GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


Z N A T I Ž E LJ A

Istina o odnosu

Srba i Hrvata

Od takvog saznanja i jedni i drugi imali bi korist umesto netrpeljivosti

Prolaze vekovi a mržnja mnogih Hrvata prema Srbima ne jenjava. Niko do sada nije dao odgovor: koji su razlozi mržnje, pa neka se oglasi Srbin ili Hrvat, da znamo na čemu smo, jer se vidi, da i obnovljeni sportski susreti ne unose optimizam. Međutim, svi su izgledi da ćemo ekonomski veoma uspešno sarađivati.

Neobičnosti

Ja sam se raspitivao o uzrocima kod srpske strane, pa sam dobio malo neobične odgovore, kao na primer: katolička crkva odigrala je veoma negativnu ulogu jer je cilj bio da Hrvatska bude čisto katolička država, a smetnja su bili Srbi, pa je počelo pokatoličenje i zločini. Ima i ovakvih mišljenja: Starčevićeva ideologija (majka mu je bila Srpkinja) okrenula je Hrvate protiv Srba, a razlog je bio veoma neobičan: kada je Dositej u Beogradu otvorio Visoku školu Starčević je došao i ponudio se da bude predavač, ali je, nažalost, bio grubo odbijen od nekog nekulturnog Srbina na važnom položaju.

Od tada on je o Srbima pisao sve najgore, a ustaše su prihvatile tu ideologiju. Ne želim da iznosim odnos Hrvatske prema Srbiji u Prvom i Drugom svetskom ratu, ali je važno podsetiti se nekih istina iz daleke i relativno skore prošlosti: Srbi Krajišnici štitili su Hrvatsku od turskih upada. Tito -Hrvat počinje ustanak u Užicu. Srpske brigade Šesta lička i Sedma Krajiška spašavaju Tita u Drvaru od sigurne likvidacije, pa, Tito ne bi bio naj -Hrvat (nedavno proglašen u Hrvatskoj) da nije bilo srpskih brigada u Drvaru.

Međutim, Hrvati i dalje ne menjaju stav: rat je počeo kada je u Borovu počelo mitraljiranje srpskih kuća, a u Borovu selu ubijaju Srbina koji je nosio srpsku zastavu. Razlika je samo ta što su Srbi, podsećajući se prošlosti, bili sada daleko bolje naoružani. Poznato je da su Hrvati nazivali muslimane da su oni "hrvatsko cvijeće".

Izjava generala

Međutim u Travniku nije bilo tako: ubijeno je 87 muslimana od strane Hrvata. Međutim, i jedni i drugi beže iz Travnika i spas traže kod srpske vojske (postoji film o tome). Hrvati su majora Šišića poslali na robiju, a pre nego što je umro, general Bobetko izjavio: "Mene traže u Hag a migovi generala Agoštona ubili su 29 srpskih izbeglica, a njega ne traže". General Špegelj daje uputstvo kako ubijati srpske civile i vojnike (postoji film o tome), a ubice porodice Zec šetaju slobodno u "demokratskoj" Hrvatskoj. Zaključak je: treba reći istinu o mržnji da bi bilo bolje i za Srbe i za Hrvate.

Svetozar Đokić
Užice


Ž A L B A

Sporost suda
u Prokuplju

Gospodine Batiću, pišem Vam da bih skrenuo pažnju na pravosuđe u Prokuplju

Nešto pre izvesnog vremena dogodila se saobraćajna nesreća kada je stradalo osmoro dece, tačnije jedno od stradale dece je na mestu ostalo mrtvo dok su ostala bila teže i lakše povređena. Ako budete proverili pravosuđe u Prokuplju tamo ćete naći mnogo nepravilnosti. Zašto sam rekao da je pravosuđe krivo za to. Naime 1997. godine i sam sam bio žrtva istog vinovnika pomenute nesreće. Tada sam bio povređen ja kao vozač, moja supruga, i moja sestra. Nesreća se dogodila u selu Šarlincu, opština Doljevac.

Uviđaj je vodio istražni sudija gospodin Ivan Sokolović koji je i jedina svetla tačka u ovom slučaju. Ovde ima mesta i za gospodina ministra Mihajlovića, jer milicioner koji je bio na uviđaju uporno je pokušavao da dođe do zapisnika, zašto?

Predmet je bio u Niškom sudu a onda prebačen u Prokuplje. Predmet broj KTM 300/97 iz niškog suda je prebačen 6.11.97. god. u Prokuplje. Zašto mislim da tu ima nepravilnosti. Sudija koji je sudio tom detetu (kažem detetu jer u trenutku kada smo mi odnosno ja i on imali nezgodu on nije imao punih 14 godina), načinio je niz nepravilnosti. To ćete utvrditi ako uzmete njegovu presudu-rešenje u ruke. Takođe treba proveriti i tužioca suda u Prokuplju koji nije ništa preduzeo posle takve odluke sudije.

Pomenuti vinovnik nesreće bi trebalo da ima poširok dosije kod milicije u Žitorađi a ako ga nema to nešto znači. Na početku sam rekao da je pravosuđe krivo za smrt jednog dečaka i teških povreda ostalih. A zašto? Da je počinilac ovoga pravilno osuđen onda bi se priveo pameti i ne bi radio to što je radio. On je pre udesa sa mnom imao sličnu situaciju i bio je osuđen a presuda je glasila "pojačan nadzor roditelja."

Presuda u slučaju sa mnom glasi "pojačan nadzor roditelja". Oni su po mom viđenju nikakvi roditelji, posebno ističem neljudski postupak majke. Nadam se gospodine ministre da sam dosta rekao a to je samo mali deo, jer on ima mnogo prekršaja.

Tihomir Dikić
Niš


T V R D NJ A

Nemamo rezervnu otadžbinu

Povodom teksta "Neosnovane optužbe" objavljenog u javnosti, molimo vas da, istine radi, objavite sledeće:
Odgovorno i argumentovano tvrdimo da Ministarstvo spoljnih poslova ove zemlje nikad nije bilo u gorem stanju!

Zoran Basaraba i njegov naredbodavac Goran Svilanović su odgovorni za teško i mučno stanje u kojem se ministarstvo nalazi, što će morati da utvrđuju sudovi, državne komisije i parlamentarni odbori, jer su, zloupotrebljavajući službeni položaj, krajnje nesavesnim radom, proizvoljnim političkim, stranačkim i privatnim kriterijumima, ne uzimajući u obzir kvalitet rada i radni doprinos, izvršili deprofesionalizaciju Ministarstva spoljnih poslova.

Uzimala - davala

U navedenom tekstu, Zoran Basaraba otvoreno obmanjuje javnost ove zemlje kada iznosi da nije niko zapošljavan (osim devet pripravnika), dok ga, gotovo istovremeno, njegov naredbodavac Goran Svilanović (u intervjuu agenciji "Beta") demantuje operišući brojem od 470 otpuštenih i 260 novoprimljenih "kadrova" u Ministarstvo, a direktor Diplomatske akademije MSP, dr Predrag Simić u potpunosti potvrđuje (ali sa zakasnelom pameću) sve optužbe koje su proteklih meseci iznošene u našim medijima, posebno fokusirajući "rezultate" spoljne kadrovske politike ("Nedeljni telegraf" br. 404 od 21. januara 2004).

Ko iznosi neistine i poluistine neka prosudi javnost. Takođe, javnost neka prosudi da li Ministarstvo "dobro funkcioniše" kada tri najistaknutije ličnosti tog Ministarstva iznose dijametralno suprotne stavove.

Podsećamo da je Zoran Basaraba, još generalni sekretar Ministarstva, dakle najodgovornije lice za kadrove i funkcionisanje Ministarstva, ali neće da objasni samo neka od niza pitanja: Kako je moguće da ministar finansija Srbije bude naredbodavac Ministarstvu spoljnih poslova Srbije i Crne Gore? Zašto je raspisan samo jedan konkurs za prijem u MSP u protekle 3 godine, a primane su grupe "kadrova" i pojedinci kojima u rešenjima piše da su primljeni po konkursu?

Kako objašnjava da veći broj takvih nije ispunjavao osnovne uslove za prijem u MSP, a 27 njih ni psiho-test ? Kako je primljeno lice sa stranim i dvojnim državljanstvom i da li su im diplome nostrifikovane? Kako je moguće da se početnici u službi unapređuju u najviša diplomatska zvanja mimo svih kriterijuma? Zašto je tzv. menadžerima dato neograničeno pravo da upravljaju diplomatsko-konzularnim predstavništvima, a ne poznaju niti diplomatsku tehniku, niti funkcionisanje Ministarstva? Šta u Ministarstvu radi Glavni inspektor i koje su mu ingerencije? Koliki se troškovi isplaćuju tzv. spoljnim saradnicima, kojima i zašto? Po kojim kriterijumima osim ličnih, supruge trojice visokih funkcionera MSP nisu proglašene za "tehnološki višak"? O ostalim pitanjima kasnije.

Basaraba se "čudi da neko krivično odgovara samo zato što je uradio posao za koji je plaćen", pri čemu zaboravlja na notornu "sitnicu"-kako je uradio posao?

Kodeks, za koga?

Posle svega što je izjavio u pomenutom tekstu ostaje nejasno da li su neraspoređeni "tehnološki višak", kako sada navodi ili "na raspolaganju sa svim pravima iz radnog odnosa" kako je potpisao na rešenjima.

U odbranaškoj izjavi, Basaraba se poziva na Kodeks ponašanja MSP zaboravljajući da su upravo on i Svilanović, zajedno sa svojim istomišljenicima, više puta pogazili taj Kodeks i potpuno ga obesmislili svojim zloupotrebama, a pozivaju se na isti kada treba osporiti pravo ljudima, diplomatama i službenicima da se bore za svoju egzistenciju. Demokratski! Građanski 21. vek!

Verovatno je po Kodeksu da otpuštenim ženama cinično predlaže "da posao pronađu kod Plavog mosta", a muškarcima da "počnu kao i Mek Donald u 57 godini života", ova opskurna ličnost koja je trgovac nekretninama i kafedžija u SAD.

Kada govori "mi" treba ga pitati ko?, jer nije jasno na koga misli ovaj dvojni državljanin!
Takva ličnost, jednim potezom želi da diskredituje četvoricu diplomata koji imaju ukupno 120 godina diplomatskog i radnog iskustva, ugled među svojim kolegama, profesionalni i lični integritet. Zato zahtevamo da javno objavi naše radne biografije i ocene "dosijee"!

Ali neka tada otvori i objavi i svoj, Svilanovićev i svih članova Kolegijuma, šefova sektora, pomoćnika ministra, direktora direkcija i Glavnog inspektora - svih koji su sveću držali, uvek i pred svakim, radi karijere - da se jednom pogledamo u oči. Da vidimo ko je radio za interese ove zemlje i naroda u svim sistemima, a ko za svoj džep.

Mi nemamo rezervnu otadžbinu niti debele bankovne račune, već samo ovu Srbiju i Crnu Goru, ovakvu kakva jeste, na koju je zinula i ala i vrana, ali je naše i borićemo se za nju da bude bolja - do kraja i bez ostatka!

Mirko Manojlović, Jovica Prodanović
Komnen Seratlić, Nikola Mišljenović
Beograd


D O P U N A

Govor istine, a ne mržnje

"Kakav pozdrav, takav i otpozdrav", "Glas", 14. januar 2004.

Zaista ne znamo kojoj stranci (partiji) i da li uopšte i pripada načelnica "školske uprave" za Šumadiju i Pomoravlje, gospođa Zagorka Simić. Ali, znamo da takva funkcija, ne u jednom mestu, već regionu sa blizu pola miliona stanovnika i to u oblasti koju brižljivo kontrolišu oduvek svi vlastodršci, nije makar bez podrške aktuelne vlasti.

Uostalom, upravo na toj funkciji u Kragujevcu u poslednjih pet - šest godina izmenjali su se mnogi načelnici. Ali, naš otpozdrav načelnici školske uprave u Kragujevcu nije ni zbog, ni povodom toga; ono što mi upravo želimo jeste da politika i lokalna mržnja budu prevaziđeni objektivnim činjenicama. A istina i činjenice koje je čine demantuju gospođu načelnicu "školske uprave".

Poznato je u čitavoj Srbiji da su odnosi između Lapova, nešto većeg mesta od, inače istorijski starije, pa i poznatije zbog putne raskrsnice (Lapovo je poznato po železnici) Batočine (po popisu iz 2002. Lapovo, čitavo, jer je to u stvari jedno mesto - jedna opština, broji tačno 8.204 stanovnika, Batočina 5.575, plus još oko 7.000 u naseljima koja joj pripadaju) već dugo zatrovani lokalizmom.

Uostalom, lokalni antagonizam je svojstven mnogim sredinama u Srbiji. Srednja škola u Batočini postoji već više od četiri decenije, ustalila se na oko 500 - 600 učenika, ima solidne prostorne uslove, kadar, kabinete, a više puta je menjala programe bila Ekonomska škola, Gimnazija, Mašinsko - trgovinska i sl. Radi, kako se kaže, "mira u kući", a i da "uvrh glave" 50 - 60 - toro dece iz Lapova ne bi putovalo od 2 do najviše 6 km, dugo su u Lapovu postojala isturena odeljenja, naravno u sastavu škole u Batočini i s nastavnicima iz Batočine.

Problem je nastao kad su nezaustavivo uporni Lapovci uspeli da im školska uprava, pre svega u Kragujevcu, a zatim i asistenti u Ministarstvu u Beogradu, među kojima, nažalost i Batočinac Mića Ignjatović godinama tolerišu nekakvu "srednju školu" koja je jedva upisivala, sve do dobijanja ekonomske struke, 20 - 30 đaka!

Ono što je nepobitna istina, a i pitanje na koje "školska uprava" iz Kragujevca i gospođa načelnik treba da prvo odgovori, a ne da se poštapa nekakvom "politikom" i "govorom mržnje", glasi: kako je već ovom kraju potrebna Ekonomska škola, zašto je kao "nepotrebna" ugašena tamo gde je godinama bila i imala uslove - Batočini? I drugo: da li gospođa načelnica koja je po struci pedagog, može javno da izjavi sledeće: da Lapovo i to u vreme kada čak zamenik ministra Refik Šećibović najavljuje ukidanje kao suvišnih čak 40 škola, ima uslove, a i čitav ovaj kraj potrebe za novom srednjom školom?

Milen Nikolić
Batočina