GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


Činjenice

Ljotić protiv fašizma

Šta je napisao još 1936. godine o Hitleru i fašizmu prvi čovek "Zbora"

Poštovani g. uredniče, u orkestriranoj hajci protiv D. Ljotića, od polovine oktobra, na ovamo, pojavila se u javnosti poplava kleveta i laži protivu Dimitrija Ljotića i pokreta "Zbor". U vreme progona i nezakonitog hapšenja Ljotića i članova njegovog Pokreta, od strane predsednika dr M. Stojadinovića, čiju je vladu Ljotić zvao nenarodnom, Jugoslavija je tada 1938. bila seljačka zemlja.

Oko 76% stanovništva države bavilo se zemljoradnjom. Tada je Ljotić govorio i propovedao da u naš Parlament treba uvesti 200. seljaka i 70 članova radnika i zanatlija po esnafima kao narodne poslanike . Da li su ovi predlozi, gospodo, bili fašistički kao što vi tvrdite?

Nema tržišta

Vaš izanđali "fašizam" koji imputirate Ljotiću, odavno je mrtav, i izgubio je prođu potpuno, jer više ne postoji tržište za unovčenje vaših kleveta, vi ste promašili. Pošto vi niste u stanju da kritikujete načelno, Načela i Smernice pokreta "Zbor", vi ponavljate ofucane fraze, za koje nema više pazara bilo gde. Dimitrije Ljotić je odredio svoj stav i "Zbora" prema fašizmu i nacizmu u listu Otadžbina, još 1936. u napisu: "Ni fašizam niti hitlerizam, već"Zbor". U napisu je objasnio zašto odbacuje oba pokreta.

Oni se temelje na postulatima paganskog Rima i paganskih Germana. Fašizam je, nastavlja Ljotić, obožavanje sile i države, koji su polu božanstvo. Hitlerizam na drugoj strani, temelji se na paganskim germanskim mitovima - od prikivanja Sigfrida za stenu, do Hitlerovog rasizma. A "oni koji vide božanstvo u rasi, klasi i državi ne boje se Boga i nameću svoju volju putem diktature. A ova je strašna i kad je nametnuta od ljudi koji u Boga veruju, a kamo li od bezbožnika."

Osnova "Zbora" proizilazi iz hrišćanskog učenja na kojoj se temelje zboraška Načela i Smernice. O Evropi njegovog vremena, Ljotić je govorio: "... Ceo procvat i postignuće Evrope, izraslo je iz hrišćanskih osnova". U našim danima, kaže Ljotić, postoji verovanje: "dajte nam ljude čelične volje, discipline i odlučnosti da nam upravljaju, to može biti bez hrišćanstva. "I što je Evropa tražila to je i dobila" završava Ljotić. "Dobila je Musolinija, Staljina i Hitlera"!.

Kad je profesor jugoslovenske književnosti kembridžskog univerziteta, čitao Ljotića u originalu, napisao je jedan prikaz, koji je počeo sa klevetničkim frazama (kao danas); "... Ua fašista, izdajnik, kvisling, kolaborater", sve sami upljuvci, "koji isključuju svaku dalju diskusiju". Isto danas, čini "Grupa intelektualaca, predvođena od g. D. Tošića i drugih .

Njihov pokušaj degradiranja promašiće kao i Stojadinovićev. Politika za vreme Stojadinovića bila je osuđena od Okružnog Suda da plati oštetu i objavi presudu na Prvoj strani lista. Presuda nije nikad objavljena, jer je uživala pokriće korumpiranog Stojadinovića . Dok je još bio na vlasti, Stojadinović će uhapsiti Ljotića i sve vodeće Zboraše. A njegov naslednik D. Cvetković, ponovo će uhapsiti Ljotića i Zboraše mladu generaciju Jugoslavije i staviti ih u koncentracione logore.

Preporuka

U pogledu podmetanja anti semitizma, religiozne netrpeljivosti, nek posluži ovaj primer u odnosu na Ljotića. U toku juna 1940. Ljotić je držao predavanje u Banja Luci diplomiranim studentima Komercijalne Akademije. Tom prilikom jedan diplomac, musliman, upitao je Ljotića: "gosp. Ljotiću, ja sam musliman po religiji, da li ima mesta muslimanima u Vašem Pokretu?"

Dimitrije Ljotić je odgovorio: "Islam i Hrišćanstvo su dve velike svetske religije. Vaša pripadnost islamu ne samo što nije smetnja za stupanje u "Zbor", već je dobra preporuka. Zatim za reč se javio diplomirani student iz Dervente Ignat Grof. sledećim rečima: "Gospodine Ljotiću ja pripadam jevrejskoj religioznoj zajednici. Da li ja kao Jevrejin mogu stupiti u Zbor"?. Ljotić je odgovorio: "...Hrišćanstvo, Islam i Judaizam jesu velike svetske religije . Vaša pripadnost judaizmu nije uopšte smetnja, već preporuka za stupanje u Zbor"!. Moj svedok je G. V. koji je tada bio diplomirani student Komer-cijalne Akademije.

Gospodinu Desimiru Tošiću, Ad Peronam

Nekoliko reči koje ću reći odavno su mi bile poznate i nikad ih i nigde nisam upotrebio. Niti bih to sad učinio, da Vi i Vaša grupa koju predvodite, ne klevetaju bez razloga i mene i grupu kojoj pripadam. Vi ovde lomite kardinalni demokratski postulat pojedinačne, ne grupne, odgovornosti . Ovo je pravni, a takođe i društveni princip sociologije.

Ćorava posla

Moram da Vam kažem nekoliko reči ne da vas unizim, i vređam već da znate, da vi činite veliku uvredu Vašim harangama sa vašim prijateljima Zboru i njegovim članovima. Vi ćete se svakako setiti Vašeg teškog momenta u životu u Beču pred kraj 1944. Tada ste vi i članovi Vaše grupe (omladinske) D. M. bili u teškoj situaciji .

General Nedić tada je bio u Beču, i instruisao je svog šefa Kabineta Boška Kostića i D. K. da Vam na svaki način pomognu, Vašoj Grupi 501. Vas je pomagao D. K. Nije ni hvalu tražio niti naknadu . A Vi ste našli za shodno da ignorišete Nedića i samog D. K. i da tražite pomoć od Sonder Firera Kljberga.

To je Vaš izbor g. Tošiću. Ja ne kritikujem niti ovde izlažem nevolje ni Vaše ni moje tih dana. Ja sam se tada povlačio iz Crne Gore gde su izbegli narod i vojska pretrpeli veću Golgotu od one srpske 1915.

Ljudi koji danas klevetaju mrtvog Ljotića više od pola veka, svakako boje se mrtvog Ljotića. Zašto? Zato što je mrtav Ljotić jači ne samo od grupa "intelektualaca" koji ga blate, već i od sedam divizija takvih kritičara. Mladi ljudi traže i nalaze u Ljotićevoj filosofiji smisao života i postojanja.

A filosofija je kao i termini koje često upotrebljavamo: kao pravda, istina, lepota, milost, žalost, nepravda i slični koncepti, koji se ne mogu kvantificirati, a koji su deo naših duhovnih bića, i služe kao pokretačka životna snaga. Mlada generacija traži osmišljenje koncepta, koje navedoh u društvenoj filosofiji. Profesor E. D. Goz je davno uvideo ovu snagu mrtvog Ljotića, i klevetnicima preporučio da se ostave ćoravog posla klevetanja.

Ostajem sa poštovanjem i zahvalnošću, ako publikujete ovaj napis.

ODANI STANIŠA VLAHOVIĆ,
Birmingem, Engleska


Upozorenje

Srbiji preti protektorat

Obaveštavamo javnost Srbije da su geološke institucije koje obavljaju poslove za potrebe države, Geozavod i Geoinstitut, predviđene za privatizaciju! Geozavod je oglašen 11. 11. 2002. god. za aukcijsku prodaju/licitaciju! (sedamdesetih i osamdesetih god. prva geološka kuća na Balkanu, evropskog renomea).

U svim civilizovanim državama geologija kao nauka od strateškog značaja čini ključno obeležje razvoja. U evropskim zemljama, kako onim koje pripadaju Evropskoj ekonomskoj zajednici, tako i zemljama u tranziciji, institucije koje se bave fundamentalnom geologijom i izradom geoloških karata su državne ustanove. Valja istaći da u ekonomski najrazvijenijim zemljama (kao što su SAD, Rusija, Kina, Francuska, Velika Britanija i dr.) geološke ustanove ovakve orijentacije, kao državne postoje više od 150 godina.

Sve do 1990. god. fundamentalna geološka istraživanja u Srbiji su dala izuzetne rezultate afirmisane kroz pronalaske velikih rezervi uglja, nafte, gasa, uljnih škriljaca, metaličnih i nemetaličnih mineralnih sirovina, vode i geotermalne energije. Intenzivna geološka istraživanja su omogućila izgradnju brojnih i krupnih građevinskih privrednih objekata, a u oblastima poljoprivrede, šumarstva, urbanizma i vojnih nauka ostvarila su neprocenjiv doprinos.

U poslednjoj deceniji sve veći značaj dobija izrada ekogeološke karte, čija je namena zaštita prirodnog i životnog prostora, a koja će biti jedan od najtežih vidova primene geološke nauke u bliskoj budućnosti.

Iz ovih autentičnih dokaza se može sumirati da regionalna geološka istraživanja, tj. izrada osnovnih i specijalnih geoloških karata, obezbeđuju siguran i kvalitetan privredni uspon Srbije i neophodan preduslov na putu ka Evropskoj uniji.

Iz istih razloga Crna Gora je Geozavod oformila kao javnu ustanovu pre više godina i počela izradu nove geološke karte svoje teritorije.
Ali, mimo sveta, u Srbiji se prodaju geološke institucije i fundamentalna istraživanja prelaze u domen privatnog vlasništva, protivno svakom interesu nacije i države.

Na ovaj način prenosi se u privatni posed i kompletna geološka dokumentacija, formirana tokom 100 godina. Pri tome značajan deo ove dokumentacije ima karakter privredne, a neki vojne tajne. Ovakvom vrstom otuđenja Srbija više neće imati uvid u prirodne resurse svoje teritorije, što će izazvati nenadoknadive i dalekosežno opasne posledice.

Napominjemo da prodajom dragocene geološke dokumentacije (čija vrednost se meri desetinama miliona dolara) budući vlasnik u procesu istraživanja postaje apsolutni monopolista u određenim granama. S obzirom da će u skoroj budućnosti prioritetni značaj imati hrana, voda, energija i sirovine, po prirodi stvari, onaj koji poseduje podatke o istim presudno će uticati na razvoj kako privrede tako i cele zemlje i neumitno ugroziti njen opstanak.

Ukidanjem nacionalne fundamentalne geologije istovremeno se i otvaraju vrata skladištenju radioaktivnih materija.
Ovako neshvatljivim iskorakom Srbija će biti jedinstven primer države u svetu koja sama sebe gubi.

PREDSEDNICI SINDIKATA GEOZAVODA, MR ZORANA BUTOROVIĆ, DIPL. INŽ. GEOLOGIJE, RADMILA TALIĆ, GEOLOŠKI TEHNIČAR, BEOGRAD


Reagovanje

Zašto nije donet zakon

Savezna skupština usvojila je Deklaraciju o zaštiti ćirilice. Dobro bi bilo pročitati čitav tekst te svečane izjave, ali je i bez toga jasno da se, ako nema zakona koji predviđa odgovarajuće kazne za progonitelje ćirilice, sadašnja ugroženost srpskog pisma neće smanjiti. Poslanici Savezne skupštine izabrali su najlakši način da jedno pitanje koje ih malo zanima skinu sa dnevnog reda, a da pritom u javnosti stvore utisak kako su zaista učinili nešto korisno.

VOJISLAV M. STANOJČIĆ, BEOGRAD