|
 |
 |
  |
 |
 |
Čestitka Smederevcima i inspektoru Devečarskom
Higijena, pa onda blagostanje
Bravo Devečarski! Vaši potezi kojima je onemogućeno
varvarsko ponašanje služe vam na čast. Nije slučajnost Smederevo
- rekli bi oni koji veruju u proviđenje - jer je u tom okrugu,
a potom u valjevskom, kao okružni fizikus službovao dr Laza Dimitrijević,
pisac knjige "Kako naš narod živi".
Njen tiraž, od 1.6000 primeraka, planuo je (1893) za tri meseca
u Smederevu, Valjevu, u Beogradu nešto manje. (Iz čega proizilazi
da Srbija tada nije bila nepismena koliko danas.) Štampana su
još dva izdanja. U nešto zakasnelom njenom prikazu u "Letopisu"
Matice srpske (1895) stoji da je "ovo svakojako retkost u
našoj književnosti koju treba zabeležiti za večita vremena, pa
da se o tome priča i pripoveda..."
S književnog stanovišta knjiga je ocenjena kako-tako, no sa stanovišta
svojih istina, kao veoma snažna. "Služio sam pod trima našim
partijskim vladama, ni jedna o zdravlju naroda nije htela ni da
misli, a kamo li da nešto učini." Dimitrijević je pokušao
da i to objasni kao prirodnjak, našavši da vlast čak ni svoje
sopstvene odluke ne poštuje.
Pozivam zato lekare da savim silama podrže Devečarskog, da se
isprse, izađu iz mišjih rupa. Podružnicu Srpskog lekarskog društva
da se prene. Dr Laza Dimitrijević, koji nije predak dole potpisanog,
zaslužuje i bistu i simpozijum, samo nas radi. Nama je vaskrs
njegovih istina i prirodnjačkih analiza potreban i te kako. Pozivam
Valjevce da ne zaostaju, jer je Dimitrijević i njihov bio. I sve
varoši i varošice po Srbiji. A sve to nije novo. Tokom tridesetogodišnjih
ratova Nemačka je spala na oko 3,5 miliona stanovnika, (u pola
manje nego Španija u to doba) ne zbog pokolja već zbog zaraza,
počev od kuge.
Shvaćeno je da jedini mogući spas leži u poboljšanju hitijene
gradova. Usledile su oštre mere - jer se šuša ne boji Boga nego
batina - ne samo velike novčane kazne, nego i bacanja u kvrge,
zatarabljivanja radionica i dućana, za one koji zagađuju, rasipaju,
šire bolest. Za rezultate znamo, vidimo šta je Nemačka danas,
ali ih još nismo, kao, shvatili ni proučili, ne mi, nego naša
sapeta vlast, nesposobna da stvarne građanske slobode dade svome
narodu, zdrave institucije i propise, već samo za popuštanja u
slobodama kačkanja po brlogu, za dar slobode obolevanja, umiranja,
ludila, istrebljenja.
"Bolesti su najveći neprijatelj naroda i društva, od bolesti
nerazumni narodi izumiru, a njihove redove popunjavaju pametni."
Pisao je još 1983. dr Radivoj Simonović. I moglo bi se sa citatima
još mnogih mudrih tadašnjih srpskih glava sve do jutra, onih koji
vikazu u gluve uši. Prioni zato i ti, omladino. Pomaži! Bori se
i pobedićeš. Jer, poraz slovesnih Smederevaca i Devečarskog biće
još jedan poraz zemlje Srbije.
BRANA DIMITRIJEVIĆ
BEOGRAD
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Objašnjenje čitateljki iz Niša
Carinici postupili ispravno
Carinik koji je ocarinio peć za domaćinstvo od
130 evra u carinarnici Dimitrovgrad, 17.07.2004, postupio je sasvim
ispravno i u skladu s važećim propisima. Iako smatra da je oštećena,
vaša čitateljka Violeta Dimić iz Niša, zapravo greši, jer zakon
propisuje sledeće:
1. Važeći propisi nalažu da se uvozne dažbine ne plaćaju na predmete
koje domaći putnici unose iz inostranstva do ukupne vrednosti
od 100 evra u dinarskoj protivvrednosti. Ukoliko je, pak, ukupna
vrednost predmeta veća od pomenutog iznosa, kao i ako je u pitanju
nedeljiva roba, ona ne može biti obuhvaćena ovom carinskom povlasticom.
To znači da se tada uvozne dažbine naplaćuju na punu vrednost
robe, a ne samo na prekoračeni deo vrednosti (u ovom konkretnom
slučaju to bi bilo 30 evra jer pomenuta peć vredi 130 evra).
2. Zakon pri tom ne dozvoljava primenu kumulativne primene propisa.
To znači da je pravo na carinsku povlasticu lično pravo, svako
lice je u obavezi da prijavi svoju robu i samo tada ima pravo
na oslobađanje od plaćanja carine na predmet/e čija vrednost prelazi
100 evra u dinarskoj protivvrednosti. Lice nema pravo na spajanje
date povlastice, tako da ukoliko neku robu, kao u ovom slučaju,
unosi bračni par, to ne znači da oni imaju pravo na oslobođenje
od plaćanja uvoznih dažbina na jedan predmet čija je vrednost
do 200 evra u dinarskoj protivvrednosti.
3. Iako pomenuti čitalac tvrdi da mu se carinik nije predstavio,
činjenica je da na svakom dokumentu o carinjenju neke robe, koji
je dobio i pomenuti putnik, stoji ime i prezime carinika koji
je robu ocarinio.
4. Ukoliko misli da je oštećen, putnik može na licu mesta da
se obrati vođi smene ili šefu ispostave i da se na taj način detaljnije
upozna s propisima, na osnovu čega može da zaključi da li su njegova
prava ugrožena ili ne.
UPRAVA CARINE
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Otvoreno pismo predsedniku Srbije Borisu Tadiću
Treba nam advokat
da brine o narodu
Gospodine Tadiću, kao prvo, čestitke na izboru,
sa željama da bude srećno i dugovečno, na dobrobiti svih nas,
a kao drugo, da Vas podsetim da ste u toku predizborne kampanje
obećali da ćete otvoriti kancelariju u kojoj će raditi narodni
advokat.
To je jedna divna zamisao koju što pre treba realizovati. Jer
narod je i gladan i žedan svega, a ponajviše pravde.
Vi ste nam poslednja nada da sa ostacima prošlog režima "ratujemo"
demokratski. Mnogi, umesto da još u noći petog na šesti oktobar
budu ne posmenjivane, već najurene iz policije i sudova (izvinjavam
se svim normalnim i poštenim policajcima i sudijama, kojih ima
nije da nema) oni su ostali u službi i na razne načine i uz pomoć
raznih smicalica svete eksponiranim protivnicima zlikovca i tiranina
Slobodana Miloševića.
Hteo bih da vam iznesem svoj slučaj. Ove godine, 19. juna, imao
sam saobraćajnu nesreću u kojoj je, izgleda, najveća moja krivica
to što sam ostao živ i zdrav. Normalno, i svi ostali učesnici
nesreće prošli su sa lakšim povredama.
To, naravno, ni malo nije smetalo miloševićevcima iz knjaževačke
policije da opštinskom sudu napišu krivičnu prijavu za teško krivično
delo ugrožavanja saobraćaj za koje je zaprečena kazna, valjda,
od tri meseca do pet godina i istražni sudija je to "normalno"
prihvatio.
Ja Vas, gospodine predsedniče, molim da 5. avgusta u knjaževački
Opštinski sud, u 8 sati, pošaljete narodnog advokata i jednog
saobraćajnog veštaka.
Ili još bolje, nekoliko najboljih koje znate i u koje imate najviše
poverenja da se na licu mesta uvere, možda, u moje zablude ili
istinu.
Zašto je bitno da dođu još za vreme istražnog postupka? Jednostavno,
da prate slučaj, odnosno predmet od samog početka, normalno, i
do kraja ako do suđenja dođe i da Vas o svemu izveštavaju.
BOBAN MILETIĆ-BAPSI
KNJAŽEVAC
|
 |
  |
|
|