[an error occurred while processing this directive]  

[an error occurred while processing this directive]  

I n t e r n e t   i z d a n j e

Petak, 25. oktobar 2002.

 
 
[an error occurred while processing this directive]

vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Vojvoda Simo Popović - S kraljem Nikolom iz dana u dan 1916 - '19. (13)

Dolazak zloglasnog
Jovana Plamenca

Njegov dolazak na čelo Vlade značio borbu protiv ujedinjenja

Ova napomena imala je da probudi u meni osjećaje blagodarnosti i obaveze Kralju. A zatijem upita me: "koji imam orden italijanski?"
- Kako! A zar nemaš "Mauricija i Lazara?" uzviknu začuđeno, kada mu rekoh, da imam "Italijansku krunu" prvog stepena. "A, moraš ga imati . Pisaću ja Viktoru. Ili ćeš ga dobiti kad pođemo zajedno u Rim, a poći ćemo brzijeh dana".

Kraljeva je stara navika da takvim obećanjima pridobija ljude za svoje namjere. Bilo mi je smiješno ovo podilaženje Kraljevo sa Mauricijem i putom u Rimu, ali sam bio načisto, da će iza toga doći nešto drugo . I došlo je brzo.

Sjedimo sami. Pijemo kafu, pušimo i gledamo se. Nikakav razgovor se ne zameće. On sve nešto premišlja i prevrće očima, dok najednom baci cigaretu i sasvijem ozbiljno, brižno i žalosno progovori:
"Nemam vladu"
- Ne znaš u kakve me je neprilike stavio Evgenije! Ma u veliku nepriliku. Dao mi je ostavku. Pomisli, da, u ovim prilikama, da mi da ostavku! Konferencija na okupu. Treba mi odrediti i poslati svoga delegata na Konferenciju. A kako ću? Nemam sad vlade. Morao sam to i savezničkim vladama saopštiti.

Opet se kao zamisli Kralj. Ja sam znao, da je Evgenije dao ostavku nazad mjesec dana i da je na poziv Kraljev, da dođe u Pariz, odgovorio, da zbog bolesti ne može i neće više doći na dužnost.

Na Konferenciji je, po njenom rješenju, Crna Gora dobila jedno mjesto, ali učešće njenoga delegata zavisi od riješenja pitanja o ujedinjenju Crne Gore sa Srbijom. To je sve i Kralj znao, kada mi je onako, tobože, zabrinuto, govorio o velikoj neprilici, u koju ga je Evgenije svojom ostavkom stavio.

- Ne prekine Kralj svoje razmišljanje. "Treba da mi pomogneš. Ako prije nijesi mogao, sada svakako treba, da se primiš predsjedništva. Ako baš nećeš stalno, a ono bar za neko vrijeme, dokle uredimo naše predstavništvo na Konferenciji".

- A što se vi zbog toga toliko uzbuđujete; Evgenije je dobar i poslušan, recite mu, ostaće on.
- Pisao sam mu, ali neće nikako. Ma sad i da hoće, neću ja, poslije ovoga, što mi je učinio.

- A vi dajte naziv predsjednika ministarstva jednome od ministra i riješena je ministarska kriza. Vujović isto zastupa već odavno Evgenija, pa što ne bi bio i predsjednik.
- A ne mogu to.
- Ni ja se ne mogu nikako primiti toga, još mnogo manje danas, nego onda, prije dvije godine.
- A zašto?
- Znate i sami Gospodaru.
Kralj malo poćuta, pa onda, polako ko za sebe, reče:
- Znam, znam!

Ako je pomislio na to, da je sjedinjenje Crne Gore sa Srbijom svršena stvar, i da se mjesto crnogorskoga predstavnika na Konferenciji neće ni popunjati, onda smo se sreli u mislima.

Neđe odmah poslije ovog razgovora nađoh se kod g-đe Miljanićke sa mladim ministrom Šoćom, koji je bio telegrafista na Cetinju poslednjih godina moga ministrovanja. I on mi ispriča, kako je Kralj na muke zbog ostavke Evgenijeve i kako mu je on govorio, da uzme mene, "kao svoga staroga prijatelja", za predsjednika.

- Nije ti prijedlog bio dobar ni umjestan. Prije svega Kralj ne može mene "uzeti" protiv moje volje i ubjeđenja, a drugo, ja ne bih bio prijatelj Gospodaru kad bih ga podržava u mislima i težnjama, koje se sukobljavaju sa već svršenim ujedinjenjem.

- A jeste li vi to sa koje strane doznali, ili mislite samo da je svršeno ujedinjenje?
Na to bezazleno pitanje, koje mi je mladi ministar, kao začuđen, stavio, osmjehnuh se i ostavih ga bez odgovora.

Prošao je još i mjesec dana, a Kralj ne postavi novoga predsjednika i ako mi je govorio, da mu je to hitna potreba radi šiljanja delegata na Konferenciju. Međutim, među Crnogorcima je odila riječ, da je Kralj imenova Predsjednikom ministarstva zloglasnoga Jovana Plamenca i čula se osuda i opšte nezadovoljstvo.

Dolazak Plamenčev na vladu znači borba protiv svršenoga ujedinjenja i za "suverenitet Crne Gore", jer je on taj koji je priredio ono bratsko krvoproliće u oči Božića na Cetinju a koji je objavio u jednim njemačkim novinama, da je Kralj mrtav za Crnu Goru i svakojega Crnogorca od onoga časa, kada je napustio svoju zemlju.

Intrige počinju

Dođe Plamenac. I odmah prvog dana zasjede na predsjedničku stolicu i uze vladu u svoje ruke tako bezobzirno, da je i samome Kralju došlo malo tijesno, a Ksenija se počela javljati kao protivnik nove vlade, u koju je ušao i ministar na raspoloženju Pero Vučković.

Prva posljedica dolaska Plamenčeva na vladu je odstupanje Nika Hajdukovića, ministra unutrašnjih poslova i zastupnika ministra vojnog. Kralju je došla teška njegova ostavka i mnogo se mučio da ga pomiri s Plamencem i održi na položaju, Hajduković nije htio nipošto ostati.

Rekao je Kralju, da on nije u nikakvu svađu s Plamencem, ali da ne može raditi s čovjekom, koji je učinio, da na Cetinju u oči samoga Božića padne toliko nevinih žrtava i da se prolije bratska krv, te se oko veselijeh badnjaka mjesto pjesme čula samo kuknjava po Crnoj Gori.

Hajdukovića je zamijenio brigadir Vučinić, koji je zajedno s Plamencem pobjegao iz Crne Gore u Italiju, kada viđeše da se ne mogu dokopati vlasti.

Kralj nije mogao zadržati Hajdukovića, ma ni Hajduković uspjeti da ubjedi Kralja, da će sve zlo od Plamenca na njega pasti.

Pripremio: Vasilije Đ. Krestić
Sutra: Pohod na Cetinje iz Italije


vesti po rubrikama

^feljton

14:54h

Vojvoda Simo Popović - S kraljem Nikolom iz dana u dan 1916 - '19. (13)

15:31h

Priroda kao vođa (4)

 



     


FastCounter by LinkExchange