|
 |
 |
  |
 |
 |
APEL
Sprečimo pljačku
Cene električne energije plave i crvene zone potrošnje za domaćinstvo
treba ukinuti, a porez od 20 odsto na struju je zaista neprimeren
Godišnjim planom poslovanja EPS predviđa povećanje
cena struje za 16,9 odsto od prvog aprila o.g. i prosečne cene
za ukupnu prodaju povećaće se od 3,4 evrocenta na 3,9 evrocenta.
Cene električne energije za domaćinstva zavisno od strukture učešća
potrošnje obračunate prema tarifnim stavovima zelene, plave i
crvene zone potrošnje kreću se od 5 do 8 evrocenta, koliko iznose
cene za domaćinstva u zapadno evropskim zemljama gde su plate,
zarade i penzije veće od 4 puta u odnosu na Srbiju.
Vlada Srbije nije prilikom davanja saglasnosti za povećanje cena
struje vodila računa o opravdanosti zahteva EPS-a i omogućila
da veliki broj domaćinstva zbog enormno visokih računa za struju
budu isključeni iz potrošnje, što predstavlja zločin protiv čovečnosti
i ljudskih prava na dostojanstven život.
Posledice
Visoki računi za struju došli su kao posledica promene tarifnog
sistema za prodaju električne energije i prodajom struje domaćinstvima
na bazi tarifnih stavova za zelenu zonu potrošnje do 600 kWh,
koji odgovaraju troškovima proizvodnje, prenosa i distribucije,
za plavu zonu potrošnje od 601 do 1 600 kWh uvećanim za 50 odsto
i za crvenu zonu potrošnje preko 1 600 kWh po tarifnim stavovima
uvećanim za 400 odsto. Prodaja električne energije prema tarifnim
stavovima plave i crvene zone potrošnje nema energetskog i ekonomskog
opravdanja i u suprotnosti je sa načelima tržišne ekonomije da
račun za struju odgovara troškovima, koje je potrošač stvorio
elektroprivredi.
Tarifni sistem za prodaju električne energije je ekonomski instrument
koji stimuliše potrošače da potrošnju prilagode dnevnim i sezonskim
dijagramima opterećenja mreže sistema, da manje troše u vreme
vršnog opterećenja i više u vreme kada je nisko opterećenje noću
i postoje viškovi termoelektrične energije.
Elektroprivrede u privredno razvijenim zemljama prodaju električne
energije vrše na bazi tarifnih stavova za vršno, puno i nisko
opterećenje mreže sistema, koji se određuju prema troškovima energije
po kWh, koji su proporcionalnog karaktera i ne zavise od obima
potrošnje. Elektroprivreda Srbije je prodaju električne energije
do 2001. god. vršila prema jednoj i dve tarife i potrošnja je
utvrđivana brojilima. Kod dvotarifnog merenja niža tarifa primenjivana
je u vremenu od 13 do 16 h i od 22 do 7 h, kao i za vreme vikenda
subotom od 13 časova do ponedeljka u 7 časova i za vreme državnih
praznika.
Nerazumljiv je otpor rukovodstva EPS-a prema uvođenju tri tarife
za vreme opterećenja mreže sistema, kada je zapadnoevropske zemlje
primenjuju više od 40 godina i ostvaruju značajne uštede u troškovima.
Rukovodstvo EPS-a tehničke struke umesto da se bavi održavanjem
pogonske spremnosti postrojenja, organizacijom rada i poslovanja
i smanjenjem gubitaka el. energije u prenosu i distribuciji, bavi
se izmišljanjem kako da ostvari povećanje cene struje i smanji
potrošnju u domaćinstvima i poveća lične dohotke, koji su među
najvećim u privredi.
Potrebne reforme
Nova Vlada treba da izvrši temeljite reforme prvo, u kadrovskoj
politici, a zatim u organizaciji rada i poslovanja, tarifnom sistemu
za prodaju el. energije, politici cena vezujući je za povećanje
sredstava za poslovni fond i raspodeli sredstava za lične dohotke
prema ostvarenoj pogonskoj spremnosti postrojenja. Porez na el.
energiju od 20 odsto je veoma visok i neprimeren za proizvod koji
značajno učestvuje u troškovima života porodica u vreme kada 1/3
zaposlenih i penzionera prima mesečne prihode ispod granice siromaštva.
Dr Milan Đurić, dipl. ek., Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
UPOZORENJE
Hoće da nas prodaju
Prodajom imovine trguje se i sudbinom radnika hoće li ostati na
poslu
Kritikujući Zakon o privatizaciji svojevremeno
sam tvrdio da društvena svojina ima titulara i da su to radnici,
a ne država, koja je u međuvremenu raspolagala tom svojinom prodajući
je putem aukcija i tendera. Smatrao sam da država treba da pomaže
prodaju firmi, odnosno radničkih akcija, ako i kada to radnici
hoće. Zakonom o privatizaciji je trebalo omogućiti radnicima da
svojim vlasništvom na najbolji način upravljaju i raspolažu. Navodio
sam da država treba da iznađe instrumente za pravilnu i pravednu
raspodelu društvene svojine onima kojima pripada, pa tek onda
da pomaže u nalaženju kupca za tu imovinu, ako je nju neophodno
prodavati.
Vreme je pokazalo da se prodajom firmi, osim toga što su radnici
ostali bez posla, uz smanjenje plata onima koji su ostali na poslu,
nisu stvorili ambijenti za ponovno zapošljavanje, kako su to obećavali
oni koji su zakon podržavali. U međuvremenu donet je i Zakon o
izmenama i dopunama zakona o privatizaciji, kojim su prava onih
čije se firme prodaju još više ugrožena.
I ako se prodaje njihova imovina, a ne oni, radnici koji su za
tu imovinu ne slučajno čvrsto vezani, najčešće iz osećanja beznadežnosti
i nemoći izgovaraju sada već poznate reči: "hoće da nas prodaju",
"prodaju nas", "prodati smo", "kupuje
nas", "kupuju nas", "kupili su nas",
"kupiće nas". Oni koji su pravi vlasnici firmi-radnici
akcionari izgovaraju te reči kao da su roba. Sa prodajom njihove
imovine trguje se i njihovom sudbinom hoće li i dokle će ostati
na poslu. Uostalom, zar nije apsurdno da radnici preko konzorcijuma
zaposlenih u postupcima aukcijske ili tenderske prodaje kupuju
imovinu firme čiji su oni stvarni vlasnici, u kojoj rade, u koju
su ulagali i kojom su upravljali, i za koju će morati još jedanput
platiti. Što su više ulagali u firmu više će platiti državi i
obratno.
Radnicima nisu pomogle ni njihove velike sindikalne organizacije,
koje su olako dopustile da se takav zakon donese. Radnicima nisu
pomogli ni poslanici Skupštine Srbije, isti oni čije su stranke
dobile poverenje na izborima od tih istih radnika.
I na kraju, ni Ustavni sud Srbije nije bio na visini zadatka.
On nije ocenjivao ustavnost Zakona o privatizaciji i pored toga
što mu je bilo upućeno mnogo inicijativa za pokretanje postupka
za ocenu ustanovnosti zakona. Niti je ocenjivao ustavnost zakona,
odnosno njegovih odredbi, niti se na bilo koji način nije oglašavao
po tom pitanju.
Zoran Jovanić, Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
PROTIVSTAV
Neumereno na g. Koštunicu
Zar on nije u pravu što vapije za pravnom državom
Na stranicama "Glasa" od 14. februara,
pod naslovom "Demokrata, a nije principijelan" objavljeno
je pismo ing. Branka Popovića iz Beograda. Čitajući ovo pismo,
priznajem da sam više nego iznenađen njegovim sadržajem.
Odmah da kažem, da ne pripadam ni jednoj partiji ali, to ne znači
da ne pratim zbivanja u ovoj nesrećnoj zemlji - na političkom
planu.
Nema revanšizma
Ing. Popović od početka do kraja pisma, koje je protkano zluradošću
- okvalifikovao je dr Vojislava Koštunicu kao čoveka punog mržnje,
zatim "da je uzurpirao sve inicijative oko konstituisanja
vlasti sa čime kao i Milošević hoće da obezbedi jednoumlje i jednoglasje
u parlamentu i Vladi". Ne možete vi g. Koštunica važiti za
legalistu i demokratu, ako posežete za revanšizmom i mržnjom koja
se ogleda u odnosu prema DS kao i poništavanje izbora guvernera"
kao i niz drugih načina nedokazanih kvalifikacija.
Mislim da sam dosta citirao ing. Popovića iz čega se da videti,
da je završio velike škole u kojoj ili nije bilo predmeta lepog
ophođenja ili ing. nije prisustvovao časovima?
Gospon, inženjeru, morate znati sledeće:
Pok. Zoran Đinđić, predsednik vlade Srbije, bio je čovek vispren,
čovek pun znanja i snage sa jasnom predstavom već trasiranog puta,
tih dana ipak nije predložio nakon pada Miloševića ličnost iz
svoje (najveće) stranke, već je predložio dr Vojislava Koštunicu
iz tada "minorne" stranke kako su mu kasnije govorili
protivnici. zašto je tako to uradio dr Zoran Đinđić? Ne znate
g. ing.? Pa zato, što je Koštunica uživao veliki ugled, ničim
ukaljan, poštovalac zakona i ustava - pravi i najpodobniji srpski
intelektualac. Znao je to dr Zoran Đinđić - i uspeo je!
Stabilna ličnost
Kako su se kasnije odvijale stvari, to svi znaju. Koštunica je
dobio visoku funkciju - predsednik Vlade SRJ da bi mu na svaki
način obe republike često okretale leđa, tako da je on zaista
bio nemoćan u bilo kakvom odlučivanju (a ko ga je uvažavao od
Srbije i Crne Gore) on je ostao figura!
Kada je video da je u okviru DOS-a nemoćan, da žele neki i da
ga ponize, da se krši ustav, zakon, ljudska prava, otimaju se
poslanici i drugo, odustao je od dalje saradnje sa postojećim
režimom i našao se u opoziciji. Pljačka i pranje novca, glasanje
iz Turske i Grčke, razna podmetanja i laži pred javnošću, bio
je to kraj za saradnju. Zar i konačno, taj "mrski pun mržnje"
Koštunica, vapijući za pravnom državom, treba po Vama gospon,
ing. da prihvati i sada sve one koji su privatizovali ovu nesrećnu
državu a nalaze se i sada na listi Demokratske stranke - zar da
sa njima sarađuje? Koštunica je bio i ostao stabilna ličnost na
političkoj sceni Srbije i duboko verujem, da će on sve učiniti
da u vladu uđu isključivo ljudi od znanja i pameti, bez obzira
kojoj stranci budu pripadali. Ja u to verujem.
Bez ljutnje, molim
I na kraju, zaista ne znam jesam li išao pravim redom kada sam
nabrajao kako se sve zbivalo, no to nije ni važno. Ali, znajte
da dr Koštunica ne daje ni pet para što ga Vi napadate i ja kako
ispade - branim, ali ja želim samo istinu i zato Vam savetujem,
pročitajte još nekoliko puta Vaš članak i sami ćete videti koliko
je u njemu mržnje upućeno dr Vojislavu Koštunici.
Nemojte se ljutiti, sve je ovo politika a mi smo Srbi.
Hvala na ustupljenom prostoru,
Milivoje M. Grandić, Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
PITANJE
Zašto to radite?
Srbija sada plovi ka beznađu, u čeljusti SPS
Oktobar 2000. godine. Jedan Slobodan se uklanja
sa vlasti uz pomoć NARODA a sa njim i SPS. Na vlast dolazi velika
koalicija DOS sa svojih 18 stranaka. U zemlji Srbiji oduševljenje.
Nema više diktatora i njegovih satelita radikala. Za predsednika
ne samo Srbije već cele Jugoslavije DOS postavlja Koštunicu, kome
se onda nažalost, veruje, koji je lider male stranke DSS sa svega
devet članova. Sada nastaju tek problemi. Lideri ostalih stranaka
predlažu njemu da se izvrši lustracija.
On odbija rečima: "nema revanšizma". Na vlasti ostaje
i dalje Rade Marković, kome se sada sudi u zemlji. Ostaje i Pavković
koji je od međunarodnog suda optužen za zločine. Ostaju na vlasti
ili u zemlji i mnogi drugi. Lideri ostalih stranaka sada predlažu
saradnju sa Hagom a Koštunica kaže: "Hag je deveta rupa na
svirali". Nije pametno baš od tako umnog čoveka da kaže!
O izručenju Slobodana u Hag Koštunica kaže: "Nisam bio obavešten"?
A bio je i te kako obavešten.
Dobio je najveću vlast u zemlji te 2000. godine. Kako se on za
to zahvalio liderima ostalih 17 stranaka koji su predvodili milione
napaćenih ljudi, tučenih od Slobodana, od Šešelja i Vučića? Nikako.
Sve ih je od sebe odgurnuo da bi dana 4.02.2004. godine odabrao
za sebe i svoju DSS (ne G 17, ni SPO i NS) najbližeg saradnika
baš ni više ni manje nego SPS! Znači, milioni ljudi koji su jurišali
tog oktobra 2000. slomili nenarodni režim, Koštunica je prevario.
Sada Srbija plovi ka beznađu, u čeljusti SPS a nije isključeno
i u čeljusti SRS. Slede nam opet sankcije, izolacija, embargo,
možda novi ratovi pa i bombardovanja. Kakvo je to predizborno
obećanje ovom napaćenom narodu kada im je kontrolor vlasti SPS.
Nije u vlasti ali kontroliše vlast. Gde su ti umni ljudi iz G17
plus, naučnici,doktori nauka, profesori koji dozvoljavaju da im
neki ljudi iz SPS koji ne vole demokratiju diktiraju šta će tog
dana raditi i dobijaju packe po prstima ili će oboriti vladu?
Koštunice, prepusti nekom mudrijem da sastavi vladu Srbije dok
nije i za tebe i za narod Srbije kasno. Ne uvaljuj se u nevolje.
Mani se ćoravog posla. Šta to radiš? Ne sukobljavaj se sa Evropom
i Amerikom. Jedan Slobodan ti je odličan primer. Maršićanin kaže:
"pomoći će neko drugi" - da li je pametno sada prekinuti
ono što je krenulo put evropskih integracija zarad malo slasti
u toj prokletoj vlasti? A koji je to neko drugi? Od slepca se
ne traže oči: narod kaže, ali i još "sedi gde si da si ni
za gde si nisi". Kalemegdan ti je blizu pa idu u šetnju do
mile volje. Ja mislim da ćeš me poslušati, naravno, dok nije kasno.
Razmisli dobro.
Obrad Milenković, profesor, Beograd
|
 |
  |
|
|