|  |
 |
  |
 |
 |
PROCENA
Reč ljudska, vredi
Hoću da verujem da među ljudima još postoji poštovanje
izgovorenog Reče mi jedan čo'ek", kaza uvaženi gospodin Matija
Bećković... A meni reče jedna žena, obeća - pa ništa.
Nije - /ni/ Lazar. M. Jovanović, stolar iz Niša, solunac, nosilac
Albanske spomenice, ratnik ne samo u Prvom svetskom ratu, već
i ra/t/nik posle Drugog svetskog rata, koga je država nagrađivala
i istovremeno kažnjavala, davala mu ordenje a oduzimala imanje
- stolarsku radionicu, a mukom sagrađenu 1925, kada mu se rodila
kći Vidosava, a oduzetu 1948, kada mu se kći venčala u Crkvi -
plakao, već je to stoički podneo, ali bio tužan i pogođen što
mu vlast u njegovoj državi, koju je ratujući stvarao, - ne odgovori
- zašto mu oduzeše mogućnost da radi i živi - ne samo on, već
i njegova porodica.
Pogođen je i jedan Nišlija koji hteo da se to zna. Da zna narod
šta se događalo narodu. I taj koji to hteo - razočaran je. Onaj
novinar - a žena je, koji obeća sastanak sa ovim što je nešto
o tome napisao, niti mu se javi, niti što objavi. Ajd, što ne
objavi - u redu. Nije taj novinar gazda. Ali, što ne javi, - kad
je za to ona sama, svojih reči i obećanja - bila gazda.
Tražio sam je više puta, uvek po dogovoru, već sam i samom sebi
dosadio, ali ništa. Kada sam joj, konačno pronašavši je, predložio
da se manemo tog posla i da pisanije baci, - ona je energično
odbila. Ne, to ćemo, - ali ne razumeh šta ćemo, s tim učiniti.
I kako rekoh, ako Lazar ne dobi odgovor od vlasti, zašto bi to
trebalo potpisnik ovih redova da dobije od novinara - kad on nije
vlast, ... samo se pitam. To što Lazar nije dobio odgovor od vlasti,
nove, revolucionarne, komunističke - jasno mi je. Nije, jer vlast
mu nije ni obećala da će mu, kad primi njegovu molbu za povraćaj
imovine, odgovoriti.
Ali, ja sam dobio uveravanja ne samo da ću odgovor dobiti već
i da ćemo se, tim povodom, videti. To što vlast nije svoju obavezu
izvršila, može se naslutiti - zašto. Sramota ih je bilo da odgovore,
jer njemu - Lazaru oduzeše imovinu, pa kako da odgovore, kad pravog
odgovora nemahu.
Ali, zašto mi novinar ne odgovori kad nije ništa uzeo - oteo,
a ništa nije ni dao, osim reč da ćemo se videti, kako bi se i
Lazareva muka videla i čula.
Ako je Lazar vlastima oprostio iako od njih glasa čuo nije, oprostio
sam i ja novinaru, jer me nije ničim oštetio, osim što me je malo
povredio. Malo, toliko da shvatim da se više na reč ne može verovati.
I tako, istini za volju, ja sam daleko manji gubitnik od Lazara,
jer možda ću još i dobiti odgovor.
S osobitim poštovanjem.
Đorđe Marković, Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
ŽELJA
Eh, da se vrati knjaz Miloš
Nisam pušač, ali bezobrazluke ne mogu da podnesem.
Evo, proizvođači duvana zakrčili drumove, ometaju saobraćaj, ali
oni nemaju izbora - na to su ih naterali proizvođači cigara.
Poodavno sam pročitao informaciju u dnevnoj štampi da je prosek
plata u industriji duvana, verovali ili ne, 26.000 dinara. Sada
da se vratim na proizvođače duvana - Mačvane, koji se peku na
vrelom asfaltu, ekipe lekara (sa platom 12.000 dinara) obilaze
ih i mere pritisak.
Imali u svemu ovome neke logike: proizvođači cigara imaju najveći
prosek plata od duvana koji ne plaćaju proizvođačima, a proizvođače
duvana leče lekari koji imaju dva put manje plate, a ujedno leče
i obolele od raka pluća i grla, uglavnom pušače.
Sve više shvatam da nam nedostaje jedan Miloš Obrenović - da
ovakvim bezobrazlucima stane na put.
Dragomir Đorović, Obrenovac
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
GNEV
Ne damo našu decu!
Otvoreno pismo g. Zoranu Živkoviću, premijeru Vlade Republike
Srbije
Sa zaprepašćenjem sam pročitala članak "Živković
nudi 1000 vojnika za misiju u Iraku". E, pa, g. Živkoviću,
ko ste Vi da nudite srpsku decu tamo nekom Iraku?! Kao da ne znate
sa kakvom mukom i odricanjem unazad 20 godina su ta deca dizana
i gajena. Imate pravo da nudite samo svoju decu i decu Vaših istomišljenika.
Prosto je neverovatno da ste tako brzo zaboravili devojčicu koja
je poginula u svojoj kući, sedeći na noši. Da ste zaboravili devojčicu
koja je poginula na mostu u Varvarinu, RTS i pogibije šesnestoro
takoreći dece.
Amerikanci vrše pritisak na ceo svet da njihovi vojnici ne mogu
odgovarati za genocid. Zašto? To traže kad oni idu kao "mirovnjaci".
Tito je izmislio Goli otok da uništi Srbe, Vi zdušno podržavate
Hag, a sada i Irak (kao da nije dovoljno omladine napustilo zemlju
zbog traženja boljeg života a ne ratovanja), samo s tom razlikom
što je Tito bio Hrvat, a Vi ste Srbin.
Možda ćete njihovim odlaskom dobiti neki "oprost" ili
pomoć. Naša deca ne treba Više da ginu ni za koga. Kao majka,
a i mnoge majke u Srbiji, zahtevam da preispitate svoju ponudu
i tu ludačku ideju o slanju Naše dece u vojsku zemlje koja nas
je 78 dana bombardovala i srušila Srbiju. Svesna sam činjenice
da su najača sila na svetu. Može partnerstvo a ne podvornički
odnos prema NATO agresorima ili i Vi smatrate da je to bila kolateralna
šteta.
S poštovanjem.
D. M. Radivojević, Zemun
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
ZNATIŽELJA
Privredna saradnja, ili...
Zašto ministar Goran Svilanović posećuje Australiju?
Ne bojim se od vražjega kota, neka ga je ko na gori lista, no se
bojim od zla domaćega. (P.P. Njegoš)
Razlozi da unapredi ekonomsku i političku saradnju
Australije i SCG su priča za naivne, glavni razlog njegovog dolaska
je da haškom krvožednom vampiru nađe svežu srpsku krv među izbeglicama
pridošlim u Australiju iz Bosne i Hrvatske.
Posle rahmetli Džemala Bijedića Goran Svilanović je prvi ministar
inostranih poslova koji dolazi u Australiju da obiđe australijske
domaćine i ambasadu SCG (nekada Jugoslavije) u Kanberi i generalni
konzulat u Sidneju. Razumljivo je onda veliko uzbuđenje kod diplomatskih
predstavnika SCG, a nikako ne treba smeti sa uma i da uskoro sledi
drastično smanjenje zaposlenih u Svilanovićevom ministarstvu,
a je i vrlo važno koga će šef potapšati po ramenu i kome uputiti
blagi očinski osmeh, jer od toga može nekome da zavisi i povratak
u Beograd ili ostanak u Sidneju ili Kanberi.
Svima koji bar malo prate politička događanja postavlja se pitanje
zašto bi sada, kada mu je svaki dan značajan u uzavreloj međunarodnoj
situaciji, Svilanović došao u udaljenu i politički i ekonomski
Srbiji nevažnu Australiju, da provede nekoliko dana.
Razlog povećanja ekonomskih odnosa je neubedljiv jer je ekonomska
razmena dve zemlje čak i u najboljim danima krajem osamdesetih
bila 70 miliona dolara što je kap u moru u odnosu na ukupno ekonomsko
poslovanje SCG sa inostranstvom. Čak da se sadašnja potpuno umrtvljena
privredna saradnja dve zemlje nekim čudom i vrati na stare dane,
to ne bi gotovo ni malo pomoglo posustalu srpsku privredu, pa
je dolazak zbog toga srpskog ministra u svakom slučaju nepotreban.
Politički Australija je pre svega koncentrisana na poboljšavanje
saradnje sa zemljama u regionu i razvijanje saradnje sa tradicionalnim
saveznicima i SCG kao i ostale manje države istočne Evrope su
joj od malog interesovanja. Očigledni cilj Svilanovićevog ministarstva
se svodi jedino na ispunjenje svih želja i prohteva SAD, pa tu
spada slanje Srba u Hag, poseta i izvinjavanje susednim državama,
polako ali sigurno odvajanje Kosova od Srbije. U ovom delovanju
svakako da su neki politički odnosi sa Australijom na kraju svih
mogućih prioriteta.
DOS i Svilanović sa njima su izrazito nepopularni kod srpske
dijaspore, pa se iz bezbednosnih razloga sigurno ministru ne organizuje
veći javni skup, jer bi tu verovatnoća verbalnog konflikta i blamiranja
ministra bila visoka. Ovde je u srpskoj zajednici jak uticaj nacionalnih
organizacija, pa su tračevi našli pogodno tle. Dobar deo Srba
u Australiji potiče iz Bosne i Hrvatske, pa je Svilanovićevo ponizno
izvinjavanje muslimanskim žrtvama rata, a sa druge strane nagovaranje
patrijarha da bude domaćin Papi u Banjaluci izazvalo srdžbu, naročito
mnogobrojnih novodošlih izbeglica u Australiju.
Mnogi mu zameraju što, iako je Srbin sa Kosova, ni malo se nije
osvrtao na vapaje ugrožene braće sa Kosmeta da im pomogne zbog
zločina koji nad njima čine i Šiptari i međunarodna zajednica.
Zato i neko mišljenje da Svilanović dolazi da poseti emigraciju
nema ama baš nikakvog osnova.
U nedavnom boravku SAD srpskog premijera Živkovića i Svilanovića
pored mnogo priče o odličnim odnosima i mnogobrojnim sastancima
bilo je jasno da je osnovni cilj posete bio da se Amerika uveri
da je Srbija ozbiljna da hapsi Mladića i isporučuje i dalje Srbe
za Hag. Svilanović je više puta izjavio da je najvažniji cilj
njegovog rada kao ministra da što više Srba pošalje Karli Del
Ponte!
Profesor Kosta Čavoški je u jednom tekstu napisao da je Haški
sud vampir žedan srpske krvi i da bez sveže srpske krvi ne može
da živi, pa zaključuje da su transfuzije neophodne i da treba
da se očekuje slanje novih žrtava u Hag. Koliko saznajemo generalni
konzul Bajić se već raspituje da li među izbeglicama ima i onih
koji su ratovali u Bosni i Hrvatskoj, pa se očekuje da se špijuni
sastanu sa Svilanovićem u konzulatu i raportiraju izveštaje.
Svilanović radi svoj posao, žedni haški vampir čeka krv, da li
Srbija može još više da se unizi i padne, ili smo došli do dna?
Predrag Vučinić, Kanbera
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
SLOVO
Sveti Mićun - Crveni
Suša je ublažena ovih dana u susednoj nam Makedoniji,
narod masovno roni suze ganut Mićunovom brigom o ugroženosti ljudskih
prava tamošnjeg crkvenog naroda od strane SPC. Zna "Pantelija"
da se Titovo delo mora odbraniti po svaku cenu. Ko će to bolje
nego crvena čeda neumrlog im vođe! Po ko zna koji put komunistička
pojava zatamnila je suštinu. Neuništiva nit Marksovih bezbožnika.
Mićun, (školovan u Titovoj školi) objedinjujući sedam Svetih
vaseljenskih sabora u jedan "Mićunov vaseljenski sabor",
rešava sve crkvene probleme, priznaje nepriznate crkve, postaje
"sveti Mićun - crveni".
Mićun, Ljuba, Mihajlo, Zagorka (ne vladaju sobom, pregaženi i
potčinjeni nadmeću se u služenju, ali bi da večito vladaju nama)
bili su i ostali dosledni "protivnici" Tita. To su "jasno"
obelodanili u junu 1968 (pre 35 godina), odlučivši da Beogradski
univerzitet imenuju "Crveni univerzitet - Karl Marks".
Od tog "grandioznog" koraka ka demokratskom preobražaju
društva Broz se toliko "uplašio", odmah je počeo da
ih "progoni". Nakon sedam godina, 1975, uspeo je da
ih udalji sa Univerziteta, premesti u institut za izučavanje radničkog
pokreta. Zašto su bili tako "rigorozno" kažnjeni, to
samo oni znaju. Brozu je bilo potrebno sedam godina da ih "savlada"?
Lažni lekovi
Profesorima nije stizalo do pameti ni tada ni sada da bi naš
Univerzitet mogao nositi ime Sveti Sava ili Petar Petrović NJegoš.
Bili su i ostali zatočenici leve "pameti". U tom miljeu
oni će vazda biti sluge. Na njihovom primeru potvrdila se istina:
Rob ima šansu a sluga večito ostaje sluga: jedini smisao življenja
je da naše novog gospodara.
Rušili su studentski bunt, podmetanjem "leka", kojim
je bolest izazvana: marksistička nadpedagogija. "Bravo",
profesori!
Zašto opit valjanosti komunističke pameti nisu probali na sebi,
a ne na nedužnom narodu? Mnogo je pitanja na koja nema odgovora.
Previše je tog "umivanja". Ono je samo zamagljivalo,
i pomagalo da nepočinitelji tancuju ples sa Satanom.
Mićunova drugarica Zagorka "zabrinuto" upozorava da
su na Filološkom fakultetu studenti osnovali društvo "Justin
Popović", koje razvija versku, nacionalnu i svaku drugu mržnju.
Ona i Mićun sa Brozom doveli su nas do "svetle budućnosti"
i sveopšte ljubavi ovaploćene u njihovoj krilatici "bratstvo-jedinstvo"
i najomiljenijem izrazu njihove partije i njihovog vođe "nemilosrdno
likvidirati" (čitaj: krečana). Crveni profesori čuvaju crvenu
nit: Što je crvenije sve je crnje.
Veliko potonuće
Centralni problem svih naroda, svih vremena je moralni problem,
postavio ga je Sokrat. Rešavajući centralni problem, rešavaju
se i svi ostali problemi. Dok se ne oslobodimo komunističkih laži
i njihovih sluga tonućemo sve dublje i dublje. Mićune, skrajni
se! Nisu svi zaboravni. DOS te je amnestirao. Uzalud, pamet ti
je komunističko-brozomorna.
Očekuju da komunističko posrnuće bude naše krajnje i jedino dostignuće.
Potrebna im je čitava večnost da okaju grehe koje su učinili našem
narodu. Za njih su najveći nepočinitelji oni koji su ih prepoznali.
Bilo bi nepojmljivo čudo da Mićun ne priznaje komunističku makedonsku
crkvu. "Pantelija" našeg političkog brloga i taloga
praznoslovi o opštim interesima, poražavajući nas svojim crvenilom
koje kulja iz svakog njegovog damara. Širina mu nadmašuje visinu,
dubina i visina su isčezle. Poznato je koja je doskočica najviše
uveseljavala poslanike u prvom višestranačkom parlamentu: "Mićune
gde si parkirao popa?", kako u svakoj šali ima malo šale,
ova "prisnost" sa sveštenstvom SPC otvara mu mogućnosti
da tako lako rešava sve "nesporazume" naše crkve. Marksov
dijalektički materijalizam, ovlaploćen u Mićunu, na čudotvoran
način rešava i zemaljske i nebeske dileme.
E, da nam je više "Pantelija" u cvetu crvene mudrosti,
sve bi rešili. Dirljiva je njegova odanost amanetima Broza. Verni
vernik žuto-crnog korova zapakovanog u crveno ostaće primer: "univerzalnosti,
sveobuhvatnosti sagledavanja sveukupnog progresa". Mićuna
i "vrle" profesore iz 1968. pozdravljam Dostojevskim
"Gospodo vi ne znate šta je STID - vi ste moralno jalovi."
Ratko Jokanović, Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
PODSEĆANJE
Džordž Soros: Špekulant ili dobročinitelj
Američki državljanin, mađarskog porekla je ili filantrop ili lopov
par excellence!
Početak. Džordž Soros - nejevrjeski Jevrejin, kako
ga nazvahu jedne jevrejske novine iz Njujorka, rođen je u Budimpešti
1930. godine. Bilo mu je 14 godina kada su nacisti zavladali Mađarskom.
Pozirajući kao unuk mađarskog političara koji nadgleda konfiskaciju
jevrejske imovine Soros vešto izbegava tadašnju sudbinu mnogih
Jevreja.
Obrazovanje. Posle rata se seli u London, gde 1952. godine završava
studije filozofije na London School of Economics, a dobija i počasne
doktorate na univerzitetima Oksford, Jel, u Bolonji i Budimpešti.
U Londonu, pod uticajem filozofa i svog učitelja Karla Popera
prihvata ideju o "otvorenom društvu", koju kasnije razrađuje
na svoj način.
Željan novca i sputavan ograničenim mogućnostima u Londonu, Soros
odlučuje da se 1956. godine preseli u Njujork, gde radi na berzi.
Provodi izvesno vreme u istraživanju razlike između londonskog
i njujorškog tržišta da bi 60-tih ušao u novi svet finansijskog
investiranja tzv. Hedz fondova (Hedge funds) dostupan samo bogatim
investitorima i velikim korporacijama.
Nezajažljivost. Poslovni čovek. Prvi otkriva beskrajne mogućnosti
za bogaćenje manipulisanjem hedz fondovima - što mu donosi ogromnu
zaradu i pristup kontroli svetskog tržišta novcem. Nezajažljiv
u svojim poduhvatima, Soroš sa lakoćom destabilizuje naciju za
nacijom ukoliko primeti da joj nedostaju finansijski izvori kako
bi branili svoju valutu. Tad kao kobac napada. Tu sudbinu su doživeli
Tajland i Malezija krajem 90-tih godina.
Upitan da li oseća grižu savesti zbog ekonomske krize koja je
1997. godine nastala na tržištu zemalja Dalekog istoka zbog njegovog
spekulisanja tamošnjim valutama, Soros je odgovorio: " Kao
ravnopravni učesnik u tržišnim transakcijama posledice mojih akcija
ne treba da me zabrinjavaju."
Čovek koji je "Banku Engleske doveo na ivicu bankrotstva".
Soros je 1992. godine, preko svoje firme Kvantum (Quantum funds)
koristeći uglavnom pozajmljeni novac, za nekoliko nedelja zaradio
bilion dolara kladeći se na britansku funtu. Bolji poznavaoci
prilika tvrde da se tu ne radi o Sorosovom novcu nego o novcu
Rokfeler - Rotšild (Rockefeller-Rothschild) interesne grupacije
- svetske "vlade u senci", za koju Soros radi kao obični
"potrčko", služeći se njihovim novcem i radeći po njihovim
uputstvima.
Tom prilikom je Britanska centralna banka potrošila sve svoje
rezerve u neuspešnom pokušaju da spase vrednost svoje valute.
Dobročinitelj ili vrhunski špekulant.
Naoružan sa nekoliko biliona dolara, nekoliko nevladinih organizacija
i slobodnim pristupu centrima za odlučivanje u Vašingtonu, Sorosu
veoma jednostavno polazi za rukom da obara vlade u svetu, ako
nisu pogodne za biznis, da pokrade imovinu tih zemalja, pri čemu
mu se još zahvaljuju na tom "dobročinstvu".
Tako Soros u svom bogatom arsenalu zemalja kojima je "pomogao"
da se promeni vlada ima: Poljsku, Ukrajinu, Češku, Srbiju, itd.
Nešto slično je pokušao i u Rusiji i Kini, ali je zalogaj bio
suviše krupan, pa je to odložio za neko drugo vreme."Otvoreno
društvo". Mreža Sorosovih fondacija pokriva oko 50 zemalja.
Prema definiciji koju nudi Sorosov Institut za otvoreno društvo
(OSI) "Otvoreno društvo je društvo zasnovano na shvatanju
da niko nema monopol na istinu, da različiti ljudi imaju različite
poglede i interese, da postoji potreba za institucijama koje štite
prava svih ljudi, omogućavajući im da žive zajedno u miru. Uopšteno
govoreći, otvoreno društvo karakteriše vladavina zakona, postojanje
demokratski izabrane vlade, raznorodno i dinamično društvo, kao
i poštovanje prava manjina."
Da li je čovek koji je osiromašio nekoliko zemalja svojim malverzacijama
na berzi i imao velikog uticaja na rat u bivšoj Jugoslaviji; koji
je od Klintona tražio da izradi sveobuhvatan plan strategije za
svrgavanje Sadama Huseina još 1998. godine odjednom postao dobročinitelj
u svojoj 72. godini života?
Nije baš tako. Hajde da vidimo koje nevladine organizacije Soros
finansira, organizuje i koje političare plaća: Hjuman rajts Voč
i Mortona Abramoviča, Vorena Cimermana, Pola Golbea, direktora
Radio Slobodna Evropa (kao i sam Radio). U Sorosovoj Međunarodnoj
kriznoj grupi (ICG) se nalaze Zbignjev Bžežinski, Vesli Klark,
nekadašnji vrhovni komandant NATO snaga u Evropi, kao i Ričard
Perle i Pol Volfovic. Karlil Grup (Carlyle Group) sa Džejmsom
Bejkerom, Frenk Karluči - nekadašnji američki sekretar za odbranu
i Džordž Buš - otac današnjeg predsednika Amerike, Međunarodni
tribunal u Hagu i mnogi drugi. Soros godišnje potroši 300 miliona
dolara za održavanje mreže svojih organizacija sa oko 1.000 zaposlenih
u 30 zemalja sveta.
Interes, pre svega
Nekrunisani kralj Istočne Evrope. Sa padom Berlinskog zida i
kolapsom komunizma u Istočnoj Evropi Soros je shvatio da je došao
njegov trenutak da deluje. Poljski pokret Solidarnost pomaže sa
tri miliona dolara kao i Karter 77, Vaclava Havela u Češkoj i
Andreja Saharova u SSSR-u. 1984 godine otvara prvi Institut za
Otvoreno društvo u Mađarskoj. Ulaže milione dolara u "nezavisne
medije" i opozicione pokrete u raznim zemljama Istočne Evrope.
A kako je to "Otvoreno društvo" zamišljeno u Srbiji.
Sve što radi, mora da radi u svom interesu. Te 1991. godine IOS
puni kofere anti-Miloševićevoj koaliciji sa oko 100 miliona dolara.
Tako finansira političke partije poput Građanskog saveza, izdavačke
kuće i "nezavisne" medije u Srbiji, poput B92. Pošto
su ga skinuli sa vlasti naredni zadatak kojeg opozicija dobija
od Sorosa i njegovih gaulajtera je da Miloševića isporuče tzv.
Međunarodnom tribunalu u Hagu, kojeg takođe finansira Soros sa
još nekolicinom "čuvara ljudskih prava" Korporacijom
Tajm Voren i Dizni, vladama Saudijske Arabije i Malezije.
Zbog toga nije ni čudo što je još pre bombardovanja Srbije Soros
bacio oko na rudnik Trepču, vredan ko zna koliko dolara. Kroz
svoju Međunarodnu Kriznu Grupu, Soros diktira nezavisnost Kosova
i "privatizaciju" srpske imovine. Stoga bar prividno
nalaze da će od sada "Unmik kontrolisati i rukovoditi pokretnom
i nepokretnom imovinom, rudnicima, bankama i drugom imovinom registrovanom
na ime Savezne Republike Jugoslavije, odnosno Republike Srbije
i svih njenih organa na teritoriji Kosova."
Kupovina ljudi
Privatizacija i socijalna zbivanja u Srbiji se dešavaju baš kao
što je Soros zamislio. Pošto država svoju industriju sistematski
uništi nepovoljnim zakonima i nepovoljnim kreditiranjem, nailazi
talas stečajeva. Posle stečajeva Soros dovodi svoje bogate mecene
koji kupuju ta preduzeća po smešno niskim cenama.
Soros danas ima svoja društva i fondacije po Sloveniji, Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori u Srbiji, a u samom Beogradu
deluje "Jugoslovensko-Soros-društvo". Soros koristi
svoj novac za potkupljivanje uticajnih novinara i političara,
a svi protivnici njegovih vizija su etiketirani kao neonacisti,
fašisti, antisemiti ili jednostavno, lopovi i kriminalci. Sorosov
plan "Otvorenog društva" je veoma jasno primenjen na
vladajuće strukture, privredu i društvo Srbije.
Da li posle ovoga i dalje verujete da je Džordž Soros dobročinitelj
- filantrop? Neki će reći - "Verujem, jer je apsurdno!"
Boba Borojević, Otava, Kanada
|
 |
  |
|
|