ovako nastavi, nije daleko dan kada će se uvesti pravilo da se svako slovo na stranoj registracije naplaćuje po pet evra! Interesantne stvari se dešavaju građanima Srbije, lepe stvari i vesti nam se nude na papiru, a ružne nam se serviraju u stvarnosti i to u realnom vremenu i prostoru.

Milutin Mlađenović, Beograd


Savršeno bankarstvo po ministru finansija

Pre neko veče u direktnom sučeljavanju ministra finansija Mlađana Dinkića i biznismena Zorana Drakulića na televiziji Pink, ministar finansija hvalisavo izjavi kako mi imamo savršeno bankarstvo. Evo kako građanima izgleda to savršeno bankarstvo posle 2000-te godine, otkad je mlađani guverner NBJ počeo da ga usavršava. Hvalisao se kako će za dve- tri godine rešiti problem stare devizne štednje i reši ga tako, što već predloženo rešenje o vraćanju do 2011. pomeri na 2016. godinu, štedne uloge pretvorio je u obveznice, izvršio konverziju svih valuta u evro ne konsultujući štediše dolarskih ili švajcarskih uloga da li to oni žele ili ne.

Posao sa obveznicama je poverio Nacionalnoj štedionici, koja je otvorena uz veliku medijsku pompu, tako da smo pomislili da je to zaista Nacionalna štedionica a ne a.d. banka. Nonšalantno je izjavio kako će i Jezdinim i Dafininim štedišama (čitaj kockarima) biti vraćeni ulozi, jer se radi o 200-300 miliona maraka, što je "sića" u odnosu na oko 6 milijardi, a mi poreski obveznici smo solidaran narod! A brzo rešenje stare devizne štednje je moguće, jer s obveznicama možete trgovati na berzi i odmah ih se rešiti tako što ćete ih prodati za trećinu nominalne vrednosti, pa vi vidite šta vam je činiti i šta je bolje: vrabac u ruci ili golub na grani!

Nedavno je jedan moj rođak otvorio deviznu štednu knjižicu u Štedionici, misleći da je ona kao nacionalna najsigurnija. NJegovo razočaranje je bilo veliko: Štedionica garantuje za štedne uloge svom svojom imovinom. Ovo može biti signal da se i mi vlasnici obveznica zapitamo da li za naše uloge (pretvorene u obveznice) još uvek jamči država, ili Štedionica svojom imovinom, i koja je to, i kad stečena imovina. A poseban "biser" je obaveštenje da vlasnik koji izgubi štednju knjižicu, pa je nalazač zloupotrebi, sam snosi nastalu štetu. Dakle, ako neko u dilu sa zaposlenima u Štedionici podigne njegov ulog, ostaje mu jedino, što bi narod rekao da muti kukom po vodi!

Dinkićevom hvalisanju nema kraja. Kao nikad dosada imamo suficit budžeta! Pa što onda ne isplaćuje penzije svakih deset dana i tako ih dovede u stanje da se isplaćuju redovno za protekli mesec, što ne smanji državne i administrativne takse, participacije u zdravstvu, poveća socijalna davanja i tako podigne narodu standard. Tako se to u svetu radi sa suficitom budžeta!

Mlađan Dinkić je taličan čovek, sve što zaželi ostvari mu se. Poželeo je da bude guverner NB, ministar finansija, to je ostvario, očekuje i Nobelovu nagradu. Nije nemoguće, možda će Nobelova fondacija uvesti novu disciplinu, na primer nagradu za uterivanje medijske discipline i dodeljivati je jednom mesečno!

Mirjana Kuzmanović, Beograd


Putevi u Petrovcu

Opština Petrovac na Mlavi je u Braničevskom okrugu jedna od opština sa najlošijim putevima u okrugu, a možda i u Srbiji. Neki putni pravci su toliko oštećeni da ih svi "izbegavaju" osim ako ih ne natera velika muka.

Meštani ovih sela, opština Petrovac na Mlavi i Republička direkcija za puteve na dobrom su putu da reše problem. Procena je da će rekonstrukcija ovih putnih pravaca u dužini od 13 kilometara da košta oko 80 miliona dinara. Prikupljena su sredstva u iznosu od 20 odsto, opština Petrovac iz svojih sredstava izdvojiće 30 odsto, a Direkcija za puteve učestvovaće sa 50 odsto.

Ako sve bude išlo kako valja, radovi bi mogli da otpočnu već u prvoj dekadi jula, a putevi bi bili pušteni u saobraćaj do početka jeseni. Ovo nije neka kapitalna investicija opštine, ali je neki boljitak. Važno je da u Petrovcu na Mlavi počinje nešto da se radi i gradi?!

Milan Branković


Penzijski eksperiment

Reforma penzionog sistema, koja je počela 2002. godine primenom zakona o PIO-u iz decembra 2001, nije dala očekivane rezultate. Učešće budžeta u finansiranju penzija ostalo je isto, možda čak i veće. Podatak da prosečne penzije iznose 60 odsto od prosečne zarade u Republici nije tačan. Visina prosečne penzije za penzionere, koji su pravo na penzije ostvarili po starom zakonu iznosi 54 odsto, dok se visina penzije po novom zakonu kreće između 60 i 85 odsto od prosečne zarade.

Novi zakon je najviše pogodio kategoriju starih penzionera, odnosno svi koji su ostvarili pravo na penziju do stupanja na snagu novog zakona. Iako je zakon počeo da se primenjuje početkom 2002. god, uredbom Vlade na januar mesec primenjen je stari zakon, kada su osnovice starih penzija drastično smanjene zbog pada zarada u tom mesecu iz radnog odnosa. Jasne granice između starih i novih penzija ne postoje, jer osnovica svake nove penzije, prvim usklađivanjem pada ispod 85 odsto prosečne zarade i tako ide u kategoriju starih penzija.

Cilj ove reforme bio je da se skrati vreme korišćenja penzija, odnosno da se ubrza nestajanje starijih penzionera, da se napravi više prostora za nove i rastereti privreda od viška zaposlenih, kroz jednu ozbiljnu analizu brzo bi se došlo do ovog zaključka. Novom najavljenom reformom penzionog sistema kroz predloženi zakon o PIO-u sve ostaje isto, a samo se ubrzava razlika u visini penzija starih i novih penzionera.

Novi zakon (u predlogu) će veoma brzo smanjiti osnovicu penzija na nivou 20 do 85 odsto u odnosu na prosečne zarade, u zavisnosti od vremena ostvarivanja prava na penziju. Ministar Lalović pravi projekciju penzionog sistema za budućnost, ne razmišljajući šta će se desiti u takvom zamišljenom sistemu. Penzioneri, koji duže koriste penziju, pašće na minimalnu, dok bi oni koji je koriste kraće imali primerene penzije.

U nekom budućem vremenu pad penzija će biti zaustavljen, ali će stari penzioneri ukoliko ih bude, izgubiti penziju. Prikriveno retroaktivno dejstvo novog zakona izazvaće još veću havariju u penzionom sistemu, bez mogućnosti da se tu nešto popravi. Ako je reforma penzionog sistema neophodna i bolna, kako reče ministar, bilo bi moralno i ljudski da to svi penzioneri osete u jednakom obimu.

Jedino rešenje da se udovolji zahtevima MMF-a za smanjenje javne potrošnje, odnosno da se smanji procenat učešća budžeta u finansiranju penzija je u sledećem,

- Iz predloga novog zakona o PIO-u izbaciti fiksni procenat od 85 odsto od penzione osnovice za utvrđivanje visine penzija i predvideti u posebnom članu zakona da se taj procenat utvrđuje u isto vreme kada PIO fond donosi rešenja o valorizacionim koeficijentima za usklađivanje zarada prethodnih godina. Procenat utvrditi stavljanjem u odnos prosečne zarade zaposlenih i prosečne penzije.

Šta bi se postiglo ovim izmenama. Izbegla bi se podela na stare i nove penzionere. Usporio bi se pad penzija. Izdvajanje iz budžeta za finansiranje penzija bi ostalo kao i u predloženom zakonu. Svi penzioneri bi imali isti tretman.

U ovoj zemlji, jedinoj na planeti, sprovodi se eksperiment na ljudima u cilju skraćivanja njihovog života. U velikoj smo zabludi ako to ne sprečimo. Nije li bio u pravu filozof Konfučije kada je rekao "Zabluda je isto tako videti ono što nije, kao i ne videti ono što jeste".

T. Popović, dipl. pravnik, Beograd