Do početka Evropskog
prvenstva u Portugalu ostalo je još samo dva dana a, sudeći po
izveštajima medija, fudbalska smorta najboljih selekcija na Starom
kontinentu mogla bi i odmah da počne. Ali protokol će se poštovati,
kao i uvek. Samo opušteno...
Između 12. juna i 4. jula Portugal će u osam gradova i na deset
stadiona ugostiti 16 reprezentacija i milionske kontigente navijača.
Takođe su spremni i računi u bankama i očekuje se da će protok
evra funkcionisati perfektno. Trebalo je naravno i uložiti novac.
Pripreme za organizaciju Evropskog prvenstva počele su praktično
istog trenutka kada je 12. oktobra 1999. godine Portugalu poverena
organizacija završnog turnira. Zahvaljujući ekonomskom bumu u
poslednjih nekoliko godina Vlada Portugala je uspela da obezbedi
milijardu evra koje je investirala u infrakstrukturu i telekomunikacije
da bi mogla da isprati sve zahteve velikog turnira.
Najveći deo uloženog novca odnosio se na izgradnju novih stadiona
i renoviranje postojećih objekata. Dešavalo se da fudbalski hramovi
dosegnu investiciju i do čitavih 100 miliona evra.
I pored uloženih milijardu evra računalo se na to da bi investicije
trebalo da se ipslaćuju godinama, a ne samo u toku takmičenja.
Pošto je ipak reč o fudbalskom turniru, prema prvim procenama
UEFA će od EURO 2004. ostvariti prihod od 817 miliona evra. Od
tog novca i svaka od 16 reprezentacija će shodno svom uspehu ostvariti
dobit.
Cifra od 817 miliona evra izračunata je na osnovu sklopljenih
TV ugovora sa više od 200 medijskih kuća, sponzora, marketinga,
turističkih aranžmana.
 |
Istorijat Evropskih prvenstava:
Od Francuske do Portugalije
|
Troškovi turnira, kako je sabrala UEFA ne računajući investicije
u infrakstrukturu već samo period trajanja takmičenja, iznosiće
više od 350 miliona švajcarskih franaka. Preostale stotine miliona
trebalo bi da pokriju troškove koji se odnose na period poslednje
tri godine i vreme kvalifikacija i finansiranja mlađih kategorija,
kao i ženskog fudbala.
Kada se te brojke budu oduzele od viđenih 817 miliona evra, najmanje
što bi jedna od selekcija učesnica na EURO Portugalu mogla da
zaradi je 7,5 miliona švajcaraca. Toliko smo dakle okruglo mi
izgubili samo zbog toga što se nismo plasirali na završni turnir.
Takođe, za pobedu u grupi UEFA nagrađuje sa milion, a za nerešen
rezultat sa 500.000 švajcarskih franaka.
Oni koji prođu prvu fazu takmičenja biće nagrađeni sa još tri
miliona, polufinale vredi četiri miliona, drugoplasirani će dobiti
šest, a nagrada za prvo mesto je deset miliona. Teoretski, ekipa
koja na ovom turniru ostvari sve pobede mogla bi da inkasira 27,5
miliona švajcarskih franaka, što će biti duplo više od prethodnog
Evropskog prvenstva u Belgiji i Holandiji gde je Francuska zaradila
14,4 miliona švajcaraca. Ovaj pomak ka zaradama objašnjava se
boljom distribucijom TV prava i većom zainteresovanošću gledalaca.
Primera radi, jedna od TV kuća iz Sjedinjenih Američkih Država
obezbedila je svojim gledaocima da za 180 dolara po "malom
ekranu" proprate sve utakmice na EURO 2004.
U milijardu evra koje je uložio domaćin ogromne svote su otišle
i na sistem obezbeđenja, organizaciju bogate turističke ponude
i kulturnih događaja za one koji požele da se malo odmore od fudbala.
Svi ulasci u Portugal biće pod strogom kontolom i za građane
Evropske Unije. Na graničnim prelazima su postavljene specijalne
jedinice policije koje će indentifikovati svaki ulazak u Portugal
bez obzira o čijem državljaninu je reč, što u "mirnodopskim"
uslovima nije slučaj.
Domaćini su obezbedili i odlične informativne pakete za sve turiste.
Za par evra možete dobiti brošuru u kojoj je rečnik najvažnijih
pojmova, detaljan opis (poboljšanog) gradskog prevoza, kulturni
vodič i slične korisne informacije.
Organizatori su predvideli i more iznenađenja i inovacija za
evropsku smotru fudbala. Poslednja vest je da će na ulazima na
stadiona gledaoci imati mogućnost da oštre i slične predmete,
poput kišobrana ili džepnog noža, smeste u posebne žute kese,
koje će ih sačekati prilikom napuštanja objekta. Ako se turistima
dopadne i neki poveći suvenir specijalnom "žutom poštom"
mogu ga poslati na hotelsku ili pak kućnu adresu... Sve za publiku.
Anri Delone, sekretar FS Francuske,
sredinom 50-tih godina minulog veka, došao je na ideju da objedini
nekoliko regionalnih evropskih takmičenja koja su se u to vreme
održavala (Internacionalni šampionat Velike Britanije, Nordijski
kup, Prvenstvo centralne Evrope...). Nažalost, Delone je umro
pre nego što je njegova ideja zaživela i najvažnije prvenstvo
posle Svetskog kupa bilo organizovano.
Na prvom Evropskom šampionatu nije bilo reprezentacija Zapadne
Nemačke, Italije, Švedske, Švajcarske, Holandije kao ni četiri
britanske selekcije koje nisu bile zainteresovane za ovo takmičenje.
Prva utakmica po nokaut sistemu odigrana je u Moskvi 29. septembra
1958. godine, na stadionu "Lenjin", pred 100.571 gledaoca,
između SSSR-a i Mađarske u kojoj su slavili "sovjeti"
rezultatom 3:1.
Prvi gol na EP postigao je krilni igrač "baćuški" Anatoli
Iljin u 4. minutu meča. U završnicu koja se održavala u Francuskoj
1960. godine, plasirale su se četiri najbolje ekipe: SSSR, Čehoslovačka,
Jugoslavija i domaćin Francuska.
Prvi
pobednik bila je selekcija SSSR koja je u finalu pobedila našu
reprezentaciju rezultatom 2:1, iako su plavi golom Milana Galića
na poluvremenu vodili sa 1:0. Sledeće prvenstvo odigrano je u
Španiji 1964. godine. Trijumfovali su domaćini koji su u finalu
pobedili selekciju SSSR rezultatom 2:1. Interesantno je da je
general Franko četiri godine ranije zabranio svojoj selekciji
da igra četvrtfinalni duel protiv Sovjeta.
Kvalifikacione grupe prvi put su uvedene pred šampionat koji
je odigran 1968. godine u Italiji. U osam grupa bilo je raspoređeno
29 reprezentacija, a na završni turnir plasirali su se pobednici
grupa. Naš državni tim opet je stigao do finala. U polufinalu,
plavi su pobedili aktuelnog šampiona sveta Englesku rezultatom
1:0, a u meču za titulu čekali su nas domaćini Italijani.
Prvi i jedini put u istoriji EP igrana su dva meča. Naime, prvi
susret završen je rezultatom 1:1, a kako nije bilo pogodaka ni
u produžecima, odlučeno je da se igra drugi meč u kome su slavili
azuri rezultatom 2:0.
Najjače EP do tada održano je 1972. godine u Belgiji, a titulu
su osvojili aktuelni svetski prvaci Zapadna Nemačka.
Jugoslavija je bila domaćin petog Evropskog prvenstva. Plavi su
dogurali do polufinala gde su poraženi od Zapadne Nemačke rezultatom
4:2. Titulu su osvojili Čehoslovaci koji su tek posle izvođenja
jedanaesteraca savladali Nemačku. Nemci su ipak na sledećem prvenstvu
koje je opet održano u Italiji 1980. godine, stigli do druge titule,
pošto su u finalu savladali Belgiju.
Sedmo EP koje je održano u Francuskoj obeležio je reprezentativac
domaće selekcije Mišel Platini koji je proglašen za najboljeg
igrača turnira. Naša reprezentacija prošla je neslavno, pošto
smo poraženi u sva tri meča (Belgija 2:0, Danska 5:0, Francuska
3:2).
U Zapadnoj Nemačkoj titulu su osvojili Holanđani koji su u finalu
bili bolji od Sovjetskog Saveza, golovima Ruda Gulita i Marka
van Bastena.
Pred prvenstvo 1992. godine u Švedskoj, reprezentacija Jugoslavije
važila je za jednog od favorita šampionata. Neposredno pred start,
zbog sankcija koje su uvedene našoj zemlji, plavi su vraćeni iz
Švedske, a na njihovo mesto stigli su Danci koji su zauzeli drugo
mesto u našoj kvalifikacionoj grupi. Na opšte iznenađenje, Peter
Šmajhel i drugovi stigli su do titule prvaka Evrope.
Englezi su sa velikim nadama i očekivanjima organizovali naredni
šampionat Starog kontinenta 1996. godine. Ipak, stigli su samo
do polufinala, gde su ih zaustavili Nemci koji su na kraju osvojili
treću titulu pobedivši Češku republiku, zlatnim golom Olivera
Birofa u 4. minutu prvog produžetka.
Belgija i Holandija zajednički su organizovali poslednji šampionat
održan 2000. godine. Naša nacionalna selekcija otputovala je na
EP sa puno optimizma, a vratila se sa punom mrežom golova. Jedva
smo izvukli remi sa Slovenijom (3:3), pobedili smo Norvežane (1:0),
da bi u poslednjem meču po grupama Španci slavili rezultatom 4:3
uz obilatu pomoć sudija. Savo Milošević je zajedno sa Patrikom
Klajvertom bio najbolji strelac šampionata sa šest golova.
P. Roganović
M. M. B.