|
 |
 |
  |
 |
 |
Resavska ili crvena škola
U prvoj knjizi sažetog izdanja Enciklopedije Britanike
(izdavači Narodna knjiga i Politika), o kralju Aleksandru Karađorđeviću,
uz osnovne biografske podatke, može se pročitati sledeća rečenica:
"Još kao prestolonaslednik pokazivao je želju za apsolutizmom,
a kao kralj sproveo najpre prikrivenu, a od 1929. otvorenu diktaturu".
Ona je doslovce preuzeta iz Prosvetine enciklopedije objavljene
1968. godine, u vreme kada su autori poslušno pisali onako kako
je to zahtevala jedina partija, a čiji je CK strogo vodio računa
o tome šta čitalac u Jugoslaviji sme i treba da zna. Žalosno je
što se i na ovom primeru vidi da se u Srbiji ni posle toliko godina
skoro ništa nije promenilo: umesto da se odrednica dopuni važnim
podacima iz života ubijenog jugoslovenskog kralja, u njoj je ostala
kominternovska kvalifikacija od pre gotovo četiri decenije.
Čudno je i što domaći pisci-saradnici, nisu naznačeni inicijalima,
a njihova imena objavljena na početku knjige, zajedno sa prevodiocima
i lektorima-redaktorima kako bi čitaoci znali ko su autori ovih
priloga. Kao što je možda za još veće čuđenje postupak jednog
od urednika ove Enciklopedije. Pošto je pre više godina pripremio
za štampu dela Dragana Aleksića i Grigorija Božovića, on je smatrao
da je to dovoljan razlog da se i njegovo ime nađe u sažetom izdanju
Enciklopedije Britanike na srpskom jeziku! A direktor, odgovorni
urednik i trojica saurednika, očigledno, nisu imali ništa protiv!!!
Vojislav M. Stanojčić, Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Drumsko razbojništvo
Vlada Srbije odobrila je povećanje cena putarina
od 63 odsto za vozila sa domaćom registracijom. Prema zahtevu
Republičke direkcije, putarina od Beograda do Niša za domaće automobile,
umesto 320 dinara, koštaće 520 dinara. Za automobile sa prikolicom
nova cena na toj relaciji biće 780 dinara, a za kombi vozila,
autobuse i kamione putarina će iznositi 1.560 dinara.
Ovih nekoliko redova, normalnog čoveka navodi na nekoliko zaključaka:
Svako poskupljenje u gore navedenom procentu je klasičan kriminal
i pljačka svuda u svetu, sem u Srbiji! U državi gde putevi i drumovi
više liče na oranice i prepreke cena ovakve i ovolike putarine
više navode na smejanje, nego na ozbiljan izveštaj Vlade ...
Inače, cene putarina u mnogim zemljama Evrope su manje nekoliko
puta od naših. U Austriji ćete platiti putarinu od 7,6 evra za
deset dana. U Bugarskoj 4 evra takođe za deset dana, Mađarskoj
9,70 evra za sedam dana; U Švajcarskoj 27 evra nalepnicu za godišnju
dozvolu. A u našoj siromašnoj Srbiji, sa najnižim standardom u
Evropi, platićete 32 evra trasu od Horgoša do Niša, i to samo
u jednom pravcu.
Dobro ljudi, ko je smislio ovakvo pljačkanje i dranje vozača,
a pogotovu stranih turista koji svojim vozilima prolaze, ili dolaze
u naše krajeve?! Nije potrebna velika pamet da se donesu razne
takse i nameti od kojih se mogu namaknuti velike pare, ali pitanje
je, koliko je na ovom svetu ostalo ljudi koje možete ovako bezočno
pljačkati. Ako se ovako nastavi, nije daleko dan kada će se uvesti
pravilo da se svako slovo na stranoj registracije naplaćuje po
pet evra! Interesantne stvari se dešavaju građanima Srbije, lepe
stvari i vesti nam se nude na papiru, a ružne nam se serviraju
u stvarnosti i to u realnom vremenu i prostoru.
Milutin Mlađenović, Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Savršeno bankarstvo po ministru finansija
Pre neko veče u direktnom sučeljavanju ministra
finansija Mlađana Dinkića i biznismena Zorana Drakulića na televiziji
Pink, ministar finansija hvalisavo izjavi kako mi imamo savršeno
bankarstvo. Evo kako građanima izgleda to savršeno bankarstvo
posle 2000-te godine, otkad je mlađani guverner NBJ počeo da ga
usavršava. Hvalisao se kako će za dve- tri godine rešiti problem
stare devizne štednje i reši ga tako, što već predloženo rešenje
o vraćanju do 2011. pomeri na 2016. godinu, štedne uloge pretvorio
je u obveznice, izvršio konverziju svih valuta u evro ne konsultujući
štediše dolarskih ili švajcarskih uloga da li to oni žele ili
ne.
Posao sa obveznicama je poverio Nacionalnoj štedionici, koja
je otvorena uz veliku medijsku pompu, tako da smo pomislili da
je to zaista Nacionalna štedionica a ne a.d. banka. Nonšalantno
je izjavio kako će i Jezdinim i Dafininim štedišama (čitaj kockarima)
biti vraćeni ulozi, jer se radi o 200-300 miliona maraka, što
je "sića" u odnosu na oko 6 milijardi, a mi poreski
obveznici smo solidaran narod! A brzo rešenje stare devizne štednje
je moguće, jer s obveznicama možete trgovati na berzi i odmah
ih se rešiti tako što ćete ih prodati za trećinu nominalne vrednosti,
pa vi vidite šta vam je činiti i šta je bolje: vrabac u ruci ili
golub na grani!
Nedavno je jedan moj rođak otvorio deviznu štednu knjižicu u
Štedionici, misleći da je ona kao nacionalna najsigurnija. NJegovo
razočaranje je bilo veliko: Štedionica garantuje za štedne uloge
svom svojom imovinom. Ovo može biti signal da se i mi vlasnici
obveznica zapitamo da li za naše uloge (pretvorene u obveznice)
još uvek jamči država, ili Štedionica svojom imovinom, i koja
je to, i kad stečena imovina. A poseban "biser" je obaveštenje
da vlasnik koji izgubi štednju knjižicu, pa je nalazač zloupotrebi,
sam snosi nastalu štetu. Dakle, ako neko u dilu sa zaposlenima
u Štedionici podigne njegov ulog, ostaje mu jedino, što bi narod
rekao da muti kukom po vodi!
Dinkićevom hvalisanju nema kraja. Kao nikad dosada imamo suficit
budžeta! Pa što onda ne isplaćuje penzije svakih deset dana i
tako ih dovede u stanje da se isplaćuju redovno za protekli mesec,
što ne smanji državne i administrativne takse, participacije u
zdravstvu, poveća socijalna davanja i tako podigne narodu standard.
Tako se to u svetu radi sa suficitom budžeta!
Mlađan Dinkić je taličan čovek, sve što zaželi ostvari mu se.
Poželeo je da bude guverner NB, ministar finansija, to je ostvario,
očekuje i Nobelovu nagradu. Nije nemoguće, možda će Nobelova fondacija
uvesti novu disciplinu, na primer nagradu za uterivanje medijske
discipline i dodeljivati je jednom mesečno!
Mirjana Kuzmanović, Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Penzijski eksperiment
Reforma penzionog sistema, koja je počela 2002.
godine primenom zakona o PIO-u iz decembra 2001, nije dala očekivane
rezultate. Učešće budžeta u finansiranju penzija ostalo je isto,
možda čak i veće. Podatak da prosečne penzije iznose 60 odsto
od prosečne zarade u Republici nije tačan. Visina prosečne penzije
za penzionere, koji su pravo na penzije ostvarili po starom zakonu
iznosi 54 odsto, dok se visina penzije po novom zakonu kreće između
60 i 85 odsto od prosečne zarade.
Novi zakon je najviše pogodio kategoriju starih penzionera, odnosno
svi koji su ostvarili pravo na penziju do stupanja na snagu novog
zakona. Iako je zakon počeo da se primenjuje početkom 2002. god,
uredbom Vlade na januar mesec primenjen je stari zakon, kada su
osnovice starih penzija drastično smanjene zbog pada zarada u
tom mesecu iz radnog odnosa. Jasne granice između starih i novih
penzija ne postoje, jer osnovica svake nove penzije, prvim usklađivanjem
pada ispod 85 odsto prosečne zarade i tako ide u kategoriju starih
penzija.
Cilj ove reforme bio je da se skrati vreme korišćenja penzija,
odnosno da se ubrza nestajanje starijih penzionera, da se napravi
više prostora za nove i rastereti privreda od viška zaposlenih,
kroz jednu ozbiljnu analizu brzo bi se došlo do ovog zaključka.
Novom najavljenom reformom penzionog sistema kroz predloženi zakon
o PIO-u sve ostaje isto, a samo se ubrzava razlika u visini penzija
starih i novih penzionera.
Novi zakon (u predlogu) će veoma brzo smanjiti osnovicu penzija
na nivou 20 do 85 odsto u odnosu na prosečne zarade, u zavisnosti
od vremena ostvarivanja prava na penziju. Ministar Lalović pravi
projekciju penzionog sistema za budućnost, ne razmišljajući šta
će se desiti u takvom zamišljenom sistemu. Penzioneri, koji duže
koriste penziju, pašće na minimalnu, dok bi oni koji je koriste
kraće imali primerene penzije.
U nekom budućem vremenu pad penzija će biti zaustavljen, ali
će stari penzioneri ukoliko ih bude, izgubiti penziju. Prikriveno
retroaktivno dejstvo novog zakona izazvaće još veću havariju u
penzionom sistemu, bez mogućnosti da se tu nešto popravi. Ako
je reforma penzionog sistema neophodna i bolna, kako reče ministar,
bilo bi moralno i ljudski da to svi penzioneri osete u jednakom
obimu.
Jedino rešenje da se udovolji zahtevima MMF-a za smanjenje javne
potrošnje, odnosno da se smanji procenat učešća budžeta u finansiranju
penzija je u sledećem,
- Iz predloga novog zakona o PIO-u izbaciti fiksni procenat od
85 odsto od penzione osnovice za utvrđivanje visine penzija i
predvideti u posebnom članu zakona da se taj procenat utvrđuje
u isto vreme kada PIO fond donosi rešenja o valorizacionim koeficijentima
za usklađivanje zarada prethodnih godina. Procenat utvrditi stavljanjem
u odnos prosečne zarade zaposlenih i prosečne penzije.
Šta bi se postiglo ovim izmenama. Izbegla bi se podela na stare
i nove penzionere. Usporio bi se pad penzija. Izdvajanje iz budžeta
za finansiranje penzija bi ostalo kao i u predloženom zakonu.
Svi penzioneri bi imali isti tretman.
U ovoj zemlji, jedinoj na planeti, sprovodi se eksperiment na
ljudima u cilju skraćivanja njihovog života. U velikoj smo zabludi
ako to ne sprečimo. Nije li bio u pravu filozof Konfučije kada
je rekao "Zabluda je isto tako videti ono što nije, kao i
ne videti ono što jeste".
T. Popović, dipl. pravnik, Beograd
|
 |
  |
|
|