GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


S R A M O T A

Propisi sasvim prevaziđeni

Ko sve i zašto nije izašao na glasačka mesta

Poslednjih dana se sa svih strana apelovalo na naše građane da u što većem broju izađu na glasanje 13. oktobra 2002. godine. Apelovali su i predsednički kandidati, grupe građana, razna udruženja, sve do Srpske pravoslavne crkve i najviših državnih organa.

Međutim, isti ti državni organi ništa nisu učinili da se stvore zakonski preduslovi da ovo glasanje uspe. Ovom prilikom nije reč samo o spornom zakonskom minimumu od 51 posto nužnom za uspeh glasanja. Reč je o propisima koji regulišu ažuriranje spiskova glasača.

Slučaj Slavije

Naime, u našem postojećem pravnom sistemu nije predviđeno da se glasački spisak ažurira po službenoj dužnosti, već samo na zahtev samih građana. Tako, primera radi, i dalje se u spiskovima nalaze mnogi preminuli i pre desetak godina ili stanari zgrada koje su srušene pre više godina.

Poznat je slučaj zgrada oko bioskopa Slavija, koje su srušene pre desetak godina, a mnogi stanari tih zgrada i dalje se vode kao glasači na svojim ranijim adresama. Neki su, na pitanje zašto se ne odjave sa tih adresa, to obrazložili svojom "emotivnom pripadnošću" za ovaj deo grada, ne želeći da prihvate da budu žitelji nekih novih, perifernih naselja, na koja su često prinudnim putem, bez svoje volje preseljeni.

Takođe, u prvom krugu glasanja nije omogućeno najtežim invalidima i drugim građanima, koji su se akutno razboleli, da glasaju po svojim kućama, što je ranije uvek bilo obezbeđeno posetom u stanu takvim licima jednog "dela" biračkog odbora, koji je takvim građanima omogućavao da daju svoj glas, i da se taj glas zapečaćen u koverti pripoji glasovima ostalih građana koji glasaju na biračkom mestu.

Ranije je takođe bilo omogućeno i korisnicima domova starih da glasaju na mestu na kome se nalaze, jer mnogima zbog stanja zdravlja nije omogućeno da odu na svoje adrese, gde su inače prijavljeni.

Iskustvo

Zapamćeno je i da su prilikom nekih ranijih glasanja studentima bile davane određene "povlastice" u vidu "slobodnih dana" ili nadoknade troškova putovanja u mesta njihovog stalnog prebivališta, kako bi glasali tamo gde je jedino moguće, kod svojih kuća.

Sećamo se i prvog i jedinog beogradskog samodoprinosa 1982. godine, kada je pravo da se izjasne bilo dato i našim radnicima u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i na gradilištima u inostranstvu, pa su njihovi glasovi, zajedno sa glasovima vojnika iz kasarni i onima koji se nalaze u kazneno popravnim zavodima, na kraju "pridodati" glasovima sa biračkih mesta.

Da je ovako postupljeno i ovom prilikom drugi krug glasanja bio bi uspešan.

Srbislav Janković,
Beograd


REAGOVANJE

Duhovito, ali netačno

Povodom članka "Gde je ovde rikverc" objavljenog 26. septembra 2002. godine u "Glasu javnosti", želimo da saopštimo zvaničan stav Autotehne-Avis Rent-a-car, preduzeća čije je ime spomenuto u navedenom tekstu.

Autor teksta je pokušao da na duhovit način opiše poslovanje našeg preduzeća, odnosno naše klijente, koristeći pri tome izjave neovlašćenog lica. Ovakvim pisanjem iznete su uvredljive kvalifikacije za određene grupe naših klijenata, čime je naneta šteta ugledu našeg preduzeća.

Stoga želimo da demantujemo sve što je objavljeno u pomenutom tekstu, a odnosi se na poslovanje Autotehna-Avis Rent-a-car.

Imajući razumevanja da je novinarka u želji da dođe do zanimljivog materijala tako postupila, javno se izvinjavamo svim uvređenim stranama i molimo za njihovo razumevanje.

S dužnim poštovanjem,

Tihomir Cvijić, generalni direktor Autotehna - Avis Rent-a-Car,
Beograd


POGLED

Ćutanje nije uslov života

Izbori su naše ogledalo. Ogledaju se istovremeno kandidati i birači. Najpre se postigne dogovor da sve bude fer, a onda sve bude kako ne treba. Vređanja, laganja, hvalisanja, pretnje, tuče... sve je podređeno funkciji jačanja pobede na izborima, po principu "neka košta koliko košta".

Javljaju se i gubitnici sa prethodnih izbora, samo zato da bi proverili da li se njihov rejting popravio. Ali, narod je izoštrio svoju dioptriju i sve bolje vidi i sve mudrije razmišlja. Kroz biračko sito propadaju sitni, a zadržavaju se krupni.

Ovog puta od 11 predsedničkih kandidata, izdvajaju se samo tri sa dobijenih 800.000 do 1.200.000 glasova. Ostali nisu dostigli ni pet odsto, što predstavlja neki cenzus. Međutim, oni će uporno i dalje učestvovati u izbornoj trci, verujući u čuda. Sapienti sat! (pametnom dosta).

Očigledno da je došlo vreme da neki političari promene zanimanje. Svi kandidati imaj usvoje vizure i vide sebe u front lajnu (prvim redovima), prihvatajući Ničeov moto: Laž je uslov života. Svi znaju da vlast kvari ljude, pa ipak svi hoće da budu vlast. Stiče se utisak da je mnogo veća nesaglasnost i netrpeljivost među političarima, nego između njihovih simpatizera, i to se redovno održava na izborne rezultate.

Prvi krug predsedničkih izbora je završen po ceni od "svega" 325 miliona dinara, a toliko isto će koštati i drugi krug. Dok traje tajm-aut između prvog i drugog kruga, dopuniće se baterije dvojice predsedničkih kandidata radi uspešnijeg nastupanja u predstojećem TV duelu između Koštunice i Labusa, nakon čega ćemo se lakše opredeliti 13. oktobra, kad se ponovo nađemo pred glasačkim kutijama.

Obojica kandidata, prema izjašnjavanju naroda, zaslužuju da budu izabrani za predsednika države, ali bitku ne dobijaju samo generali, potrebni su još oficiri i vojska. Najgore je da 13. oktobra "zabijemo glavu u pesak" i gledamo svoja posla, jer u tom slučaju, mnoge započete stvari mora da stanu i da sve krene ispočetka, sa novim troškom od 325 miliona dinara, koliko će koštati ponovljeni izbori.

Pored nepotrebnog trošenja novca, troši se i ugled naše zemlje koju svet sve više i više uvažava.

I još nešto. Ovi izbori su pokazali pravu "težinu" svakog političara, posle čega je teško ubediti glasače u njihovu superiornost. Sasvim je izvesno da će posle ovih izbora doći do pregrupisavanja stranaka, jer su mnoge koalicije stvorene samo iz računa.

Valjda se posle toga više neće dogoditi da vlast katapultira male i liderčiće na određene funkcije, koji su u međuvremenu sebe precenili da bi druge ucenili. Naravno da će koalicije i dalje biti nužne, ali tek pošto se utvrdi pojedinačna stranačka "težina" radi buduće ravnoteže ponašanja.

Žika Pantić,
Beograd