Poštovani g. uredniče, u orkestriranoj hajci protiv
D. Ljotića, od polovine oktobra, na ovamo, pojavila se u javnosti
poplava kleveta i laži protivu Dimitrija Ljotića i pokreta "Zbor".
U vreme progona i nezakonitog hapšenja Ljotića i članova njegovog
Pokreta, od strane predsednika dr M. Stojadinovića, čiju je vladu
Ljotić zvao nenarodnom, Jugoslavija je tada 1938. bila seljačka
zemlja.
Oko 76% stanovništva države bavilo se zemljoradnjom. Tada je
Ljotić govorio i propovedao da u naš Parlament treba uvesti 200.
seljaka i 70 članova radnika i zanatlija po esnafima kao narodne
poslanike . Da li su ovi predlozi, gospodo, bili fašistički kao
što vi tvrdite?
Nema tržišta
Vaš izanđali "fašizam" koji imputirate Ljotiću, odavno
je mrtav, i izgubio je prođu potpuno, jer više ne postoji tržište
za unovčenje vaših kleveta, vi ste promašili. Pošto vi niste u
stanju da kritikujete načelno, Načela i Smernice pokreta "Zbor",
vi ponavljate ofucane fraze, za koje nema više pazara bilo gde.
Dimitrije Ljotić je odredio svoj stav i "Zbora" prema
fašizmu i nacizmu u listu Otadžbina, još 1936. u napisu: "Ni
fašizam niti hitlerizam, već"Zbor". U napisu je objasnio
zašto odbacuje oba pokreta.
Oni se temelje na postulatima paganskog Rima i paganskih Germana.
Fašizam je, nastavlja Ljotić, obožavanje sile i države, koji su
polu božanstvo. Hitlerizam na drugoj strani, temelji se na paganskim
germanskim mitovima - od prikivanja Sigfrida za stenu, do Hitlerovog
rasizma. A "oni koji vide božanstvo u rasi, klasi i državi
ne boje se Boga i nameću svoju volju putem diktature. A ova je
strašna i kad je nametnuta od ljudi koji u Boga veruju, a kamo
li od bezbožnika."
Osnova "Zbora" proizilazi iz hrišćanskog učenja na
kojoj se temelje zboraška Načela i Smernice. O Evropi njegovog
vremena, Ljotić je govorio: "... Ceo procvat i postignuće
Evrope, izraslo je iz hrišćanskih osnova". U našim danima,
kaže Ljotić, postoji verovanje: "dajte nam ljude čelične
volje, discipline i odlučnosti da nam upravljaju, to može biti
bez hrišćanstva. "I što je Evropa tražila to je i dobila"
završava Ljotić. "Dobila je Musolinija, Staljina i Hitlera"!.
Kad je profesor jugoslovenske književnosti kembridžskog univerziteta,
čitao Ljotića u originalu, napisao je jedan prikaz, koji je počeo
sa klevetničkim frazama (kao danas); "... Ua fašista, izdajnik,
kvisling, kolaborater", sve sami upljuvci, "koji isključuju
svaku dalju diskusiju". Isto danas, čini "Grupa intelektualaca,
predvođena od g. D. Tošića i drugih .
Njihov pokušaj degradiranja promašiće kao i Stojadinovićev. Politika
za vreme Stojadinovića bila je osuđena od Okružnog Suda da plati
oštetu i objavi presudu na Prvoj strani lista. Presuda nije nikad
objavljena, jer je uživala pokriće korumpiranog Stojadinovića
. Dok je još bio na vlasti, Stojadinović će uhapsiti Ljotića i
sve vodeće Zboraše. A njegov naslednik D. Cvetković, ponovo će
uhapsiti Ljotića i Zboraše mladu generaciju Jugoslavije i staviti
ih u koncentracione logore.
Preporuka
U pogledu podmetanja anti semitizma, religiozne netrpeljivosti,
nek posluži ovaj primer u odnosu na Ljotića. U toku juna 1940.
Ljotić je držao predavanje u Banja Luci diplomiranim studentima
Komercijalne Akademije. Tom prilikom jedan diplomac, musliman,
upitao je Ljotića: "gosp. Ljotiću, ja sam musliman po religiji,
da li ima mesta muslimanima u Vašem Pokretu?"
Dimitrije Ljotić je odgovorio: "Islam i Hrišćanstvo su dve
velike svetske religije. Vaša pripadnost islamu ne samo što nije
smetnja za stupanje u "Zbor", već je dobra preporuka.
Zatim za reč se javio diplomirani student iz Dervente Ignat Grof.
sledećim rečima: "Gospodine Ljotiću ja pripadam jevrejskoj
religioznoj zajednici. Da li ja kao Jevrejin mogu stupiti u Zbor"?.
Ljotić je odgovorio: "...Hrišćanstvo, Islam i Judaizam jesu
velike svetske religije . Vaša pripadnost judaizmu nije uopšte
smetnja, već preporuka za stupanje u Zbor"!. Moj svedok je
G. V. koji je tada bio diplomirani student Komer-cijalne Akademije.
Gospodinu Desimiru Tošiću, Ad Peronam
Nekoliko reči koje ću reći odavno su mi bile poznate i nikad
ih i nigde nisam upotrebio. Niti bih to sad učinio, da Vi i Vaša
grupa koju predvodite, ne klevetaju bez razloga i mene i grupu
kojoj pripadam. Vi ovde lomite kardinalni demokratski postulat
pojedinačne, ne grupne, odgovornosti . Ovo je pravni, a takođe
i društveni princip sociologije.
Ćorava posla
Moram da Vam kažem nekoliko reči ne da vas unizim, i vređam već
da znate, da vi činite veliku uvredu Vašim harangama sa vašim
prijateljima Zboru i njegovim članovima. Vi ćete se svakako setiti
Vašeg teškog momenta u životu u Beču pred kraj 1944. Tada ste
vi i članovi Vaše grupe (omladinske) D. M. bili u teškoj situaciji
.
General Nedić tada je bio u Beču, i instruisao je svog šefa Kabineta
Boška Kostića i D. K. da Vam na svaki način pomognu, Vašoj Grupi
501. Vas je pomagao D. K. Nije ni hvalu tražio niti naknadu .
A Vi ste našli za shodno da ignorišete Nedića i samog D. K. i
da tražite pomoć od Sonder Firera Kljberga.
To je Vaš izbor g. Tošiću. Ja ne kritikujem niti ovde izlažem
nevolje ni Vaše ni moje tih dana. Ja sam se tada povlačio iz Crne
Gore gde su izbegli narod i vojska pretrpeli veću Golgotu od one
srpske 1915.
Ljudi koji danas klevetaju mrtvog Ljotića više od pola veka,
svakako boje se mrtvog Ljotića. Zašto? Zato što je mrtav Ljotić
jači ne samo od grupa "intelektualaca" koji ga blate,
već i od sedam divizija takvih kritičara. Mladi ljudi traže i
nalaze u Ljotićevoj filosofiji smisao života i postojanja.
A filosofija je kao i termini koje često upotrebljavamo: kao
pravda, istina, lepota, milost, žalost, nepravda i slični koncepti,
koji se ne mogu kvantificirati, a koji su deo naših duhovnih bića,
i služe kao pokretačka životna snaga. Mlada generacija traži osmišljenje
koncepta, koje navedoh u društvenoj filosofiji. Profesor E. D.
Goz je davno uvideo ovu snagu mrtvog Ljotića, i klevetnicima preporučio
da se ostave ćoravog posla klevetanja.
Ostajem sa poštovanjem i zahvalnošću, ako publikujete ovaj napis.
ODANI STANIŠA VLAHOVIĆ,
Birmingem, Engleska