GLAS JAVNOSTI  

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

Petak, 3. 6. 2005.

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Zašto srpski biznismeni prodaju svoje poslovne imperije

Tajkuni beže od Konkurencije

Bili su monopolisti, pravili su velike profite, a sada, kada se granice otvaraju, nisu u mogućnosti da odbrane tržište, ostvare velike zarade i pokriju sve veće troškove - kaže Nebojša Medojević

BEOGRAD - Najveći srpski biznismeni Bogoljub Karić, Milorad Mišković, Miodrag Kostić i njima slični počeli su da prodaju svoju imovinu i prestrojavaju se u poslu.

Karić je na dobrom putu da se oslobodi Mobtela, doduše, pošto je iz njega izvukao nebrojeno puta više nego što je uložio, Mišković je utopio Delta banku Italijanima, Enver Muhović, vlasnik veletrgovine "Idea", sprema se za partnerstvo sa hrvatskim "Agrokorom", a "Simpo" je za svoju fabriku mineralne vode "Vlasinka" našao novog gazdu - "Koka-Kolu" jer mu je ponestalo kapitala za ulaganja u industriju vode, gde konkurencija munjevito raste. Miodrag Kostić, u čijem posedu je kompanija "MK komerc" sa četiri šećerane, privodi kraju pregovore sa strateškim partnerom iz Nemačke o zajedničkom ulaganju u industriju šećera.

Pobednici na duži rok

Božidar Đelić, predsednik Upravnog odbora Meridijan banke koja prelazi u vlasništvo francuske Kredi agrikol grupe, kaže da je "otvaranje naše zemlje ireverzibilan proces".
- Srpsko tržište se integriše u veliko, svetsko tržište. Kada gigant, kakav je banka Kredi agrikol, dođe na jedno tržište, domaće banke treba da se pitaju šta je njihova dodata vrednost. Banka je industrija i ko ima bolje usluge, odličnu informatiku, mnogo ekspozitura i jeftiniji novac pobeđuje na duži rok - obrazložio je Đelić.

Karić se otresa

Miroslav Prokopijević, direktor Centra za slobodno tržište, smatra da "nema ništa legitimnije nego prodati sopstvenu firmu".
- Ovaj talas prodaje na domaćem tržištu znači još nešto, a to je da vlasnici tih firmi nisu u stanju da rade kada se, zbog otvaranja tržišta, pojačava konkurencija. Motiv za prodaju Mobtela je drugačiji, njegov vlasnik je želeo da se otrese nejasnih vlasničkih odnosa - rekao je Prokopijević.

Ovo je, izvesno, samo početak nimalo dobrovoljnog odvajanja srpskih tajkuna od biznisa koji im je doneo basnoslovno bogatstvo.
- Te velike firme su nastale kada je srpsko tržište bilo izolovano od globalnih uticaja svetskog kapitala i konkurencije. Radile su na monopolskim principima i pravile velike profite, a sada, kada se granice otvaraju, oni nisu u mogućnosti da odbrane tržište i ostvare velike zarade. Zato je većina njih shvatila da je najpametnije da firme prodaju pre nego što počnu da im prave velike troškove koje ne mogu da pokriju tako visokim zaradama - objasnio je Nebojša Medojević, direktor podgoričkog Centra za tranziciju.

Osim toga, objašnjava Medojević, ti moćnici su svesni još jedne činjenice, a to je da im čak ni bliskost sa ljudima na vlasti više ne može obezbediti siguran posao i velike zarade, pošto ni političari ne mogu da im obezbede odbranu od konkurencije. "Oni prodaju firme ne zato što žele nego iz nužde", konstatuje Medojević.

Miodrag Kostić, vlasnik "MK komerca", priznaje da je za njegovu kompaniju "ulazak u strateško partnerstvo rezultat prilagođavanja rastućoj globalizaciji i promenama u poslovnom okruženju".
- Sve oštrija globalna tržišna utakmica nije zaobišla ni našu industriju šećera. Do skoro je, na primer, cena šećera na evropskom tržištu bila 630 evra, a postojeća tendencija pada dovešće do cene od nekih 375. Ovakva promena zahteva brzo reagovanje, kao i uvođenje novina u dosadašnji način poslovanja. Jedan od načina je i ulazak u strateško partnerstvo, što svakako ne znači i prodaju šećerana. "MK komerc" i dalje ostaje u poslu sa šećerom - rekao je Kostić.

Na pitanje da li je takve planove imao kada je kupio šećerane ili je, u međuvremenu, ponestalo para za ulaganje, vlasnik "MK komerca" Miodrag Kostić je odgovario da je njegova firma "još od 1989. godine najviše trgovala šećerom u zemlji i od tada sarađujemo sa najvećim evropskim i svetskim kućama, kako u proizvodnji tako i u trgovini šećerom".

- Zbog toga je kupovina šećerana bila potpuno logičan korak da bi kompanija nastavila da napreduje. Nikada ne bih kupio šećerane da nisam želeo da od njih stvorim fabrike evropskog kalibra. Strateško partnerstvo je samo realizacija našeg obećanja da ćemo ući u porodicu evropskih proizvođača šećera. To je i osnovni razlog stupanja u partnerstvo, a ne nedostatak finansijskih sredstava - zaključio je Kostić.

Z. M - S. J.


vesti po rubrikama

^ekonomija

Zašto srpski biznismeni prodaju svoje poslovne imperije
Budućnost tržišta kapitala na Balkanu
Bankrot mesne industrije PIK?
Ponovo poremećaj snadbevanja tržišta gorivom
Odbor za privatizaciju stopirao prodaju medijske kuće
 


     


FastCounter by LinkExchange