[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Nedelja, 1. decembar 2002.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Dosije: "Lora":

Kako se na hrvatskom kaže dželat?!

- Operacija uspela, pacijent podlegao- raportirano hrvatskim "domoljubima"sa suđenja u Splitu; zločinci iz "Lore"nagrađeni slobodom i ovacijma, a žrtve ponižene, ponovo.

Presuda sudije Slavka Lozine, koji je osmoricu optuženih mučitelja iz logora "Lora" oslobodio bilo kakve odgovornosti za ubistva i svireposti prema Srbima zatočenim u splitskom zatvoru, bila je očekivana. I za brojne hrvatske "domoljube", koji su ih po izlasku iz sudnice dočekali kao heroje, ali i za sve druge kojima se od njih ledi krv u žilama.

Po opštem mišljenju, Lozininim nalazom samo je zaokružen preovlađujući hrvatski pogled na dešavanja u "Lori" . Odnosno, kako je presuda obrazložena, na "higijenske" radnje koje je Hrvatska preduzimala u poslednjem "domovinskom ratu".

Logor kao VIC

Mučiteljski rečnik

Iživljavajući se nad zatvorenicima, stražari u "Lori" smislili su i vlastitu kodifikaciju umobolnih "igara" sa zarobljenicima. Povezivanje zarobljenika od ušiju do polnih organa na žice induktorskog telefona, kog su vrteli i tako puštali struju kroz tela zatvorenika zvali su "telefoniranje."
Ako bi im poručili da "igraju kolo", logoraši su znali da moraju da se uhvate ukrug, nakon čega bi prvog i poslednjeg spojili na struju. "Traženje četnika" sastojalo se u morbidnoj radnji zavlačenja ruke stražara u čmar zatvorenika. Ni neimenovani "patenti" nisu bili manje strašni. Jedan je osetio Dragan Volfand, zarobljen u akciji "Oluja". NJemu su stavili žabu u usta i naterali ga da im je ujutro preda "živu i zdravu, i u istom položaju."

Posla i za Hag

Suočavanje sa sopstvenom prošlošću je bolno na svim stranama, a najbolnije, izgleda, u Hrvatskoj, jer su već napravili udžbenike i enciklopedije u skladu sa teorijom o tobožnjem svetom odbrambenom ratu, od kog na kraju neće ostati ni "s"- komentariše ishod suđenja Savo Štrbac.
Pojam tog rata, smatra on, počinju da redefinišu sve češće optužnice iz Haga, za kog slučaj "Lora" postaje sve interesantniji za suđenje po komandnoj odgovornosti onima iz višeg i najvišeg ranga.
Tu, minimalno, ima mesta za Bobetka, kaže Štrbac, ali i za Matu Laušića, koji je bio komandant Vojne policije, pod čijom kontrolom je bio logor.

Kroz "Loru" je, prema zatvorskom protokolu, prodefilovalo 1005 osoba. Po rečima Save Štrpca, predsednika udruženja "Veritas", skupljeni su verodostojni podaci o 35 lica viđenih u "Lori", kojima se gubi svaki trag.

- Mi i NVO iz Hrvatske saglasni smo da je još najmanje 35 ljudi, kojih nema u zatvorskim protokolima, ubijeno- kaže Štrbac.
Međutim, uz izuzetke, za hrvatske vlasti i tamošnji "puk", u "Lori" nije bilo ni Srba, a kamoli njihovog ubijanja i mučenja. Priznali su tek dva ubistva-Gojka Bulovića i Nenada Kneževića. I to tek pošto su se obdukcionih nalaza ubijenih dokopale nevladine organizacije.

Ipak, Hrvatska (post)ratna filozofija insistira da "Lora" nije bila nikakav logor, nego običan VIC. ("Vojnoistražioni centar").
- Da, bila je VIC, ali neverovatno neslan. I bio je to, zaista, "istražioni" centar, u kom su, uz primenu starih, istraživane i nove forme uništavanja čoveka - posvedočio je ovih dana za "Glas" jedan bivši "štićenik" VIC Lore". Uveren je da posle svega njegovo ime i prezime ne može da posluži ničemu, osim novim neugodnostima njemu i porodici.

Uostalom, podseća, stravu unutar zidina "Lore" i jauke logoraša, kada je trebalo, nije imao ko da čuje: sada, kada treba, mučiteljima nema ko da presudi.

Specijalna misija

- Borili su se ko će uzeti koje uvo da ga ima i osuši za uspomenu- poverio je Milosav Katalina, preživeli logoraš i svedok na procesu u Splitu.
Deo zločinačkog arsenala, sastavljenog od sečenja ušiju, kopanja očiju, uključivanja zatvorenika u industrijsku struju, sistematskog raspamećivanja i ponižavanja, premlaćivanja, klanja, ubijanja, odvođenja i zatrpavanja u famoznu "kevinu jamu", koji su preživeli logoraši detaljno opisali, registrovao je i Mario Barišić, oficir hrvatske Vojne policije. Po nalogu vlasti, on je 1992. izvršio inspekciju "Lore". U stvari, opisao je kasnije, bila je to misija svojevrsne dekontaminacije zatvora, iz čijih je zidina počelo da"zaudara" toliko, da je i hrvatski vrh morao da reaguje. Ali, ne zbog patnji Srba. Pripremali su se za "diverzante" iz Međunarodnog komiteta crvenog krsta, koji su počeli da se raspituju za "Loru." Barišiću i Paiću izdiktiran je zadatak: "Opiturajte"(sredite) prostorije!

Nisu evidentirani!

- Prostorije su bile poprskane krvlju. Tu su bili ti nesretnici, izobličeni od udaraca. Prostorije su bile prenatrpane ratnim zarobljenicima, bili su tu neke žene i starci! Ovako je Barišić opisao prve utiske svoje vizite "Lori" okružnom tužiocu u Splitu, u martu prošle godine.

- U jednoj prostoriji, pregrađenoj na tri dela, Barišić je registrovao devet zarobljenika.

- Oni(zatvorenici) jauču i mole da ih se ubije. Naglasak je bio crnogorski. Kada sam bolje pogledao, video sam da dvojica ili trojica nisu imali jedno uvo. Ovaj jedan je krkljao. Uveren sam da mu je jezik bio napola odsečen. Ovi vojni policajci, unutra, uz psovanje majke crnogorske, kažu im za nas:"Nećete se izvući živi, naši su"-izneo je Barišić.

Na izlazu ga je sačekao njegov starešina Tvrtko Pašalić. (Ovi) nisu nigde evidentirani- rekao mu je- možete od njih raditi šta god hoćete!

Ovaj vojni policajac, u međuvremenu izbačen iz službe, u sudskom iskazu naveo je svoja brojna saznanja o dešavanjima u "Lori": hvaljenju Tvrtka Pašalića kako je lično zaklao pravoslavnog sveštenika; otimanju, čak i tuči, vojnih policajaca oko prava na prebijanje bespomoćnog zatvorenika u lokvi krvi; snimljenom priznanju Ivice Livaje o zlodelima izvesnog Frane Gorete; susretu sa potpuno rastrešenim momkom, za kog mu je jedan od komandanata Vojne policije Ante Mamić rekao da "mu pomoći nema" nakon što je sa dvojicom vojnika i neizbežnima- Pašalićem i Goretom zaklao četiri ratna zarobljenika iz "Lore" na jednom brdu iznad Splita.

Saopštio je i da su mu vojni policajci iz "Lore" otkrili da je sedam Crnogoraca ubijeno i zaklano, a potom bačeno u zloglasnu "kevinu jamu."

"Naši" -"naša" briga!

Ipak, Lozina i društvo su, posle suđenja, na kom je ponovio svoje optužbe, Barišića proglasili osobom obolelom od posttraumatskog sindroma. Drugi hrvatski svedoci, uglavnom stražari u "Lori" ,pozvali su se na, do sada, nepoznat "amandman"- amneziju. Srbi-svedoci: Milosav Katalina, preživeli logoraš, doktor Parpura i Jovan Prhut, praćeni zvižducima i pretnjama publike u sudnici, po "dijagnozi" sudije Lozine, ocenjeni su nekompetentnim da svedoče o zločinima u Hrvatskoj. Kao i četrnaest svedoka, ispitanih pred sudom u Beogradu, u skladu sa Ugovorom SRJ i Hrvatske o pravnoj pomoći. Lozina nije dozvolio čitanje njihovih iskaza, jer su "davani na nepravednom sudu".

Ko su "tatice"?

Opisujući paniku, izazvanu dojavom da je MKCK saznao za civile dovedene sa Kupresa i iz Livna u aprilu 1992., Barišić ističe kako je Tvrtko Pašalić odmah nazvao "taticu", kako je oslovljavao alfu i omegu hrvatskih tajnih službi Josipa Perkovića, koji mu je naredio da ih prebace u Zadar.
Iznoseći dokaze, Barišić je u istrazi naveo detalje sakrivanja njegovih izveštaja, kao i vinovnike: generala Matu Laušića, još uvek komandanta hrvatske vojne policije, generala Janka Bobetka, ministre Josipa Perkovića i Gojka Šuška, Tuđmanovog sina Miroslava i druge funkcionere Hrvatske vojne obaveštajne službe -SIS-a.

- Hrvatima više nikada Beograd neće određivati sudije- uskliknuo je novi mezimac hrvatske ultrašovinističke estrade, kome je ulazak u istoriju zagarantovan. Ako ne u "gusle", čemu se nada, u anale sudstva- sigurno. Ako je nekih ubistava i bilo, "to je bilo van "Lore", jer "Lora" nije bila u ratnoj zoni- odapeo je Lozina sa branika nacije.

Čuvajući "dignitet domovinskog rata", izveo je i drugi aksiom hrvatskog "domoljublja": "To su (Bulović i Knežević) bili vlastiti državljani, a prema vlastitim državljanima se ne može načiniti zločin!"

Iako se očekuje da Hrvatsko državno tužilaštvo i Ministartsvo pravosuđa vrate predmet Županijskom sudu u Splitu, preživelim logorašima i porodicama nestalih i ubijenih iz "Lore" ostaje da se nadaju da procesom neće dirigovati neki novi Lozina koji veruje jedino svedocima sa neviđenom talentom da izgube pamćenje čim se pomene zločin njihovih sunarodnika.

Sve dok takvi daju ton u sudnici, očito je, nema šanse da se dokaže ni najosnovnije- da je "Lora" bila logor u kom su, između ostalog, zatvorenici morali da jedu i piju sa psom upravnika zatvora Tomislava Duića i da "skidaju" njegov lavež.

Goran Đogić


vesti po rubrikama

^dosije

15:25h

Dosije: "Lora": Kako se na hrvatskom kaže dželat?!

 



     


FastCounter by LinkExchange