GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


U P O Z O R E NJ E

Osam pitanja nadležnima

Otvoreno Vladi Republike Srbije i g. Zoranu Živkoviću

Brodogradilište "Beograd" osnovano je daleke 1895. godine. Od male brodograđevne radionice na ušću Save u Dunav, pa Preduzeća za brodogradnju na Čukarici, preseljenjem na atraktivnu lokaciju u Bežanijskom zimovniku, preko puta Ade Ciganlije, izraslo je na 24 ha moderno i jedno od većih brodogradilišta na rekama u Evropi. Za rast i razvoj od remontne radionice do tehnološki zaokruženog i tehnički opremljenog Brodogradilišta za gradnju rečnih, rečno-morskih i morskih brodova do 5.000 t. nosivosti bilo je potrebno skoro 90 godina.

Ne bi Brodogradilište bilo tako uspešno Preduzeće da nije izvršena njegova rekonstrukcija u periodu od 1981. do 1989. godine. Tada je izgrađena kompletna infrastruktura (vodovod, toplovod, gasovod, kanalizacija kišna i fekalna, struja i telefonija), navoz dužina 120 m, platforma za spuštanje i izvlačenje brodova nosivosti 2000 t., 14.000 m2 proizvodnih hala, kompresorska i kiseonička stanica, najsavremenija peskirnica, restoran društvene ishrane, opremna obala, parkiralište, asfaltirani prilazni putevi, nabavljena najsavremenija oprema i portal dizalica nosivosti od 100 t. i dr. U rekonstrukciju je uloženo preko 20 miliona $ sopstvenog profita, bez i jednog dinara kredita.

Dolazi g. Janjušević

Uvođenjem sankcija našoj zemlji od strane međunarodne zajednice Brodogradilište je počelo da stagnira. Mi bivši radnici Brodogradilišta, osnovali smo Udruženje penzionisanih radnika Brodogradilišta "Beograd" 1997. godine, kao nepolitičku, neprofitnu organizaciju, sa ciljem da se preko tog udruženja nađemo jedni drugima u ovoj neveseloj penzionerskoj zbilji i da pratimo šta se dešava u Brodogradilištu i kada i kako ćemo mi penzioneri da ostvarimo svoje pravo na akcije u Brodogradilištu, kao naš minuli rad.

U periodu od 1997. do 2000. godine novo rukovodstvo započelo je akciju ozdravljenja Brodogradilišta kroz nalaženje strateškog partnera i dokapitalizaciju Brodogradilišta. U to vreme u Brodogradilištu je radilo 800 radnika, a ranije 1.500, i za te tri godine na naše iznenađenje i radost izgrađeno je i isporučeno stranim kupcima 11 brodova, među kojima i najveći brod ikad izgrađen u Brodogradilištu, najsavremeniji morski brod za prevoz kontejnera nosivosti 5000 t..

Tako da nas čudi naslov u jednim novinama od pre neki dan, da je u Brodogradilištu porinut prvi brod posle 23 godine. To jeste prvi brod koji se gradio posle 23 godine u Brodogradilištu, ali za domaćeg kupca, što samo govori o veličini i mestu koje je Brodogradilište imalo u svetu. Treba reći i to da su se u Brodogradilištu takvi brodovi nekad gradili za 6-8 meseci, a ne kao sada za dve i više godina.

Od Oktobra 2000. godine jedan broj radnika, ponet novim promenama u društvu, osniva štrajkački odbor i pored protivljenja ostalih radnika ruši koncept dokapitalizacije Brodogradilišta, iznoseći sumnje u strateškog partnera i njegovo dotadašnje ulaganje. Svojim daljim delovanjem ovaj Štrajkački odbor u saradnji sa nekim iz Vlade Srbije doveo je za prinudnog upravnika g. Zorana Janjuševića, a kasnije je to i verifikovano odlukom Privrednog suda u Beogradu od 09.03.2001. godine, kojom se Brodogradilište uvodi u stečaj, a g. Z.Janjušević postavlja za stečajnog upravnika.

I prvo što je uradio g. Janjušević je bilo da 600 radnika otpusti i pošalje na Zavod za tržište rada i to onih, koji su se suprotstavljali njegovom dolasku, a nas kao Udruženje penzionera izbaci iz kancelarije u Brodogradilištu i za svoje saradnike postavi trećerazrednu garnituru. Zatim je počeo da izdaje poslovni prostor u Brodogradilištu svojim prijateljima od Delimustafića do "Milšpeda".

Uspeo je i da proda restoran društvene ishrane, a sada se sprema i prodaja drugih delova Brodogradilišta, tako da od brodogradnje kao tehnološke celine neće ostati ni "B". Jednom reči uništava Brodogradilište i našom mukom tečenu imovinu, rasparčava ga na delove i prodaje i opet za to nikom neće odgovarati.

A njegov zadatak je bio da utvrdi šta je istina u procesu dokapitalizacije, da izvrši popis imovine Brodogradilišta i utvrdi stvarnu visinu duga Brodogradilišta, verifikuje potraživanja i poverioce i završi stečajni postupak u razumnom roku od 6 meseci do godinu dana. Interesantno je da Sud nije našao ništa spornog u procesu dokapitalizacije, već je priznao sva ulaganja strateškom partneru kao poveriocu.

Za dve godine biće 110 godina rada brodogradilišta. Za tih 110 godina promenilo se mnogo vlada, ali je Brodogradilište neprestano radilo i opstajalo ali posle ove Vlade i Gospodina Z. Janjuševića izgleda da neće biti ni Brodogradilišta.

Zato mi bivši radnici Brodogradilišta,sa preko 30 hiljada godina staža u brodogradnji, koji smo danas mogli imati i veće penzije da nismo gradili Brodogradilište za sebe i našu decu, sa punim pravom pitamo Vladu Republike Srbije:

1. Da li je politika koju sprovodi g. Z. Janjušević u Brodogradilištu i politika Vlade, ili samo njegova lična stvar kao "stručnjaka za brodogradnju"?
Treba napomenuti da u našoj državi postoje brojni stručnjaci za brodogradnju i nismo čuli da je održan i jedan skup ili savetovanje na kojem je raspravljano i zaključeno da Brodogradilište i srpsku brodogradnju treba uništiti. Pogotovu što srpska brodogradnja, a ovo Brodogradilište posebno, imaju svoje mesto na tržištu Evrope i sveta.

2. Zašto se Brodogradilište prodaje u delovima u stečajnom postupku i time narušava tehnološka celina?
Nije li namera g. Z. Janjuševića da prodajom delova Brodogradilišta na veoma atraktivnoj lokaciji u Beogradu, omogući prijateljima - kupcima imovinsku korist, a ostali deo da on sam kupi za male pare?
3. Koliki su troškovi napravljeni i na čiji račun za ove dve i po godine koliko traje stečaj?

4. Zašto se stečaj nije završio do sada i zašto se Brodogradilište kao tehnološka celina nije našao ili na javnoj aukciji, ili na tenderu?
Njegovu vrednost veoma dobro zna g. Vlahović, ministar za privatizaciju, koji je sa firmom D T. učestvovao u proceni vrednosti Brodogradilišta.

Tražimo svoja prava

5. Kada ćemo mi bivši i sadašnji radnici Brodogradilišta ostvariti svoje pravo na akcije u Brodogradilištu, jer po sadašnjem Zakonu to pravo možemo ostvariti samo u Brodogradilištu po osnovu minulog rada?
6. U šta je utrošen novac od prodaje restorana društvene ishrane i magacina i nije li i taj novac završio na nekom od sejšelskih računa?

7. Može li stečajni upravnik biti čovek koji sam priznaje da ima preduzeće koje se bavi remontom brodova i platformi, a bio je u jednom momentu stečajni upravnik u dva Brodogradilišta u Beogradu?
Mi smo nekada gradili brodove za snabdevanje i čupače sidara na platformama za eksploataciju nafte u Norveškoj i sumnjamo da je g. Janjušević ikada i video platforme, a kamo li ih remontovao. Interesuje nas kako se to odjednom i preko noći postaje stručnjak za brodogradnju posle rada u policiji i vožnje automobila?

8. Gde će raditi svi ovi mladi ljudi koji se školuju u srednjoj brodarskoj i na Mašinskom fakultetu smer Brodogradnja ako se ugasi brodogradnja u Srbiji, jer koliko mi znamo svih 10 brodogradilišta u Srbiji su ili pod stečajem ili u likvidaciji i to sve u vreme ove Vlade?

Za udruženje penzionisanih radnika brodogradilišta "Beograd"
Svetozar Vasić, predsednik
Beograd


P R I M E D B A

Gvozdene zavese
za obične turiste!

Oni koji su putovali iz Srbije prema okolnim zemljama u okruženju, i oni koji se vraćaju tim istim carinskim i graničnim prelazima, mogu da zapaze sledeće: Izaći van Srbije ovih meseci je prava avantura i golgota, rad carinskih i pograničnih službenika je na nivou rada tih službi iz 48;56;71. godine.!

Putnici se bespotrebno maltretiraju i zadržavaju od 3-5 sati na graničnim prelazima odnosno na izlazu iz Srbije. Ništa nije bolja situacija i pri ulasku u Srbiju! Uglavnom na tim pograničnim mestima prelaze ljudi koji su u tranzitu, ili obični smrtnici koji ništa niti kriju niti muvaju, već jednostavno žele da što brže i sa što manje birokratije prođu tu liniju razdvajanja među državama, ali avaj!

Oni zbog kojih te službe rade te detaljne preglede, uopšte i ne prolaze redovne granične prelaze, već se zna kako ti ljudi inkognito prelaze te granice.

Međutim, iz osvete ili ko zna čije nadobudnosti, mi obični građani smo prinuđeni da i pri izlasku, i čak ulasku u Srbiju čekamo kao da smo na kubansko-korejanskoj granici... Sasvim suprotan primer, je ponašanje graničnih službi susednih država, čije zadržavanje ne traje duže od 5-7 minuta, čak se često desi da se granica u nekim kultivisanim zemljama pređe mahanjem ruku službenika da možete slobodno da prelazite uz pasoš kojeg držite u ruci, da vam ga čak i ne pogledaju...

Normalan čovek će se ovde zapitati kako to da tamo gde se vrši rigorozna i besomučna kontrola, (kao u Srbiji) ima više izvršavanja raznih krivičnih dela, a tamo gde su pregledi putnika gotovo rutinska stvar, taj kriminalitet je zanemarljiv?

Odgovor može da bude samo jedan: Naši carinski i državni organi očito da žele da glume visoku zakonitost, ali isključivo to rade prema običnom građaninu, putniku, turisti, ali pod tu torturu nikada ne dođu oni tipovi i likovi, zbog kojih su navodno uveli takve represivne i komplikovane mere obezbeđenja i sigurnosti...

Milutin Mlađenović
Beograd


R A D O Z N A L O S T

Čemu služi loto komisija

Zašto sve loptice nemaju istu težinu i zašto ne izlaze istovremeno iz bubnja

Nekada, prilikom izvlačenja loptica iz bubnja igre na sreću loto, voditelj je obaveštavao da je komisija pregledala i utvrdila da izvlačenje može da počne, ali ta komisija je bila nevidljiva.

Posle mog dopisa u štampi pod naslovom "Nevidljiva komisija", najzad, pojavila se i ona kao vidljiva.Igrači su se obradovali, misleći da će biti bolje i poštenije.

Kompjuteri i loto tehničari igraju glavnu ulogu "poštenja", a ne, uglavnom, "srećni brojevi". Milioni kombinacija ne mogu da pronađu mesecima "sedmicu", pa su se u jednom izvlačenju pojavili brojevi: 23,24, 25, 26, 27. - čudna igra.

Ima izgleda, da ta komisija samo prebroji loptice, konstatuje koje su loptice izvučene i slikaju ih. Predlažem komisiji, da pored ovoga što sam naveo, sve loptice treba izmeriti i često menjati da imaju istu težinu, da sve loptice u istom intervalu vremena otvara se bubanj da izlaze loptice, a ne nekad se bubanj otvara za tri, pet ili čak osam sekundi. Zašto je to tako?!

Jovan Stanojević
Žabari