U stilu pesme "Jesen stiže, Dunjo moja, jesen
rana..." - stiglo je godišnje doba spavalica i sanjalica.
Lišće još nije opalo, niti su obrani svi vinogradi kraj Topole,
ali je jesen nedavno, 22. septembra, ipak, stigla na naše prostore.
Kraći dani i vreme je odmah zahladnilo, uz pravu jesenju kišu.
Ovo godišnje doba, koje se u našem narodu odvajkada vezuje za
grožđe, vino i svadbe, simbol je odumiranja prirode, ali i početka
svetkovina. Nastavljajući se do duboke zime, ova slavlja su priprema
i za rađanje novog prolećnog života.
Dok ljudi skloni pesimizmu u jeseni vide sumorne dane, pune vetra,
kiše i hladnoće, drugi skloniji vedrijoj strani života maštaju
o prijatnim danima, obojenim žutim tonovima, šarolikošću boja
i, naravno, miholjskom letu.
Vreme srpskih svetkovina
Jesen je vreme srpskih svetkovina, Krstovdan, strogog posta kada
su se u selima stoka premazivala katranom u vidu krsta da bi se
zaštitila od bolesti. Tog dana zmije se povlače u zimovnike. I
sveta mučenica Sofija u jesen ima svoj dan, kao i njene kćeri
Vera, Nada i Ljubav. U našem narodu se veruje da se deca rođena
u kasnu jesen spavalice, što je kod Srba vrlo loša osobina jer
spavače ostavlja neumivenim i posle izlaska Sunca.
U jesen se svetkuje i kultna svetica Petka, a onda dolaze Mitrovdan
i Aranđelovdan, srpske porodične i zavetne slave. Ko želi zdravlje,
veliku pažnju posvećuje Sv. Vračima, a do početka zime ima još
vremena za Vavedenje i Nikoljdan.
Kad su u pitanju svadbe, u stilu poznate pesme "Jesen stiže,
Dunjo moja, jesen rana...", uz sva zbivanja koja prate najveseliji
događaj u životu. Srbi su po prirodi vesela nacija koja od davnina
poštuje svoje drevne običaje i tradiciju koja se oživljava i prenosi
s kolena na koleno. Jedino Srbi imaju krsnu slavu, slaveći svece
kao zaštitnike kuće i ukućana. Nalazimo se u vremenu berbi vinograda
koje najavljuju svadbe. I dok se slave i svadbe smenjuju kao po
niski, razmišljamo o Srbima kao naciji koja po slavlju i veselju
najpre može da se u svetu poredi sa Brazilcima.
Brazil je zemlja karnevala, fudbala i kafe, a Srbija svetkovina,
svadbi, rakijice, šljivovice, naše mučenice. Samo što ona deluje
više na nas nego kafa na Brazilce. I kad se kaže "Srbija
- rakija" na šta nas neodoljivo inspiriše pesma Nele Andrić:
"Volim momke koji piju rakiju, volim ih jer mirišu na Srbiju..."
U svetkovinama se malo i preteruje. Primer su svadbe, tolike
pripreme, raskoš, kao deo naše svakodnevice. Da li neko može da
dođe bez poklona? Umesto da se nameću u igri i veselju, zvanice
se nameću novcem i poklonima. Ko će više i bolje i o tome se priča...
Da li kumu mora uvek da izgore kesa? Drž'se kume, nisi dugme i
sl. izazovi, iako čovek došao sa godišnjeg odmora. Tu su i glavni
gosti, starojko (stari svat), te starosvatica i vojvoda koji bukliju
pije, a kapljicu prenosi na sve goste - svatove.
Zadovoljno trljaju ruke
A tek muzika koja daje ton veselju zaradi dovoljno da se ne požali.
Nisu to oni "svadbaroši" kao nekad, izborili se ljudi
za svoj status - i cenu. Koliko je otišlo na muziku, zakup lokala,
svi trljaju ruke, domaćini zadovoljni na obavljenom poslu - svi
na dobitku.
- Koliko hiljada evra, dinara košta svadba? Pitanje je, koliko
je ko moćan. Da li je to svadba ili biznis? Prosudite sami.
Slavoljub Ž. Todorović
Mladenovac