Pre dve godine, Milan Gurović se na pripremama
košarkaške reprezentacije pojavio sa ubrzo proslavljenom tetovažom
na levom ramenu, na kojoj se vidi lik Draže Mihajlovića. Dva meseca
kasnije, plavi su se sa Svetskog prvenstva u Indijanapolisu vratili
sa zlatnom medaljom, u čijem osvajanju je Gurović učestvovao u
ogromnoj meri (pitajte Redžija Milera).
U nedelju, kada se plavi budu okupili zarad "operacije Atina",
Gurovićev Čiča imaće "društvo". Milan je ovih dana stavio
još jednu tetovažu, odmah iznad srpskog đenerala. Na slici je
prikazan orao koji u kandžama drži srpski grb sa četiri ocila.
Bilo bi lepo kada bi se plavi, za dva meseca, ponovo vratili
sa zlatima. Ovog puta olimpijskim. Pa da odmah počnemo kampanju
za narednu Gurovićevu tetovažu, koju bi stavio sledeće godine,
početkom priprema za EP u Beogradu.
- Tetovaža još nije završena, nisam stigao da je odradim do kraja.
Moraću kasnije - kaže kršni Novosađanin o novom ukrasu na levom
ramenu. - Kao i sve prethodne, i ova tetovaža je moja privatna
stvar. Nemam nikakvu nameru da nekoga provociram. Ističem svoju
nacionalnu pripadnost, ponosan sam na nju, ali ne vređam nikoga.
Kao i sve prethodne, i ova Gurovićeva misija u reprezentaciji
nema nikakvu zadršku. Plavima će se posvetiti od prvog dana priprema.
- Nikada nisam kasnio na pripreme reprezentacije ni jedan jedini
dan, i to svi znaju. Svi znaju da sam 1998. godine hteo da se
odreknem grčkog državljanstva da bih igrao za plave. Za mene je
reprezentacija svetinja. Mislim da bi za svakoga trebalo da bude
čast da igra za svoj narod. Za mene jeste i tako će uvek biti.
Kako da ti ne bude čast kada te gleda deset miliona zemljaka i
navija za tebe - zaključuje Gurović.
 |
 |
 |
Šta će nam Jadranska?
Naredne sezone Gurović sigurno neće igrati u Novom Sadu.
Ponude iz inostranstva se množe, tako da će protekla sezona
ostati jedina u Gurovićevoj karijeri koju je proveo u otadžbini.
- Bilo mi je lepo u Vojvodini, ali mi situacija sa našom
klupskom košarkom deluje pomalo neozbiljno. Pogotovu ovo
sa Jadranskom ligom. To nije moj posao, ne vodim ja klubove,
ne određujem ja ko će šta da igra, ali imam pravo da iznesem
svoje mišljenje. A mislim da je Jadranska liga loša za srpsku
košarku. Ne vodi ničemu. Eto, sledeće godine imaćemo u našoj
ligi Vojvodinu, Spartak, Mašinac, Ergonom... U tim klubovima
nema kvaliteta. Ostavili smo domaće prvenstvo bez kvaliteta,
a podržavamo razvoj igrača drugima, Slovencima i Hrvatima.
Ne znam zbog čega su naši klubovi pristali na to.
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
M. Z.