[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e
Četvrtak, 21. 10. 2004.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Na štetu Srba, slučaju "slovenački ajvar" pridružio se još jedan apsurd

Hrvati prisvojili rakiju šljivovicu

"Šljivovica je hrvatska baština, autohtoni proizvod, baš kao i kulen", piše tiražni zagrebački dnevnik

BEOGRAD - "Rakija, šljivovica, šljivovača, ili kako se god zvalo to alkoholno piće, hrvatska je baština, autohtoni proizvod, baš kao i kulen", doslovno glasi prva rečenica teksta koji je ovih dana objavljen na veb sajtu Večernjeg lista, inače najtiražnijeg hrvatskog dnevnika.

Posle priča o patentiranju "izuma" pod nazivom "slovenački ajvar" (?!) i sličnih apsurda, reči "šljivovica" i "autohtoni proizvod" zvuče kao još jedan u nizu udaraca neagilnoj srpskoj privredi, koja i ono što ima ne ume da progura u svet ili, barem, adekvatno zaštiti.

Sudeći prema Večernjakovom tekstu, koji nosi naziv "Šljivovica - tradicija i ambicija", i Hrvati sa ovim artiklom imaju sličnih ali, pre svega, unutrašnjih problema. Naime, oni se žale na činjenicu da od godišnje proizvedenih na stotine hiljada litara ovog pića država nema ama baš nikakve koristi, jer su proizvođači "neorganizovani i raspršeni" pa sav kajmak (zasad autohtoni srpski proizvod), "težak" nekoliko miliona evra, ubiru kraljevi crnog tržišta.

Iako u pomenutom tekstu zagrebačkog lista niko nije pominjao želju da se "hrvatska šljivovica" registruje kao opšte poznati svetski brend, postoji mogućnost da se "Vlasi ipak dosete" pa da nekom od tamošnjih proizvođača ili vlasti padne na pamet da uradi sličnu stvar kao u slučaju "slovenački ajvar".

Kazane imaju i Nemci

Da Nemci znaju šta valja, dokazuje i podatak da među tamošnjih 85 miliona stanovnika ima čak 30.000 registrovanih proizvođača šljivovice, a u Slavoniji i Baranji, piše Večernji list, oko 100.000.

Ono po čemu su nas na Zapadu decenijama prepoznavali - a što je najčešće bilo oličeno u frazama tipa "Zerbiše slivovic, ser gut" ili, pak, pričama o tome kako su mirotvorci, poput Holbruka, ako ni zbog čega drugog, Slobi na kanabe voleli da dođu zbog šljivovice - očigledno će, ako se malo ne potrudimo, iskoristiti neko drugi.

Osim usamljenih inicijativa pojedinih proizvođača da zaštite baš svoj užički kajmak ili rakiju baš iz svog kazana, ozbiljnijom organizovanošću do sada bi delimično mogli da se pohvale samo Sjeničani sa svojim sirom i od nedavno i Leskovčani sa željom da "leskovački roštilj" postane zaštićeni brend.

Da je bolje sprečiti nego lečiti, pokazuje i primer Grka koji su tek pred sudovima Evropske unije izborili pravo da se "fetom" nazove samo sir od kozjeg mleka proizveden isključivo u Grčkoj. Posle nekoliko meseci oštre borbe, slično se, na sreću Italijana, dogodilo i "parmezanu".

Da Hrvati na polju šljivovice nisu neozbiljna konkurencija govori i podatak da se još početkom devedesetih u Slavoniji u proseku pilo 8,4 litra godišnje po glavi stanovnika.

S. Đ. P.


vesti po rubrikama

^balkan

16:42h

David Vujić: Zbog Kosova i bombardovanja, srpska zajednica u SAD promenila stranu

16:50h

Na štetu Srba, slučaju "slovenački ajvar" pridružio se još jedan apsurd

16:58h

Tajanstveni dvojnik generala Gotovine

17:05h

Proširiti listu optuženih za "Loru"

 



     


FastCounter by LinkExchange