GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


Pogled

Narod umire u tišini, bezbedno

"Kad bi neistina poput istine imala samo jedno lice, mi bismo znali gde smo, jer bismo onda uzeli zasigurno suprotno od onoga šta nam kažu lažovi. Ali, suprotnost istini ima hiljadu lica i neograničeno polje" (Montenj).

Gledam naše debele, vesele, žive i zdrave političare kako se žale da su "životno ugroženi". Sve neko hoće da atakuje na njihove živote. Jedino je puk bezbedan. Umire u tišini, bezbedno. Za to se vlast nesebično brine.

Ono što me je duboko "potreslo" kod izjave ministra policije jeste da se "na spisku za likvidaciju" našlo ime Čedomira Jovanovića. Ako je i od ministra policije - mnogo je. "Profesor Žarko Korać, psiholog, u izjavi za "Reporter" (19. januar 2000) ocenjuje da "režim svesno koristi strah" i da time "pokazuje da nije više popularan kao ranije, kada je Slobodan Milošević došao na vlast na populističkom talasu. Zato se u ovom trenutku u Srbiji svesno proizvodi strah", kaže dr Korać, i kao jedan od primera navodi brojna nerasvetljena ubistva.

On tvrdi da to utiče na stvaranje atmosfere nesigurnosti, pošto hvatanje krivaca oslobađa ljude straha. Ako se represivnim zakonima, medijskom linču, pretnjama političarima dodaju i javno izrečene pretnje ljudi u uniformi, čime se stvara atmosfera opasnosti od građanskog rata - upozorava Korać - onda je jasno da "naše društvo postaje društvo pretnji". Drugim rečima - polizeistaat (policijska država). Jedan od prvih kriterijuma na osnovu kojih se za neku državu kaže da je policijska jeste odgovornost: ako policija, odnosno vlada koja je kontroliše ne prihvata odgovornost pred parlamentom i pred javnošću, reč je o policijskoj državi.

U enciklopedijama, policijska država definiše se kao "vlada koja nastoji da političku opoziciju zaplaši i ukloni putem policije, naročito putem neke tajne nacionalne policijske organizacije". Neke osnovne karakteristike novog modela ogledaju se u potpunoj dominaciji izvršne vlasti nad zakonodavnom i sudskom. Izborno telo je ili ukroćeno ili zapušteno, politika se određuje u krugovima koji nisu odgovorni javnom mnjenju. Narod je nezadovoljan, ugled policije pada ali se njen materijalni položaj poboljšava. Mada je ovde postojanje policijske države nešto prikriveno, ona za narod i zemlju predstavlja izuzetnu pogibelj" (Budimir Babović). Ako se pogleda petnaestak godina unazad, danas je stanje - redovno.

SLAVKO LAZIĆ,
BEOGRAD


Pogled

Deca komunizma ne miruju!

Pljuju na sve strane i na svakoga ko nije po njihovoj meri, a onda, kada im se ta pljuvačka vrati u lice, zapomažu na sve strane pozivajući se na nekakvu demokratiju, slobodu novinarstva, ljudska prava i sva ta druga civilizacijska dostignuća za koja i ne mare u vreme piskaranja tih njihovih svakojakih gluposti.

Novinarka lista DANAS je ta koja sada u ime "slobodnog novinarstva" baca blato na sve strane a ponajviše po vrhu države "bespomoćno" se osvrćući prema Vašingtonu(?) da vidi ko i koliko namiguje ili. . .

Jedan drugi još bolji primerak je "spoljni saradnik" , najradikalniji anti-Srbin iz Splita, koji je pisao najpoganije dopise koji su ikada napisani i naravno i OBJAVLJENI u zemlji Srbiji (opet iz istih novina - sekcija denacifikacije) itd., itd.

I onda se ta "gospoda" iz DANASA vređaju što su im juče u Čačku javno cepali tu i takvu "novinu". Pa kad se pročitaju neki drugi "odabrani" dopisi, kao na primer dole priključeni, drugih dečaka komunizma, koji su već odavno istrošili i istupili "stari isprobani recept komunističke borbe za dobro naroda", svako može da vidi kakvo su dobro tom narodu dosad doneli, kakvu reakciju tu treba očekivati, ili kakvu reakciju i zašto oni zaista žele da izazovu?

Koliko ja mogu da shvatim, ovo javno cepanje DANASA je jedan od protesta na dosadašnju najočigledniju, onu sirovu, antisrpsku uređivačku politiku ovih novina. Zar nije i ovo dokaz (to javno cepanje lista) koliko su Srbi i pored svih uvreda ipak tolerantan narod? Na drugim mestima bi mnogo gore prošli svi oni koji pljuju po većinskom narodu te države.

Nadajmo se da će se i u Srbiji nekad stvoriti nekakav red pa će se svako uključujući i decu komuni(sta)zma morati da pridržava osnovnih civilizacijskih normi. Ako neko (kao što to može da se pročita u DANAS-u) verbalno zastupa ravnopravnost, toleranciju, demokratiju, ljudska prava i sve ostalo - onda bi trebao da se u skladu tog verbalizma adekvatno i ponaša!

Slobodan Perović,
Kragujevac


Nepravda

Deset istina o penzionerima

Poštovana gospodo, povod za moje javljanje nije skandalozni tekst dr Boška Mijatovića u "Glasu javnosti" od 15. jula pod naslovom "penzije mogu i da rastu i da padaju", jer on i ne zaslužuje komentar. Takvih tekstova smo se načitali u protekloj deceniji bezbroj, kad se svaki potez vlasti želi opravdati pa i onda kada je to nemoguće.

No pitanje je vrlo ozbiljno i o tome želim da kažem sledeće:
1. Istina je da su penzioneri u Srbiji u 2001. god. primili 11,5 penzija.
2. Istina je da su penzije u 2002. za januar, februar i mart umanjene za 12,07 odsto u odnosu na decembar 2001. god.
3. Istina je da je penzija za april (čiji smo drugi deo upravo primili polovinom jula meseca) iznosi 93,56 odsto decembarske penzije 2001. g. ili 6.347,00 dinara u proseku.
4. Istina je da oko 60 odsto penzionera u Srbiji prima penziju ispod prosečne.

5. Istina je da je prosečna zarada u Srbiji za 40 odsto, u Vojvodini preko 50 odsto, a u Novom Sadu za preko 70 odsto veća od prosečne penzije. Istina je da penzije nikada nisu u tom meri zaostajale za prosečnim zaradama.
6. Istina je da niko od budžetskih korisnika u Srbiji u prvoj polovini 2002. nije primao manje nego u decembru 2001. g.
7. Istina je da samo januarska zarada ne može da bude merilo za primanja penzionera u prvom tromesečju 2002. kao što to nije mogla da bude ni samo decembarska 2001.
8. Istina je da Odluka Ustavnog suda SRJ znači mnogo, kao brana budućoj samovolji, drskom poigravanju sa sudbinom ljudi koji su za vreme svog rada izdvojili sredstva za svoju starost, a doživeli su sva zla.
9. Istina je da su penzioneri u Srbiji, u protekloj deceniji, naučili da "penzije mogu i da padaju i da rastu".
10. Istina je u ovom slučaju, kao i u drugima, samo jedna!

Zahvaljujem na ukazanom prostoru.

TODOR GAVRILOV,
NOVI SAD