GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


P I T A NJ E

Zašto ministar mrmlja?

Pitanja gledalaca bila su veoma jasna i precizna, a odgovori ministra nejasni

Nedavno, u jednoj emisiji RTS-a na Trećem kanalu, gostovao je aktuelni ministar za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku. S obzirom na činjenicu da je na Tržištu rada evidentirano milion i po nezaposlenih (sa tendencijom porasta stope nezaposlenosti), gledanost ove emisije bila je velika. Ipak, većini gledalaca uskraćene su mnoge informacije i saznanja, ostali so neobavešteni i izneverenih očekivanja.

Smutno o "Ineksu"

Tako je, na primer, na konkretno pitanje jednog gledaoca: "Šta će biti sa radnicima Ineksa" (mislio je na brojne bivše i malobrojne sadašnje), gost samo nevoljno konstatovao da je upoznat sa tim. Međutim, odgovor je izostao. Umesto preciznog i razgovetnog objašnjenja, ministar je nešto, samo njemu znano šta, promrmljao sebi u bradu.

Najpre pomislih da je ton televizijskog prijemnika otkazao, zato, sutradan, upitah komšinicu da li je gledala. Kaže jeste, jasno je čula postavljeno pitanje, ali ne i odgovor ministra. Sležući ramenima, reče i ovo: "Šta je izjavio, to niko živi niti je čuo, niti je razumeo. Kada bi on, umesto što zapliće jezikom i šapuće sebi u nedra, naučio još i da govori, bilo bi dobro".

Ove njene reči delovale su mi kao melem na ranu i, ubrzo, odagnaše prvobitnu neprijatnu pomisao da ću morati od bedne socijalne nadoknade da plaćam majstora za popravku TV aparata.

Veo tajne

Kao bivšeg višegodišnjeg radnika Holding kompanije Fond Ineks Intereksport a.d. u Beogradu (krajem prošle godine nas 700 radnika poslato je na Biro rada, bez otpremnine, bez zaostalih višemesečnih zarada), zanimalo me je da čujem nešto više o preduzeću gde sam radila, ali... Izgleda da se događa kao u onoj pesmi: "Sve je jasno, samo istina se krije".

Likvidacija ove firme, koju je Viši trgovinski sud ukinuo, a niži ponovo uveo, i dalje je obavijena velom tajne jer to, očigledno, nekome odgovara... Da li, u ovoj zemlji iko krivično odgovara za uvođenje nelegalnog tj. nezakonitog stečaja, ili su zakonski propisi postali tek mrtvo slovo na papiru!

Javnost se pita i da li će novoformirane Batićeve komisije, zadužene za proveru rada sudija iz Masarikove broj 2 u Beogradu, zaista razotkriti mahinacije i korupciju pojedinaca, ili je to još jedno više bacanje prašine u oči ostavljenima bez posla i bez socijalnog programa?

A tek Zakon o radu

Nedostaci i manjkavosti novog Zakona o radu posebna su priča. U praksi, osim ostalih, najviše dolazi do izražaja kršenje člana 12 koji se odnosi na navodnu zabranu diskriminacije među licima koja traže zaposlenje. Svedoci smo da se, svakodnevno, vrši najekstremnija diskriminacija, počevši od članstva u političkim organizacijama, pa do bračnog statusa.

Od svih, najdrastičnija je ona starosna. Ukoliko se, u želji da nađete novo radno mesto, javite na neki od objavljenih oglasa, prvo vas pitaju:"Koliko imate godina"?" Kada iskreno priznate, sa druge strane slušalice, oglasiće se ono monotono: "tu, tu, tu, tu..."Vaš nesuđeni poslodavac, što bi se reklo "u roku od odmah", prekinuo je vezu.

Naravno, privatnom poslodavcu potrebni su tinejdžeri sa kojima najlakše može da manipuliše, dokoleničarke koje će lako pristati na sve uslove i ucene, pa i na udvaranje tri puta starijeg, nevaspitanog i nasrtljivog, ali moćnog, najčešće srećno oženjenog gazde. Za to vreme, korumpirane inspekcijske službe ćute i bogate se, što manje rade to su im džepovi puniji...

Gospodo ministri! Za razliku od nas, primaoca socijalne pomoći, (vremenski ograničene), vi primate ministarske plate (da li i zarade?) letujete po mondenskim letovalištima od Ade Bojane do Svetog Stefana i Bodruma, svekrvama i svekrovima kupujete, narodnim novcem, striptiz- barove, taštama lokale, svastikama lente misica...

Dok socijalnu i politiku zapošljavanja zasnivate na procesu legalizacije trgovine belim robljem, dotle u republičkom parlamentu, gle čuda neviđena, glasate na daljinu... Kamo sreće da je to samo neka naučna fantastika, ali fotografije vaših zamkova i vila, koje skoro svaki dan, osvanu u nekim novinama (videti "Kurir" od 21. oktobra) najbolje govore dokle dosežu granice vaše samovolje, neozbiljnosti i neodgovornosti. Vama je sve bolje i bolje, većini sve teže i teže.

Oduzeli ste nam radna mesta, ostavili nas bez posla i hleba, ali pravo na sindikalno organizovanje i borbu, ne možete! Mi samo želimo da radimo i živimo od svoga rada, ali ne da budemo robovi! Zar mi, koji imamo više od 25 godina ne treba ni da radimo ni da živimo?

Vesna Milunović
Beograd


D O P U N A

Stidite se gospodo poslanici !

Izbori po svaku cenu, isti igrači 13 godina u trci za vlašću, a nama za uzvrat jevtina zabava

Svedoci smo dešavanja koja nam priređuju republički poslanici u predvečerje predsedničkih izbora na temu: "Kako svrgnuti Natašu i Zokija". U glavnoj ulozi su "srpski" radikali sa svojim satelitima socijalistima, DSS-ovcima i sitnom parlamentarnom boranijom. Naslušali smo se kojekakvih gluposti, gadosti, neargumentovanih optužbi, vapajima za bliskom prošlošću, a sve zarad postizanja nekakvog cilja, koji se zove "Rušenje aktuelne vlasti, povratak aveti prošlosti, zarad spasenja Srbije od dalje propasti. "Bilo bi tužno da nije istinito.

Glavni štrumf-radikal ide po Srbiji i ubeđuje lakoverne da je jedino on svemoguć i da će jedino on moći da reši sve probleme naše Srbije, a njegovi jataci u Skupštini, zloupotrebljavajući skupštinsku govornicu, pokušavaju da odrade prljavi posao, kako bi teren bio čist, u slučaju da veliki štrumf zasedne u predsedničku fotelju.

Dobro smišljeno nema šta, ali Srbenda zna šta valja činiti sa takvima. Pažljivo ih sasluša, odmeri, kiselo se nasmeje, prekrsti se, pljucne tri puta, uhvati se za dugme i u bradu sebi prozbori: "sačuvaj, me Bože". A poneki onako inadžijski, blago zavrne rukav, savije ruku u lakat, pa šeretski podvikne: "Evo ti ga, što ćeš me videti na glasanju..."

Zna Srbin dobro da proceni šta valja, a šta ne u "našoj" politici, a očigledno je da ne valja ništa. Izbori, izbori i samo izbori u zadnjih 13 godina, a na njima sve isti "igrači", željni vlasti po svaku cenu, dobrih poslaničkih i predsedničkih plata, a zauzvrat nama glasačima nude dobru skupštinsku zabavu. Hoće novi cirkus da nam nametnu, novu parlamentarnu lakrdiju, e neće moći gospodo, ako je i od vas dosta je! Sa takvima se ne ulazi u EU, neće vas niko živi uvažavati, jer vi ne uvažavate sami sebe, nemate kulturu dijaloga, ponašate se kao mala deca, kreveljite se, dovikujete, omalovažavate parlament.

Stidite se gospodo poslanici i nemoj da vam slučajno padne na pamet da se opet nađete na kakvoj listi na novim izborima, nećete proći zasigurno. Srbiji trebaju novi, sposobni ljudi, obrazovani, koje ćemo pamtiti po rezultatima, a ne po nadimcima: Bidža, Bulidža, Baki, Raka, Grobar...

Radomir Milošević
Zaječar


Z N A T I Ž E LJ A

Tvrdnja bez pokrića

Zamolio bih profesora Radoslava Stojanovića da objasni svoj stav

"Može li naša vojska i policija u Avganistan, pravno je utemeljena odluka a američko vojno prisustvo ima svoje uporište u Međunarodnom pravu, kao što ga ima i ponuda organa SCG o slanju našeg kontingenta u Avganistan" izjavio je nedavno profesor Radoslav Stojanović.

Međutim, ovaj gospodin nije se pozvao ni na jednu Konvenciju Međunarodnog ratnog prava, a nije se pozvao ni na jednu odredbu Povelje UN. Odakle njemu ideja da je to "Pravno utemeljena odluka".

Da li je u istoriji ratovanja poznat primer da su žrtve agresora - decoubice - prešle na stranu agresora i još vojno pomagale. U daljem osvajanju širom sveta - obaranjem Vlade i vladara, kako im kad odgovara i u skladu sa njihovim interesima.

Da li kod nas postoji udruženje pravnika? Zašto ćute pravnici sveta - pogotovo veliki eksperti Međunarodnog ratnog prava? Nažalost, o tome ćute i svi organi UN!

Milan Kovačević
Beograd


O B R A Ć A NJ E

Bahatost nije dobra

Otvoreno pismo ministarki Mariji Rašeti-Vukosavljević

Gospođo Rašeta-Vukosavljević, pišem Vam otvoreno pismo jer iz soptvenog iskustva znam da zatvoreno ignorišete i na njega ne odgovarate. Neposredan povod su Vaše samohvale i pohvale Zorana Živkovića na Vaš ministarski rad koje se ovih dana javljaju u medijima. Pa da Vas podsetim: prošle godine ste bili član žirija javnog i anonimnog konkursa za izradu proširenog generalnog projekta mosta preko Dunava kod Beške koji je raspisala Republička direkcija za puteve. Tada ste odnosno niste uradili sledeće:

Posao žiriranja je prema uslovima trebalo da obavite u periodu od 10. septembra kada je bio rok za predaju radova do 21. oktobra kada je po propozicijama predviđeno zaključenje rada žirija. Umesto za šest nedelja Vi ste svoju obavezu kako-tako ispunili tek za više od trinaest nedelja. Zbog tako neodgovornog rada - odavno nije trebao da budete ministar.

Propozicijama konkursa je bilo određeno da neka lica nemaju pravo učešća na konkursu (saradnici predsednika i članova žirija). Vi ih niste diskvalifikovali nego ste ih nagradili najvišim nagradama. Zbog takvog protekcionizma - odavno nije trebalo da budete ministar.

Dodelili ste jednu od nagrada rešenju urađenom mimo konkursnih uslova i podloga za konkurs. Zbog takvog prekršaja - odavno nije trebalo da budete ministar.
Ignosrisali ste i ostavili bez odgovora sve prigovore učesnika u konkursu. Zbog te bahatosti - odavno nije trebalo da budete ministar.
I tako dalje.

Neka Vas ne zavarava to što sve to zbog čega odavno nije trebalo da budete ministar niste radili sami. I oni koji su sve to činili zajedno sa Vama - odavno nisu trebali da budu na pozicijama na kojima su.

Branislav Karadžić, dipl. građ. inž
Beograd