|
 |
 |
  |
 |
 |
Da li "mladi i iskusni" eksperti treba da borave u najluksuznijim
hotelima Amerike
Manje rasipništva,
gospodo političari
Nema šta, ovaj naš list "Glas javnost"
je pravi glas naroda. Često za vapaj naroda. Ja se divim i čestitam
njegovim novinarima da tako fenomenalno otkrivaju zloupotrebe,
pljačke i lopovluke, a da ih niko ne može tužiti za klevetu.
Sasvim jasno, oni iznose istinu, gorku istinu za mnoge političare,
"biznismene" i sve druge delinkvente da tu nema dalje
priče. Ako je reč o političarima, onda je praksa njihovog ponašanja
gotovo kliše: dok su u opoziciji "pucaju iz svih oruđa"
na one na vlasti. Ali kada oni "usednu" na vlast opet
iste zloupotrebe, privilegije, beneficije na već ustaljen manir.
Pa, dokle ćemo tako?
I, evo, opet jednog primera: "Glas javnosti" 2. avgust,
strana 5. "Tadićevi saradnici su mladi i iskusni". Šta
me je pogodilo u tom članku: naša delegacija je odsela u najelitnijem
američkom hotelu "Peninsula" i, naravno, i najskupljem.
Ništa nemam protiv da predsednik države bude u takvom hotelu.
Ali, molim, kakvog to ima smisla da se ti mladi momci, saradnici
predsednika "bašakre" u tom hotelu gde jednodnevni pansion
iznosi više nego jednomesečna plata profesora univerziteta u Srbiji!
I ko to plaća? Naravno, mi poreznici: Dinkić "pronalazi"
sve neke nove poreze i dažbine na teret nas građana, ali ne vidimo
da se baš mnogo angažuje da se ta javna potrošnja "sreže".
Sećamo se dobro koliko smo protestovali kada se Vojislav Koštunica
odvezao "specijalnim" avionom na doručak kod Buša. To
je bio najskuplji doručak koji je Srbija u svojoj istoriji platila,
a efekat u ekonomskom ili političkom ravan nuli.
Nama se dopalo kada je predsednik Tadić u svojoj predizbornoj
kampanji bio striktan da se neće preseljavati u vilu poznatu po
raskoši i kiču na Dedinju. I ne bi trebalo da pogazi ono što je
obećao i da ga njegovi saradnici "ubede" da je, zbog
lične sigurnosti, bolje da živi u "predsedničkoj" vili
sa osam frižidera i dva bazena, kako nas je "Glas javnosti"
jednom prilikom obavestio.
I još nešto: ako naši političari misle da će Zapad impresionirati
boravkom u najekskluzivnijem hotelu Amerike, ili nekim drugim
sličnim trošenjem para - ljuto se varaju! Mi prosjačimo po svetu
za dotacije da sredimo kanalizaciju i deponije u našim gradovima,
za elementarne lekove i opremu za bolnice,čak i za plate zaposlenih
i penzije, i tako dalje i tako dalje. A naši momci koji tek stupaju
na političku scenu - odmah u najluksuzniji hotel! To nikako ne
ide.
Mora naš predsednik dobro da pazi na rasipništvo bilo kakve prirode.
Mi, obični ljudi, prosto smo "alergični" na te postupke
političara. Skupe hotele, mercedese, "specijalne" avione
i slično. To nam je svima na "vrh glave". A od novinara
se ne može ništa sakriti i oni znaju svoj posao. I mi smo zahvalni
i divimo im se na hrabrosti, jer su mnogi izgubili život u borbi
za istinu. Hvala im svima.
Dr Petar Milenković
Novi Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Neki se ne mire s pobedom demokratske opcije
Srpstvo u novom obliku
Pošto je veći deo srpskog naroda izabrao predsednika
i opredelio se za demokratsku opciju, neki navijači drugog sitema
i protivnici naprednih ideja u zemlji, ali pretežno u dijaspori,
sada menjaju orijentaciju. Videći da njihovo "patriotsko"
i "srbsko" zapomaganje ne može da utiče na svest ljudi,
oni počinju sada da prenose to svoje "srbstvo"Ş kod
onih Srba iz komšiluka, u Republiku Srpsku.
Nije potrebno napominjati da pojedini ostaci starog titoističkog
režima, kao i oni iz Miloševićevog doba koji nisu uspeli da se
plasiraju ili prividno preokrenu i na taj način nekako uskoče
u bilo koji oblik vlasti, koju oni smatraju kao neko legalno nasledstvo,
sada traže to u susednoj republici.
Sve to ide kroz negaciju redosleda događaja, onih priznatih ili
onih još neizrečenih. Iz njihovih peticija i izjava upućenim svetskim
državnicima, moglo bi se reći, da su Srbi pretrpeli jednu kolektivnu
agresiju, a da nisu povredili dlaku sa glave bilo kome. Tačno
je da je Srbija pretrpela agresiju i odmazdu, ali treba znati
da međunarodna zajednica, koja nije naivna a još manje glupa,
ne može razmatrati neke događaje kao neistinite ili izmišljene,
a da za njih ima nepobitne dokaze.
Koliki je stepen patriotizma takvih pokazuje i traženje da "Srbija
postane slobodna zemlja", što će reći da izbor demokratske
opcije ne predstavlja slobodu ili neki napredak. Kakav se onda
stiče utisak o Srbima u svetu i kako neko može protumaciti takav
pristup situaciji drugačije nego kao opoziciju svim demokratskim
stremljenjima.
Ultimativno traženje jednog dela dijaspore koja sebe naziva intelektualcima
(možda samo po stepenu neke školske spreme) da se, takoreći, ukinu
sve institucije ili mere koje su usledile u poslednjih 13 godina
je samo bacanje ulja na vatru. To se isto radi da bi se onom delu
naivnih ili prepoštenih Srba pokaže kako, eto, oni,brinu za njihov
spokoj, a u stvari kvare srpsku sutrašnjicu.
Dragan Rakić
Strazbur
|
 |
  |
|
|