|  |
 |
  |
 |
 |
Z A H T E V
Da podnesu račun za privredu
Ko će i kada da objasni kako je naša privreda uništena
Da bi se pokrenula naša privreda mora prvo da se
objasni - kako je uništena. Od 1945. godine, pa do sadašnjeg vremena,
smenjivale su se partije na vlasti, ali im nikada nije bilo jasno:
ako propadne privreda-propada i partija na vlasti, a to su doživeli
i SKJ i SPS jer nisu shvatili da su privredu uništili veliki državni
nameti, i rasponi u ličnim dohocima, koji su zbog umanjenog dohotka
bili sve veći na štetu srednjih i nižih kvalifikacija.
Ova dva faktora ugušila su u privredi svaki motiv za boljim radom,
jer nije postojala mogućnost za veće zarade. Propast privrede
počeo je od Ustava, jer ovaj osnovni zakon ni jednim svojim članom
nije zaštitio privredu od državne pljačke. Kada to nije učinio
Ustav, ta obaveza nije postojala ni za jedan zakon za privredu
da se ograniči država u zahvatanju dohotka privrede.
Ekonomistima režima ne smetaju veliki nameti privredi, pa se
ne bune. Sindikat u privredi ne štiti dohodak privrede od sve
većih dažbina, već se bavi nabavkom zimnice i svinjskih polutki.
Zahvatanja iz dohotka privrede iz godine u godinu se povećavaju,
privreda slabi, štrajkovi su sve češći, najproduktivniji kadar
napušta privredu, i direktori ne reaguju na takvo stanje jer ih
postavlja partija na vlasti, ali kroz sve veće raspone štite svoj
lični dohodak, pa ima primera da je bilo raspona i 20:1. Međutim,
svi navedeni, jasni signali nisu uticali da neko nešto preduzme
na vlasti i smanji namete privredi. Da bi spasio privredu, guverner
Avramović predlaže japanski odnos države prema privredi, čija
je suština: ostvaren profit u privredi deli se podjednako na tri
dela, po 33. posto: državi, zaposlenim u firmama, i firmama za
poslovanje i razvoj.
Kod ovakve raspodele sva tri korisnika profita prinuđeni su da
rade za uspešnost privrede, jer im samo tako njihovih 33 posto
mogu doneti veću dobit. Dok država od naše propale privrede uzima
do 70 odsto od dohotka, u Japanu privredi ostaje 66 odsto profita.
Međutim, guvernerov predlog naši "eksperti" nisu prihvatili,
ali nisu ni rekli - šta ne valja japanskom modelu, pa se drama
privrede nastavila: sada se prodaju društvena preduzeća, a ima
slučajeva da ih kupuju i bivši direktori, a kod prodaje učestvuju
i bivši sindikalni funkcioneri (!).
Ove diletante za privredu niko dosad nije prozvao, ali je jasno
da su njihovo neznanje skupo platile niže i srednje kvalifikacije,
penzioneri i svi koji zavise od privrede.
Dragomir Đorović
Obrenovac
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
P R O T E S T
"Buvljak" u strogom
centru Beograda
Reklamni prostor prodavnice Boreli, u Ulici maršala Birijuzovoj
postao je centar ulične preprodaje
Svakodnevno, prolazim pravcem iz Sremske i Maršala
Birijuzova, prema Zelenom Vencu, kada se vraćam sa posla (stanujem
u M. Kraljevića ulici) i svedok sam, kao i mnogi naši sugrađani,
ružne, svakodnevne pojave u ul. Sremskoj i M. Birijuzovoj, a naročito
ispred prodajnog prostora prodavnice obuće Boreli u M. Birijuzovoj
br. 3, gde se ulični preprodavci koncentrišu jedan do drugog,
sa svojim pokretnim tezgama formirajući verovatno jedinstvenu
buvlju pijacu u centru grada i u Evropi, zloupotrebljavajući i
uzurpirajući javnu površinu i prostor građana.
Ko plaća porez
Koliko sam imao prilike da uočim, za ovih nekoliko godina, reč
je o stalnoj grupi preprodavaca, koji po nekoliko puta u toku
dana iznose svoju robu (uglavnom je to donji veš) izbacujući ga
na svoje tezge ostvarujući promet, sigurno bez plaćanja poreza
ili nekih sličnih dažbina. Takođe je vidljivo da preprodavci imaju
svoje stalne čuvare-obezbeđenje koji uvek paze na dolazak komunalnih
inspektora, koji se izgleda mnogo i ne trude da regulišu jednom
za stalno ovaj neviđeni haos u centru grada.
Dokle ovako? U osnovi, nemam ništa protiv ljudi sa strane, ali
se pitam zašto ne idu u svoja mesta i ispred svojih kuća ili stanova
ne preprodaju sličnu robu kojom se bave u centru Beograda ili
nekim sličnim poslom? Dolaze u Beograd iz drugih mesta, ali ne
da bi dali svoj doprinos našem gradu već da bi na jedan drzak
i protivzakonit način eksploatisali i uzurpirali naš centar grada.
Nekada bilo Borovo
Veliki doprinos ovom trgovačkom haosu i neredu doprinosi Borelijeva
prodavnica obuće? Više puta sam se zapitao, zar je moguće da prodavnica
Boreli, koja se nalazi na jednom ovako atraktivnom mestu u Beogradu
u M. Birijuzovoj br. 3, postane "vlasništvo" prostora
grupe preprodavaca koji na tezgama nude gaće, čarape, majice i
ostalo donje rublje. Ruglo i sramota za centar grada.
Zar je moguće da reklamni i prodajni prostor ispred ovakve jedne
ekskluzivne prodavnice, u ekstra zoni postane centar okupljanja
švercera i preprodavaca na tezgama a da ljudi iz Borelija ne reaguju...
ukoliko ta prodavnica uopšte i pripada ovoj firmi iz Sombora?
Sudeći po sadašnjoj i ranijoj situaciji, cenim da rukovodstvo
Borelija iz Sombora pa ni njegovim radnicima koji su zaposleni
na ovako jednoj delikatnoj lokaciji, nije mnogo stalo do renomea
te radnje, pa bi se mogao izvući zaključak da je to prostor koji
im i ne pripada, jer kao starosedelac u ovom delu grada znam da
je u toj radnji nekada bila fabrika obuće Borovo iz Borova do
1990. g. Ali "Borovo" nije isto što i "Boreli"?
Iz gore navedenih razloga, predložio bih nadležnim organima opštine
Stari grad ili grada Beograda, da preispitaju pravni osnov i legalnost
korišćenja te radnje od strane Borelija pa da taj prostor prepuste
onome ko bi imao ambiciju i želju da adaptira enterijer u jedan
savremeni prodajni centar koji bi obogatio ovaj kraj oko Zelenog
Venca. Sigurno je da bi takvih investitora bilo jako puno s obzirom
na izuzetnu frekventnost navedene lokacije.
Vaš stalni čitalac,
Milišin Antonijević, dipl.građ.ing.
Beograd
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
P R O C E N A
Ko caruje Srbijom
Da li su to Nepravda i Prevara uz pomoć Obmane i Nasilja?
Poštovani, zapitajmo se zajedno, kakav je politički
ali i psihološki profil tužioca, policije i sudija koji su zatvorili
i osudili bibliotekara zbog pisanja protiv vlasti? Kakva je istinska
priroda političkih stranaka koje dobronamernog građanina, samo
zbog političke kritike na Internetu, (mal)tretiraju kao opasnog
neprijatelja Republike i njenih građana?
Valjda se sloboda govora meri i stepenom tolerancije prema nepopularnim
iskazima i stavovima, uključujući i one uvredljive za vlast?!
Anahroni i politički inspirisani proces koji valjevsko tužilaštvo
vodi protiv mene nije samo slučaj jednog čoveka kojeg osiona vlast
progoni zbog pisanja kontroverznim stilom, već je i univerzalni
slučaj odbrane ugroženog prava na kritiku vlasti i slobodu govora.
Kao po članu 133.
Zbog oštre i satirične kritike D(O)S-ovske vlasti, ali i lokalne
policije i tužilaštva, dakle zbog teksta publikovanog na Web sajtu
"Valjevski pederi on-line" (http:-valjevo editthispage
com) u aprilu 2003. sustigao me je policijsko-sudski progon i
odmazda srpske države: nezakonito me je uhapsila valjevska "demokratska"
policija, 19 dana protivpravno čuvala u "demokratskom"
pritvoru, "demokratski" tužilac formalno optužio za
KRIVIČNO DELO po članu 98, "Povreda ugleda Republike Srbije..."
a suštinski za "demokratski" verbalni delikt "slučajno"
zaostao iz Miloševićevog nedemokratskog KZRS.
Sudija Opštinskog suda u Valjevu osudio me je presudom K.br.
184-03 na 500 evra novčane kazne, na sumu koja je blizu polugodišnjih
prihoda jednog bibliotekara. I na takvu presudu tužilac se, naravno,
ovih dana žalio. Traži zatvor! A zbog sadržaja moje žalbe Okružnom
sudu u Valjevu otvoreno mi je zaprećeno novim hapšenjem i novim
suđenjem.
O krajnje sumnjivoj pravnoj (ne)jednakosti građana pred valjevskim
ali i srpskim sudovima svedoči ovaj primer: nigde u Srbiji ne
smatra se uvredom Republike tvrdnja da je aktuelni predsednik
vlade "vlasnik drugorazredne inteligencije" (NIN, maj
2003.) dok se u Valjevu krivičnim delom proglašava moja tvrdnja
da je on "intelektualna uvreda za svog prethodnika".
U kakvo je stanje D(O)S doveo valjevsko i srpsko sudstvo svedoči
rečenica iz presude kojom sudija opravdava krivično delo koje
je nadamnom izvršila policija (protivustavno i neovlašćeno otvaranje
privatne pošte) kao "potrebu krivičnog postupka". To
dokazuje da je tek D(O)S uspeo da ostvari Titovu neispunjenu želju
iz davne 1972: "Sudije ne bi trebale da se drže zakona ko
pijan plota!"
Suđenjem je afirmisan čist pravni nonsens: pre pomenute presude
Opštinskog suda u Valjevu nije se smatralo mogućim da umrlo lice
može biti član vlade ili premijer, pa kao takvo nije ni moglo
imati pravnu zaštitu po službenoj dužnosti. Sada je ima. Sve je
moguće u Valjevu, gradu koji se - zahvaljujući aktuelnom ministru
srpske policije - prvi dosetio da Slobodana Miloševića proglasi
počasnim građaninom, pa je moguće i to da u 21. veku opštinsko
javno tužilaštvo vredno neguje kult mrtvih i stara se o zagrobnom
životu u institucijama Republike Srbije.
Moje lično iskustvo sa srpskim vlastima tokom poslednjih meseci
pokazuje da kao nikada ranije u srpskoj istoriji, brutalno kršenje
građanskih i ljudskih prava neskriveno se inspiriše sa najviših
mesta, posebno iz ministarstva pravde, kulture i unutrašnjih poslova;
u toku su pokušaji bezobzirnog policijskog i pravnog nasilja nad
odabranim političkim neistomišljenicima, uz postepeno ukidanje
sudske i medijske nezavisnosti. Uveren sam da je to samo uvod
i taktička priprema jedne znatno temeljnije diktature i terora
nad građanima Srbije.
Rezerva
Detaljnije i argumentovanije o svemu tome možete pročitati u
elektronskoj verziji (PDF dokument, 260KB, za čitanje je potreban
Acrobat Reader) moje žalbe na presudu Opštinskog suda u Valjevu,
koju možete preuzeti klikom na ovaj link: (http://static, userland.com/gems/valjevo/Zalbanapresudu.pdf).
Zbog sadržaja ove žalbe zaprećeno mi je novim hapšenjem i novim
suđenjem.
Takođe,sa drugog mesta na Webu (http://mperic.netfirms.com/mppdfs.
html) možete preuzeti ostala pojedinačna dokumenta ili ZIP arhivu
sa kompletom PDF (skeniranih) pravnih dokumenata u vezi procesa
protiv mene, nastalih u periodu između 5. aprila i 18. juna 2003.
Ako bude problema, postoje i alternativni, rezervni serveri sa
istim dokumentima kojima možete pristupiti sa pominjanih URL adresa.
Ispiranje mozga
Molim vas da ovu poruku, iako poslatu na oko 250 email adresa,
prosledite onima koji su iskreno zainteresovani za sprečavanje
ugrožavanja građanskih i ljudskih prava u Srbiji, kao i onima
koji bi mogli uticati na normalnije i civilizacijski primerenije
ponašanje aktuelnih srpskih vlasti, posebno ministara kulture,
policije i pravosuđa.
Iz mog nedavnog zatvorskog iskustva proizilazi nesumnjiv utisak
da je upravo vanredno stanje - sa svojom selektivnom "borbom
protiv kriminala", zloupotrebom policije i pravosuđa, kao
i sa pokušajima sistematskog medijskog ispiranja mozga - do kraja
razotkrilo golotinju i ovog cara: današnja Srbija je zemlja kojom
caruju Nepravda i Prevara, uz pomoć Obmane i Nasilja. Zavidim
onima koji ovo još nisu iskusili.
Mile Perić
Valjevo
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
P R O T E S T
Licemerje bogate Evrope
Zašto se toliko brinu o nama u Evropi
U poslednje vreme, "Glas" je posvetio
značajnu pažnju inicijativi SAD, upućenu brojnim Vladama, pa i
našoj, u vezi MKS-a. Rekao bih s pravom. Tako smo doznali da postoje
ozbiljne dileme u strukturama vlasti, koja bi najradije da ovaj
vruć krompir prebaci u tuđe ruke.
A, da li uopšte postoji mesta za dilemu?
Intervju sa dr Srđom Trifunovićem je primer odgovornog promišljanja
i kazivanja jednog srpskog intelektualca. Ne milujući administraciju
SAD, ne štedeći je u mnogim njenim aspektima, on ubedljivo pokazuje
i dokazuje zašto se treba i mora potpisati takav sporazum.
Loša procena
Ako već mogu zamisliti čitaoce koji govore o "silovanju"
Amerike sa aspekta moralne dileme, ima li prava politika da bude
išta drugo nego pragmatična i primerena vremenu življenja i delovanja?
Zar taj postupak SAD nije tek nastavak kontinuiteta politike najveće
sile ovog vremena? Zašto bi se on mogao podvesti pod nešto epohalno
novo i moralno neodgovorno, a što mnogi podvode pod ucenu ili
ultimatum?
Stavljati stav Saveta Evrope kao protivtežu ovoj američkoj inicijativi
je po meni loša procena naše diplomatije. Zar Evropa nije uvek
prednjačila u slepom provođenju američkih zahteva, čak i onda
kada su oni sa sobom nosili razaranja, ljudske i materijalne žrtve?
Nismo li tu ljubav Evrope iskusili toliko puta do sada? Zar vodeće
evropske države nisu prednjačile u razbijanju Druge Jugoslavije?
Kao maćeha
Novinarka "Glasa" Ljiljana Staletović napisa pre nekoliko
dana kako treba biti mudar i doneti odluku koja neće uvrediti
ni jednu stranu. "Ne lipši magarče do zelene trave".
Koga bismo mi zapravo uvredili priznajući faktičko stanje? Zar
mi nismo autonomni i nezavisni u svojim odlukama? Zar se Evropa
prema nama ne odnosi kao maćeha? Bilo bi dobro da se prisetimo
reči brojnih srpskih duhovnika, državnika, intelektualaca, koji
su što šta rekli o toj civilizovanoj i demokratskoj Evropi sa
aspekta srpskih postradanja.
Uzmimo samo poslednji skandal sa hapšenjem, ili šta već, Hašima
Tačija u Budimpešti, za čije su oslobađanje intervenisali Nemac
Štajner i francuska diplomatija. Siguran sam i još po neko. Onaj
koji je nama solio izgleda da je i tu dodao po koje zrnce svog
uticaja. Zašto bi se Evropa uopšte brinula da li će naša država
potpisati sporazum sa Amerikom, ako ona niti je poštovala, niti
poštuje i jedan pravni sistem koji ona sama proceni da joj nije
u interesu?
Potpisivanjem ovog sporazuma kupujemo kartu za ravnopravne odnose
sa najjačom silom sveta. Bilo bi pametnije da ministar spoljnih
poslova potpiše takav akt, no što odugovlačenjem misli da čini
kakav epohalan diplomatski korak od nacionalnog interesa. Bilo
bi dobro da za promenu i mi jednom budemo racionalni ne trošeći
energiju tamo gde je besmisleno da se troši. Jer mi jesmo u Evropi,
a bićemo respektabilni onda kada počnemo manje da "pišamo
uz vetar" a više da radimo. I ko je uostalom dao ekskluzivno
pravo bogatoj Evropi da samo ona može da sklapa sporazume sa Amerikom?
Zlatomir Lazić
Jagodina
|
 |
  |
|
|