JURIJ BAJEC iz Ekonomskog instituta ovo
pitanje svrstava u političko i kaže da je "glupo preračunavati
posledice neizručenja u dolare ili evre".
- Situacija je delikatna. Evidentno je da naša saradanja s Hagom
ide krivudavom linijom, a to otežava i procesuiranje pred domaćim
sudovima, što bi bilo najbolje rešenje. Nalazimo se u iznuđenoj
situaciji i inteziviranje političke i ekonomske saradnje sa svetom
je uslovljeno. Sumnjam da bismo mogli dobiti klasične sankcije,
ali nije nam ni cilj da budemo gde jesmo i u razvoju se oslanjamo
samo na sopstvene snage. Ekonomska cena se ne sastoji u gubitku
konkretne pomoći koju je obećao svet ili Amerika (100 miliona
dolara), koliko u činjenici da međunarodna zajednica deluje složno,
a to ima indirektne posledice na sliku o Srbiji koju će dobiti
investitori. A oni su ključni za razvoj Srbije - kaže Bajec.
MILAN KOVAČEVIĆ, konsultant za strana ulaganja, smatra
da bi saradnja s Tribunalom obezbedila više vrsta razne pomoći,
među kojima i donatorsku konferenciju, kao i uključenje u svetske
bankarske tokove.
 |
Danijel Cvjetičanin |
I pored toga što je dug prema Londonskom klubu regulisan, nema
priliva stranih, jeftinijih kredita, a najneophodniji su sada
kada kamate na domaćem tržištu rastu. To bi bio signal i za strane
investitore da kupuju staru deviznu štednju i akcije na domaćoj
berzi i na taj način investiraju u firme, kaže Kovačević.
NEBOJŠA SAVIĆ iz Ekonomskog instituta kategorično ističe
da "političari znaju koliko košta odbijanje da isporuče generale".
Ekonomisti to ne znaju da izračunaju, objašnjava Savić.
DANIJEL CVJETIČANIN iz Ekonomskog instituta tvrdi da izručenje
može da se posmatra isključivo s moralnog aspekta i nikako sa
ekonomskog.
"Ne bi trebalo da se bavimo trgovinom ljudima ne vodeći
pri tom računa da li je to moralno, a ni vlada to ne bi trebala
da radi. Ako je vlada ipak dobila nalog i bezuslovno, kao da smo
okupirani mora da ih isporuči, neka se ponaša u skladu sa savešću".