GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


 

Dokle s nepravdom?

Pripadam branši ovog društva koja nije dovoljno poštovana, uvažena a što je još gore malo materijalno plaćena. Ta mnogobrojna armija prosvetnih radnika, vaspitača živi ispod svakog ljudskog dostojanstva sa svojim primanjima.

Danas raditi u prosveti je mnogo teže nego ikada jer mnogi mediji deluju negativno na decu, kad se svaki čas menjaju reforme obrazovanja koje uvek od nastavnika traže više znanja, angažovanje oko savladavanja novih zadataka a posebno iscrpljujući je vaspitni rad sa decom koja su više nego ikada bez roditeljske kontrole, nadzora i ljubavi.

Sve to što roditelj ne stigne u vaspitanju mora učitelj, odnosno nastavnik da nadoknadi, sve posledice koje nastaju zbog ne bavljenja svojom decom a to je zbog svih društvenih tokova, teškog života,velikog društvenog siromaštva i bede koje trpe naši učenici.

Situacija postaje još teža kada čujete kako se ipak iz ovog siromašnog društva koje je zaduženo zbog prošlosti,loše politike, rata i ostalog nađe načina za povećanje plata koje su u odnosu na prosvetu dosta solidne pa tako našim poslanicima se poveća plata za 30 odsto da bi bile negde oko 45-50 hiljada dinara za rad u Skupštini, a nama gospodin Dinkić dodeli 2,5 odstouz iscrpno obrazlo?enje da u budžetu nema para.

Ovo je sve tužno, ponižavajuće, neljudsko, nehumano deljenje mrvica nama i našim porodicama i kako kaže naš narod: gospodine Dinkiću "gde će vam duša" kad ste teko nepravedni. Mnogo ste se pobrinuli za životni standard poslanika sa odobrenjem povišice ni manje ni više nego 30 odsto a za prosvetne radnike koji primaju po 13-16 hiljada 2,5 odsto.

Sa tim ste mnogo rekli koliko vam je stalo do prosvetnih radnika, njihovih porodica, njihovih rezultata rada i budućnosti naše dece, odnosno društva.

Bilo bi me sramota da sam kojim slučajem poslanik pa da se sada odmah posle izbora ovako povećavaju plate. To je vlro sramna odluka u odnosu na bedne penzionere, prosvetne radnike kao i sve one koji su danas gladni. Pitam gospodina Dinkića kada će da se ubrza tempo isplata penzija, da se ne kasni dva meseca kad se redovno bez zakašnjenja za sve fondove dok su radili.

Posle svih ovih odluka nama ostaje da bedni i gladni gledamo i slušamo naše poslanike sa tako visokim primanjima a malim rezultatima rada.

Dušanka Šolaja
Beograd


Parada promašaja i neukusa

Trećeg oktobra o.g. mi gledaoci, imali smo (ne)priliku da, preko malih ekrana, direktno iz Sava centra, pratimo izbor, navodno, najlepše devojke Srbije i Crne Gore...

Sav taj tragikomični cirkus, koji smo videli, počevši od neprofesionalnog vođenja programa do sadističkog izživljavanja organizatora nad izgladnelim kandidatkinjama (epilog: dve su se lelujale kao listovi na vetru, a jedna od retkih lepotica se čak stropoštala u nesvest posle petočasovnog stajanja), do samog proglašenja pobednice i njenih pratilja (kloniranih prosečnih veštačkih plavuša), najbolje bi opisala samo jedna reč: skandalozno!!!

Rukovodstvo Kompanije "Mis ju" je, verovatno, od zapadnih firmi i službi, dobilo i stavilo u džep lepe pare za ovakvo svojevrsno ismejavanje slovenske kulture i skrnavljenje srpske istorije. Jer, kako drugačije shvatiti poruku da, tobože, u čast Jelene Anžujske, scenom paradiraju gologuze učesnice programa, kontimirane u minimalne šortseve?!?

Srpska i crnogorska janvost, ovog puta, nalazi se u dvostrukoj dilemi. Prov: da li je birana najlepša ili najružnija, a drugo: da li je birana predstavnica Sribje i Crne Gore ili predstavnica Amerike-Kanade ?!?

Mnogima je potpuno nerazumljivo da je posle ne tako davnih naših misica kakve su, zaista, bile: Slavica Krivokuća, Jelena Jakovljević i Tijana Stajšić, na ovogodišnjem izboru, za mis proglašena osoba ispod kriterijuma prosečnog fizičkog izgleda. Jedino lepo na pobednici je njena visina, za šta su zaslužni crnogorski, a nikako američki geni... Neko čiji je idol Margaret Tačer ne može da poseduje ni duhovnu lepotu.

Zar nije gospodu "demokrate" sramota da kojekakvim kanadskim državljankama, koje su 1999. godine podržale NATO bombardovanje na našu zemlju, u kome su zverski, bombama, ubijani civili, mežu kojima i mnogo dece, širom Srbije i Crne Gore, dodeljuje titulu najlepše? I to, usred Beograda, ni manje ni više!

Vesna Milutinović
Novi Beograd


Sajber diktatori

Među ostalim oblicima kriminalnih i nedozvoljenih radnji, danas se suočavamo, napredak to traži, s kriminalom, koji mnogi upotrebljavaju u ime srpstva i patriotizma. Mnogi će pogoditi da se tu patriotizam ogleda u odbrani onih koji sede u Hagu, i koji tamo "brane srpstvo" kao da u zemlji ne postoji legalno izabrana vlada na demokratskim izborima.

Mnogi "moderatori" srpskih mreža su pravi pravcati diktatori i tirani na svojim forumima, koji dele "pravdu" na inkvizitorski način ili po određenim afinitetima. Jedan od takvih primera je i sajt "Sorabija", čiji je autor, prema nekim saznanjima, jedna sredovečna Beograđanka. Doduše, veliki broj učesnika tih foruma se ne predstavlja pod svojim pravim imenom, što im omogućava da se iživljavaju na sve vrste načina prema neistomišljenicima.

Kad bi se nekim slučajem tu mogla primeniti neka pravila sigurno bi tvorci takvih foruma bili na poslednjem mestu po posećenosti, jer ni u toj disciplini mnogi na znaju za umerenost i diskusiju, ali su mnogi skloni da potegnu oružje da bi "branili"svoj vid srpstva, kojem u demokratskom sistemu nema mesta. Na takav način se i svi faktori ujedinjenja srpske dijaspora svode na nulu.

Dok je Srbiji potreban jak lobi, jedan ograničen broj ljudi koristi forume da bi promovisali sami sebe, držali lekcije iz "patriotizma", "branili Srpstvo u Hagu" a nikako tamo gde to treba i na način na koji to treba činiti. Još jedan dokaz da jedan na sreću mali deo nacije još živi u okvirima nekog zamišljenog sistema u kojem još postoje "goli otoci".

Dragan Rakić
Francuska, Strazbur


Kome smetaju uspesi "Arhimedesa"

Apsurd života je stalni pratilac uspešnih, jer nije moguće izbeći situacije u kojima se uspeh ne prašta. Ovo jeste vreme čuda i haosa na mnogim poljima, ali kad je u pitanju obrazovanje ima jedan kuriozitet, redak paradoke.

Reč je o Klubu mladih matematičara "Arhimedes" iz Beograda, stručnom društvu koje je za 30 godina entuzijazmom i profesionalnošću izraslo u vodeću instituciju za širenje matematičkog obrazovanja, stvaranju matematičkih talenata, unapređivanju metodike i prakse matematike u Srbiji i van njenih granica.

Sve ovo ističemo da bi se reljefnije sagledale razmere jednog čina, tj. pokušaja da se (nekim mutnim igrama) traži iseljenje, odnosno premeštaj "Arhimedesa" iz sadašnjih prostorija u jednoj školskoj zgradi (Dečanska 6) u kojoj je već 20 godina! U jednom dnevnom listu i na jednoj televiziji ovih dana iznete su i neke neistine o stvarnom stanju stvari, a neke značajne činjenice su prećutne, a sve u sklopu kampanje da se omete uspešna rad "Arhimedesa (jer bi i samo preseljenje to značilo, a o važnosti lokacije za rad takve isntitucije i da ne govorimo).

Čudno je to, umesto da društvo pomogne entuzijaste skoro nedostižne stručne orgnizacije, kakva je "Arhimedes", ona mora da se brani od nekih čudnih i nejasnih interesa.

Saznajemo da je oko dve stotine profesora, mahom doktora nauka, potpisalo neku vrstu peticije - apela za zaštitu "Arhimedesa" od onih kojima njegovi uspesi smetaju. Iza "Arhimedesa" je u ovom slučaju stala šira matematička javnost.

Zorica Duraković
profesor, Beograd