GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


Da li i koliko preterujemo u tumačenju vere i koliko nas pogrešni običaji udaljavaju od nje

Nije sve u iću i piću

Ovih dana hrišćani širom sveta slave svoj najveći praznik, Hristovo rođenje. Slavljenje ovog praznika razlikuje se po datumima a i božićni obredi se razlikuju. Te razlike su; u zavisnosti od toga koliko se poštuje Hristovo učenje ili koliko je dozvoljeno da se unesu; paganski običaji. Hrist nikada nije govorio ni o kakvim obredima niti o načinu slavlja.

To je čovek sam izmišljao, a i danas sve više izmišlja da bi zadovoljio svoje želje. Mnoge hrišćanske reči tumače se na različite načine pa se i obredi razlikuju. Tako se za vreme božićnih praznika toliko priča šta treba uneti u kuću, šta se postavlja na trpezu, da to zasenjuje ono bitno što nam je Hristos, svojim rođenjem i vaskrsenjem, dao. Prave se slavlja ali se malo slavi Hristos i malo misli što nam je rekao.

Hristos je rekao: "Jedite i pijte, ali bez prolivanja krvi". On je protiv ubijanja svake vrste. A šta hrišćani rade u čast njegovog rođenja? Za rođenje jagnjeta Božjeg ubiju se milioni i milioni jagnjadi, prasića, gusaka, ćuraka i drugih životinja, već prema tome šta tradicionalni običaji nalažu.

Biznis i šou program

A krv, teče i teče... Urlik, bol i patnja životinja ne dostiže do božićne trpeze. Kako se vreme božićnih priprema, kada je i najveća klaonica na svetu gde hrišćani žive, uklapa sa rođenjem Isusa Hristosa? Svi znamo da se Hristos rodio među životinjama. Danas se od toga prave raznovrsne improvizacije, kolevka i te životinje, napravljene od različitog materijala, krase kuće i ulice, pravi se biznis i šou program. Poštuju se slike i kipovi a životinje se nemilosrdno ubijaju. Hristove poruke se zaboravljaju.

Uz pripremu za Božić je i post. Treba pročistiti telo i dušu. Nedeljama se ne jedu životinje. Zašto se, onda, baš za Božić tako zaprljamo? Navalimo na klanje i ždranje. Sa kakvim pravom im oduzimamo život? Ko nam je to rekao? Hristos sigurno nije! Slavimo li onda Hrista? Možemo li se onda zvati hrišćani? Poštujemo li Božju poruku da nam hrana budu plodovi šuma, livada i vrtova?

Pogrešno je čovek protumačio i Božju poruku da podredi zemlju sebi pa nastoji da je koristi tako nemilosrdno i sebično do uništenja. Suludo ponašanje današnjeg čoveka dovelo je do toga da priroda polako umire. Čovek je uzburkao sve elemente zemlje. Ona reaguje velikim poplavama, zemljotresima i jakim olujama. Svakodnevno nestaju mnoge biljne i životinjske vrste, jer im čovek oduzima osnovne uslove za život. Tako čovek i sam sebi otežava život.

Nehumani odnos prema životinjama čovek danas sve više oseća i na svojoj koži. Mnoge bolesti dolaze baš od životinja. Ne poštujući Božje zakone, on ne poštuje ni Boga Stvoritelja, već se okreće nekim svojim zakonima i tradicijama. Mislimo li da bez ubijanja životinja i jedenja mesa ne bismo mogli živeti? Mnogi ljudi nikada o tome ne razmišljaju.

Pripremanje trpeze

Mnogi će ovakvo razmišljanje i osuditi u svojoj euforiji pripremanja trpeze za Božić. Da se zaista može bez jedenja mesa, dokaz su mnogi pravi hrišćani koji su svoj dugi vek odživeli jedući samo biljnu hranu. Danas je sve više dokaza, na osnovu mnogih ispitivanja, da meso nije neophodno za ishranu.

Naprotiv, meso je najzagađenija hrana, s obzirom da se ni mnoge životinje ne hrane na prirodan način niti žive prema potrebama svoje vrste. Danas se u svetu mnogi odriču od mesne hrane, a naročito mladi. Neki čine to iz straha od bolesti, neki zbog gojaznosti. Najbolji i pravi razlog za to je kada čovek shvati da je i životinja biće koje oseća i pati. Tada se razvije ona prava ljubav između čoveka i životinje. On ih onda voli, štiti i nikada ne ubija.

Dok se pripremamo za praznovanje Božića, najbolja je prilika da se preslišamo idemo li zaista Hristovim putem, pridržavamo li se hrišćanskih vrednosti? Slavimo li zaista Hristov dolazak ili pravimo slavlje prema svojim željama, navikama i tradicijama.

Živka Petrović
Beograd


Tekući računi kao šarena laža

Bezgotovinsko plaćanje građana za robu i usluge u savremenom svetu dostiglo je savršenstvo. Za to je, naravno, potrebno stabilna ekonomija i tržište, stabilne cene i stabilna primanja stanovništva. Složićemo se da je kod nas sve ovo poremećeno. Za jedan dinar danas, sutra treba platiti mnogo više.

Za prosečnu dnevnu cenu korpe najneophodnijih artikala, treba dati više dnevnih prinadležnosti: lični dohodak, penzije i socijalna davanja, a da ne govorim sa kakvim mogućnostima za plaćanje raspolažu na stotine hiljada nezaposlenih i izbeglih lica. U dosadašnjoj praksi primene tekućih računa, zaduživanje građana je predstavljalo neminovnost. Trgovačka mreža je pribegavala i primanju čekova na poček (na 30 - 60 i više dana) što je stanovništvu olakšavalo da sastavi kraj sa krajem.

Poštanska štedionica i druge bankarske organizacije su odobravale jednomesečno zaduživanje unapred (tzv. dozvoljeni minus) što je, opet, moglo da se ostvari i sa mogućnošću podizanja blanko čekova i po tekućim računima koji su u minusu ali u okviru dozvoljenog. Ministarstvo finansija Srbije steže kaiš na sve moguće načine.

Navodimo najnoviji primer: posle velike polemike preko sredstava informisanja, stanovništvo je obavešteno da će se i nadalje produžiti dozvoljeni minus da visine jednomesečne zarade odnosno penzije. Ali, nakon kratkog vremena, stiglo je novo iznenađenje - za tekuće račune građana koji su u minusu, i ako dozvoljenom, više se neće izdavati čekovi. Čestitajući nastupajući Novu godinu svim čitaocima, apelujem na Ministarstvo finansija Srbije da poništi svoju nerazumnu odluku.

Momčilo Medenica
Beograd


Nikud bez mudrosti i sloge

Zatrpani smo problemima, onim krupnim državnim, i aferama koje se neprestano dešavaju. Imaju to i druge države ali nemaju u toj meri koliko ima Srbija. Najveći problem je u tome što probleme ne rešavamo a afere i zločine ne rasvetljavamo. Tako se sve više situacija komplikuje i zamućuje.

I, normalno, građani se pitaju dokle ćemo ovako, ima li izlaza, dokle ćemo još moći izdržati sve nedaće. Smatram da su dva osnovna uslova za izlazak iz ovog stanja - bez sloge i mudrosti nema izlaza. To bi trebalo da shvate svi naši političari i državni funkcioneri, pa i svi građani. Moramo sa više razmišljanja (mudrosti) povlačiti prave poteze u spoljnoj i unutrašnjoj politici. Moramo prestati sa svim podelama iz prošlosti, ne smemo praviti nove, a nažalost ih pravimo. Ko god pravi podele, bio on predsednik, ministar ili običan građanin, gura naša kola dalje u provaliju.

Glavni su nam problemi, oni državni, Haški tribunal, Kosovo i Metohija i Državna zajednica SCG. Ne mogu kao građanin da shvatim naše državne i partijske funkcionere da godinama ne mogu između sebe i sa međunarodnom zajednicom da nađu rešenje. Zato i kažem nema rešenja bez sloge i mudrosti.

Prst na čelo, pa razmislite. Ako ne znate kako izaći iz krize, pitajte nekako narod, daće vam savet, dobar, prosečni građani. U vezi sa Haškim tribunalom mora se imati jedinstven stav, u vezi državne zajednice SCG ne gubimo vreme, neka narod na referendumu odluči. Što se tiče Kosova i Metohije, na bazi rezolucije Saveta bezbednosti, moramo upornije i mudrije nastupati kod međunarodne zajednice, da se pokrajina kao autonomija vrati Srbiji.

Svi dosadašnji predstavnici Ujedinjenih nacija na Kosovu su svojim merama omogućavali Albancima na Kosmetu da postepeno privode pokrajinu nezavisnosti. To, čini mi se radi i gospodin Soren Jesen-Petersen. Naša diplomatija mora to da zaustavi. Ko to ne može ili neće, neka se pomera iz te delatnosti.

Moram ovde pomenuti i Republiku Srpsku. Tamo je naš narod, tamo se, posebno poslednjih dana, dešavaju čudne stvari. Pitam se sa kojim pravom, na osnovu kakvih zakona, predstavnik međunarodne zajednice Pedi Ešdaun čini neprimerene, čudne, neosnovane poteze, prema srpskom narodu. Ko ga je za to ovlastio. Ako je tu, treba da pomaže a ne da odmaže u stabilizaciji stanja u entitetima i BiH-u kao celini.

Kakva je to demokratija, kakva su to ljudska prava, kada narod bira svoje predstavnike, predsednika, poslanike, funkcionere, a on ih jednim potezom smenjuje ili pritiska da podnesu ostavke. Republika Srpska, njeni funkcioneri, uz pomoć Srbije, opet kažem uz slogu i mudrost, moraju rešiti tu krizu. Što se tiče naših unutrašnjih afera, jedna drugu sustiže, a ni jedna se ne rasvetljava. Bolje bi bilo da smo to odmah prepustili sudovima, da utvrde istinu, pa kad se utvrdi, tada izaći u javnost sa istinom.

Nažalost, mnoge afere se neće možda nikada rasvetliti. Ubiše davno, šezdesetih, predsednika SAD Kenedija, nikada se nije saznala istina. Ali neka svako radi odgovorno svoj posao, policija, tužioci, sudije, ministri svako po svojoj delatnosti, na svim sektorima smo u velikom zakašnjenju za Evropom. Da bi pristigli moramo delovati složnije, mudrije ali i odlučnije.

Građani, narod u celini to očekuje od svojih predstavnika. Ko ne zna šta i kako, neka se pomera, neka ustupi mesto drugome. Ne može narod beskonačno čekati i trpeti. To je nepravda prema njemu, nepravda iznutra a i spolja.

Dragan Ugarčanin
Čačak


Zidanje Skadra na opštinski način

U četvrtak, 23. decembra, u rubrici Glasa čitalaca objavili ste pismo Milutina Mlađenovića pod nazivom "Trauma izazvana obilaskom opština", pa povodom toga opština Stari grad upućuje vam odgovor na to pismo.

Milutin Mlađenović dobro je poznat opštini Stari grad zbog toga što poseduje više nelegalno postavljenih kioska na teritoriji opštine. Mlađenoviću je naređeno još 23. maja 2003. godine da ukloni svoj kiosk u Sremskoj 2, a kako je 23. decembra ove godine odluka o uklanjanju pomenutog kioska postala izvršna, postavljeni kiosk biće uklonjen u najkraćem mogućem roku.

Pošto je Mlađenović dobro poznat službenicima opštine Stari grad, slučaj njegovog kioska u Ulici Maršala Birjuzova 1 je još zanimljiviji, pošto su organi opštine u nepune dve nedelje od 2. aprila do 16. aprila 2004. godine čak tri puta uklonili kiosk. Mlađenović je posle uklanjanja ponovo vraćao kiosk na isto mesto.

Ovakva upornost u kršenju propisa je primer koji nije zabeležen u praksi, pošto je nelegalno postavljen kiosk u Maršala Birjuzova 1, na kraju uklonjen, oduzet i odvezen na plac na kojem se i danas nalazi. Troškovi premeštanja kioska iznose 84.000 dinara, koje Mlađenović izbegava da plati, pa je protiv njega podneta tužba.

Imajući u vidu da će Mlađenović posle završenog spora ipak morati da plati troškove, razumljivo je što se trenutno nalazi u stanju traume prilikom obilaska opštine Stari grad. Pošto primena zakona i poštovanje propisa Mlađenoviću ne odgovara, opština Stari grad će i ubuduće protiv njega i njemu sličnih postupati beskompromisno, ali u skladu sa zakonom.

Načelnik Opštinske uprave Dejan Kovačević
Beograd