Nedavno, u jednoj emisiji RTS-a na Trećem kanalu,
gostovao je aktuelni ministar za rad, zapošljavanje i socijalnu
politiku. S obzirom na činjenicu da je na Tržištu rada evidentirano
milion i po nezaposlenih (sa tendencijom porasta stope nezaposlenosti),
gledanost ove emisije bila je velika. Ipak, većini gledalaca uskraćene
su mnoge informacije i saznanja, ostali so neobavešteni i izneverenih
očekivanja.
Smutno o "Ineksu"
Tako je, na primer, na konkretno pitanje jednog gledaoca: "Šta
će biti sa radnicima Ineksa" (mislio je na brojne bivše i
malobrojne sadašnje), gost samo nevoljno konstatovao da je upoznat
sa tim. Međutim, odgovor je izostao. Umesto preciznog i razgovetnog
objašnjenja, ministar je nešto, samo njemu znano šta, promrmljao
sebi u bradu.
Najpre pomislih da je ton televizijskog prijemnika otkazao, zato,
sutradan, upitah komšinicu da li je gledala. Kaže jeste, jasno
je čula postavljeno pitanje, ali ne i odgovor ministra. Sležući
ramenima, reče i ovo: "Šta je izjavio, to niko živi niti
je čuo, niti je razumeo. Kada bi on, umesto što zapliće jezikom
i šapuće sebi u nedra, naučio još i da govori, bilo bi dobro".
Ove njene reči delovale su mi kao melem na ranu i, ubrzo, odagnaše
prvobitnu neprijatnu pomisao da ću morati od bedne socijalne nadoknade
da plaćam majstora za popravku TV aparata.
Veo tajne
Kao bivšeg višegodišnjeg radnika Holding kompanije Fond Ineks
Intereksport a.d. u Beogradu (krajem prošle godine nas 700 radnika
poslato je na Biro rada, bez otpremnine, bez zaostalih višemesečnih
zarada), zanimalo me je da čujem nešto više o preduzeću gde sam
radila, ali... Izgleda da se događa kao u onoj pesmi: "Sve
je jasno, samo istina se krije".
Likvidacija ove firme, koju je Viši trgovinski sud ukinuo, a
niži ponovo uveo, i dalje je obavijena velom tajne jer to, očigledno,
nekome odgovara... Da li, u ovoj zemlji iko krivično odgovara
za uvođenje nelegalnog tj. nezakonitog stečaja, ili su zakonski
propisi postali tek mrtvo slovo na papiru!
Javnost se pita i da li će novoformirane Batićeve komisije, zadužene
za proveru rada sudija iz Masarikove broj 2 u Beogradu, zaista
razotkriti mahinacije i korupciju pojedinaca, ili je to još jedno
više bacanje prašine u oči ostavljenima bez posla i bez socijalnog
programa?
A tek Zakon o radu
Nedostaci i manjkavosti novog Zakona o radu posebna su priča.
U praksi, osim ostalih, najviše dolazi do izražaja kršenje člana
12 koji se odnosi na navodnu zabranu diskriminacije među licima
koja traže zaposlenje. Svedoci smo da se, svakodnevno, vrši najekstremnija
diskriminacija, počevši od članstva u političkim organizacijama,
pa do bračnog statusa.
Od svih, najdrastičnija je ona starosna. Ukoliko se, u želji
da nađete novo radno mesto, javite na neki od objavljenih oglasa,
prvo vas pitaju:"Koliko imate godina"?" Kada iskreno
priznate, sa druge strane slušalice, oglasiće se ono monotono:
"tu, tu, tu, tu..."Vaš nesuđeni poslodavac, što bi se
reklo "u roku od odmah", prekinuo je vezu.
Naravno, privatnom poslodavcu potrebni su tinejdžeri sa kojima
najlakše može da manipuliše, dokoleničarke koje će lako pristati
na sve uslove i ucene, pa i na udvaranje tri puta starijeg, nevaspitanog
i nasrtljivog, ali moćnog, najčešće srećno oženjenog gazde. Za
to vreme, korumpirane inspekcijske službe ćute i bogate se, što
manje rade to su im džepovi puniji...
Gospodo ministri! Za razliku od nas, primaoca socijalne pomoći,
(vremenski ograničene), vi primate ministarske plate (da li i
zarade?) letujete po mondenskim letovalištima od Ade Bojane do
Svetog Stefana i Bodruma, svekrvama i svekrovima kupujete, narodnim
novcem, striptiz- barove, taštama lokale, svastikama lente misica...
Dok socijalnu i politiku zapošljavanja zasnivate na procesu legalizacije
trgovine belim robljem, dotle u republičkom parlamentu, gle čuda
neviđena, glasate na daljinu... Kamo sreće da je to samo neka
naučna fantastika, ali fotografije vaših zamkova i vila, koje
skoro svaki dan, osvanu u nekim novinama (videti "Kurir"
od 21. oktobra) najbolje govore dokle dosežu granice vaše samovolje,
neozbiljnosti i neodgovornosti. Vama je sve bolje i bolje, većini
sve teže i teže.
Oduzeli ste nam radna mesta, ostavili nas bez posla i hleba,
ali pravo na sindikalno organizovanje i borbu, ne možete! Mi samo
želimo da radimo i živimo od svoga rada, ali ne da budemo robovi!
Zar mi, koji imamo više od 25 godina ne treba ni da radimo ni
da živimo?
Vesna Milunović
Beograd