[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Nedelja, 27. oktobar 2002.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Vojvoda Simo Popović - S Kraljem Nikolom iz dana u dan 1916 - '19. (15)

Oficiri beže od Nikole

Ostaviše ga i dvorski oficiri: Vuksanović, Vukotić i Radonić

Kralja je izvjestio o izvještaju komisije i o odluci Konferencije italijanski poslanik Montenjari, zacijelo od strane grofa Orlanda jer je u isto vrijeme molio Kralja, da se jedan put jasno i određeno izjasni: šta on hoće?

"To je potrebno znati", rekao mu je Montenjari, "a to se do sada još ne zna, jer Vi govorite čas o ujedinjenju, neodređeno, u opštim frazama, čas o jugoslovenskoj konferenciji, čas o samostalnosti Crne Gore. Šta hoćete upravo"?
"Hoću samostalnu Crnu Goru i da se vratim u nju. Ništa drugo", odgovorio mu Kralj.

Kako Kralj slabo čuje, Montenjari je glasno govorio i taj smo razgovor čuli, sjedjeći u ađutanturi, ja, komandir Vuksanović i poručnik Radonić.

Hoće presto

Poslanik Montenjari, vazda nasmejan, izišao je od Kralja ozbiljan. Žalio se kom. Vuksanoviću, koji ga je ispratio, kako se s Kraljem ne može više govoriti ni raditi. "Što danas reče, sjutra poreče", rekao je Montenjari. "Sad traži da ga saveznici povedu u Crnu Goru, a kad bi saveznici pristali, on bi im se odrekao. To je učinio prilikom ulaska savezničke vojske u slobođenu Crnu Goru.

Htio je da se odmah vrće. A kad sam mu saopštio da mu je italijanska vlada stavila u Brindizi na raspoloženje jedan ratni brod, odgovorio je da neće oditi. Pisao je prestolonašljedniku Danilu, da on pođe. Odgovorio mu je, da neće ni on. Ne znam šta oni hoće. Izgleda mi, da ne znaju ni oni".

Ako italijanska vlada do sada nije bila načisto sa Kraljem, sada je mogla biti zadovoljna. U memorandumu, koji su Kraljevi izaslanici pročitali pred savjetom četvorice Konferencije mira, Kralj se izjasnio protiv ujedinjenja i tražio samostalnost Crne Gore, i svoj povratak na prijesto. Memorandum je obuhvatio sve, što je dotle pisano u "Glasu Crnogoraca" protiv zvanične Srbije.

Plamenac nabraja sva "zločinstva", koja su Srbijanci počinili po Crnoj Gori, pa među njima i to, kako su porušili sve javne spomenike, kojih nije ni bilo u Crnoj Gori. Bio je samo jedan kameni stupčić na pijaci podgoričkoj; podignut je po naredbi Kraljevoj, kada se osnovala "Mirkova varoš" (nova Podgorica) u spomen njegovom ocu vojvodi Mirku. NJega su Crnogorci bacili u Moraču.

Optužena je zvanična Srbija i za prevaru. Primala je od Saveznika ratni zajam u francima, a Crnoj Gori, njezin dio, davala u dinarima, koji su 20-40 posto manje vrijedili od franaka, koristeći se tijem na štetu Crne Gore.

Kralj do sada nije vidio, a neće zacijelo ni vidjeti nikakve koristi od tužba, protesta i zahtjeva, iznesenih pred Konferencijom, koja je sve to već znala i ovjerila. Izgleda, da ga Konferencija nije radi toga ni pozvala "na saslušanje", no jedino, da ne bude bez saslušanja osuđen. Memorandum je svojim neistinama, svojom žučnošću, a naročito otvorenim kidanjem Kraljevim sa narodnim ujedinjenjem, nanio Kralju pošljednji, najteži udar.

Nezadovoljstvo izazvano i pojačano u javnosti, odazvalo se i u najbližoj i najvjernijoj okolini Kraljevoj. Odmah iza saslušanja pred Konferencijom, činovnici u ministarstvima u Neji počeše davati ostavke izjavljujući da ne mogu i dalje ostati s vladom, poslije njene izjave protiv narodnog ujedinjenja, koje oni kao i svaki Srbin žele.

Osim komandira R. Ljumovića, načelnika ministarstva vojnog, komandira M. Tomanovića, bivšeg ministra a potom dodijeljenoga ministru vojnom, Smodlake, načelnika ministarstva unut. poslova, dr Dobričića, đen. konsula u Rimu i dr., ostaviše Kralja i pošljednji oficiri dvorski, komandir Vuksanović, komandir Vuko Vukotić i Ivo Radonić. Ostao je još samo perjanički poručnik Bogdan Vučinić, a i on se bio riješio na ostavku, ali ga odvratio rođak mu, ministar vojni. Ostao je oficir, ali je ipak dao ostavku na komandirstvo nad perjanicima, kako neće više dolaziti Kralju u hotel.

Padaju k'o kruške

Ostao je kod Kralja još samo đeneral Anto Gvozdenović. Od onoga dana, kada je bio sa zlosretnim memorandumom pred Konferencijom ni jedan od pomenutih oficira nije više ni njega ni predsjednika vlade Plamenca, pozdravljao, kada bi dolazeći Kralju, svratali u ađutanturu. To je jednog starca jako boljelo.

Govorio mi, da on i sam zna, da je Kralj propao i da on nije pošao s Plamencem pred Konferenciju sa mislima, da će to Kralju što pomoći, nego što mu se nije mogao odreći. I poslanstva u Vašingtonu primio se, kaže, samo zbog toga, da se udalji od Kralja jer više nije mogao kraj njega i K. Ksenije izdržati. Dao bi i sam rado i odavno ostavku, ali da ne može, jer nema niđe ništa, a ostao bi na ulici. A zaludu je doktor medicine.

Kralj, ovako napušten sjedi zamišljen po vazdan u svojoj sobi. NJegov najvjerniji kamerijer i brijač, priča, da se noću po više puta diže, sjedi i puši i opet onako poluobučen lijega, ma kami zaspiva. Jedno jutro, a to mu je bila navika svaki dan, pita Milana: "Ima li što novo!" "Ima, Gospodaru", odgovori mu Milan, "Padaju Kraljevi ka gnjile kruške":

"Muč', pogani"! osječe se Kralj. "Ti znaš"!
"Ne znam ja ništa, ma eto ih pune novine".

Pripremio: Vasilije Đ. Krestić
Sutra: Planirali novi upad


vesti po rubrikama

^feljton

15:08h

Vojvoda Simo Popović - S Kraljem Nikolom iz dana u dan 1916 - '19. (15)

15:27h

Priroda kao vođa (6)

 



     


FastCounter by LinkExchange