|
 |
 |
  |
 |
 |
Pogled
Ružna istina
Vaši tekstovi dotiču one koji se plaše svog nezakonitog činjenja,
suda naroda, koji može biti galopirano ubrzan!
Tekst g. Koste Dimitrijevića „Vi ste narodni sluga", čiji
je prekor i molba ministru energetike gđi Kori Udovički snažan
i vapajući, ali Vladi Srbije je to diktat MMF, zbog čega je i
gđa iz te institucije došla u srpsku vladu na mesto ministra?!
Tekst g. Mirka Stamenkovića „Narod ne može da se laže",
govori o „lustraciji" (sveukupnom moralnom pročišćenju Srbije
i koji su se ogrešili o njene zakone), kada su u pitanju „ekstraprofiteri"
je mala laža i šećerlema: Dinkića, Đelića, Radovića! Umesto 8,3
milijarde dolara (a moglo je i desetostruko više), istopilo se
na suncu nekoliko stotina miliona dolara, zato što su „ekstraprofiteri"
srasli sa sadašnjom vlašću i međusobno (sponzorisanje, donatorstvo,
tenderisanje, privatizacija i dr.) novcem, pokradenog naroda,
podmirili sve ideološke i političke međusobne razlike! Zato se
ne kaže uzalud da kapital nema granice! I - iz navedenog svako
vidi da ga nema! Ali, 80 posto naroda Srbije dnevno troši, prosečno,
dva dolara?!...
Zato vlast i kaže: „Tranzicija je bolna!" Pa, ako je ta
„operacija" bolna, daj da je izbacimo iz vladine hirurške
laboratorije!
Ako je Slobodan Milošević rekao srpskom narodu: „Ne sme niko da
Vas bije", pa ga to košta Haga, zašto bi premijer Srbije
Zoran Đinđić rekao: „Ne sme niko da Vas laže", pa da ga narod
posle linčuje? Tekst u „Glasu" istog datuma, novinara N.
Jokića - „Sigurna nezavisnost, neizvesna brzina", analitički
razbija sve srpske zablude oko Kosova i Metohije i famoznu Rezoluciju
SB UN 1244, jer se za sve pita Zapad i Amerika!
Taj tekst govori i o svakoj vlasti Srbije o nacionalnom i državnom
pitanju Srbije! (Pročitajte obiman feljton književnika i publiciste
Radomana Mlađenovića „Tajni razgovori Tito - S. Krajačić",
objavljen u magazinu „On" u periodu od 06.12.1991. do 25.03.1992.
godine, gde ćete uočiti da se sve, ama baš sve, Srbiji planira
i događa, kako je u tom feljtonu napisano?!)
Pavković, iako ima svojih zasluga, a nezasluga (zašto S. Miloševiću
nije rekao da se sa prvom generacijom PVO sistema i avijacije
ne može voditi odbrana od NATO avijacije, nego da će taj rat biti
sigurno izgubljen, te da se od velikog zla bira manje), ne može
da se „prepire" sa predsedavajućim VSO, preko medija, a ako
su mu prava narušena (penzionisan po članu „potreba službe"
- na šta predsedavajući VSO ima pravo), imao je pravo da se žali
Ustavnom sudu SRJ, a ne da na ovakav način kompromituje niz uzornih
i kvalitetnih oficira, koji časno i vojnički obavljaju svoju dužnost,
ili su je obavljali, pa su sada u penziji, iako je baš od ovog
dosmanlijskog režima, u odnosu na težinu posla koji su radili,
škole koje su završili, totalno degradirana materijalno, po diktatu
spolja! Zapad, posebno Amer, ne može da oprosti i zaboravi - a
da se ne sveti! I to je ta prljava i ružna istina koju, srećom,
Srbi nikada ne zaboravlja. A Bog, i istorija, daće sud o svemu...
ILIJA GARAŠANIN, NIŠ
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Razmišljanje
Kako bi bilo divno, stanovi, krediti...
Vlast SPS i JUL-a kao i gradska vlast SPO-a pali su i zbog deljenja
stanova
Moj suprug i ja fakultetski smo obrazovani, po
zanimanju smo prosvetni radnici i imamo do sada on četrnaest,
a ja jedanaest godina radnog staža.
Stanujemo već 11 (jedanaest) godina u iznajmljenom jednosobnom
stanu koji smo, po useljenju, mi namestili. Zajedno sa nama je
i sin koji ima osam godina.
Nenamešten, jednosoban stan, veličine oko 40 kvadratnih metara
plaćamo već 11 godina svakog meseca 200 maraka! Iskreno rečeno,
zahvalni smo vlasniku stana što nam je omogućio da ovako rešimo
stambeno pitanje jer je on, svoj pošteno zarađeni novac, uložio
u stambenu izgradnju. Država bi trebalo da stimuliše svakog pojedinca
i svaku ustanovu i preduzeće da, ako imaju finansijske mogućnosti,
ulažu novac u stambenu izgradnju jer bi, razume se, više stanova
za izdavanje smanjilo i veličinu stanarine!
Kako bi bilo divno da smo moj muž i ja dobili pre 11 (jedanaest)
godina kredit za rešenje stambenog problema od banke (države).
Mi bismo do sada približnom računicom otplatili 11 godina puta
12 meseci po 200 maraka = 26.400 maraka što je više od cene polovine
stana (računam da je zavisno od lokacije i komfora bilo dovoljno
1000 maraka za jedan metar kvadratni ovog stana u kome živimo
već pomenutih 11 godina).
Redovno čitam „Glas" i moju pažnju najviše privlače članci
vezani za stambeno pitanje. Tako sam u „Glasu" od 14. juna
2002. godine pročitala članak „Ključevi za 114 srećnih".
U članku između ostalog piše da će krajem naredne, 2003. godine,
biti gotovo za useljenje 2000 stanova koji se finansiraju iz gradskog
budžeta!
Ne razumem, nije mi jasno, zašto nova vlast, koju imamo posle
5. oktobra, konačno ne dođe na ideju da stambeno pitanje stavi
na zdrave osnove?! Kako je već rečeno („Glas" od 30. maja
2002.) trebalo bi hitno zakonom zabraniti svako dodeljivanje stanova!
Ako budžet grada Beograda predviđa finansiranje 2000 stanova do
kraja 2003. godine zašto taj novac ne bi bio dat u vidu kredita
ljudima kojima je potreban stan!?
Mnogi će reći, neki koji nemaju rešeno stambeno pitanje, ne mogu
da konkurišu za kredit, jer nemaju mogućnosti da kredit otplaćuju!
Da napravimo jednu približnu računicu kolika bi bila mesečna otplata
kredita za stan veličine 40 kvadrata.
U „Glasu" od 25. juna 2002. godine na strani šestoj date
su cene stanova u nekim krajevima Beograda i okolini. Npr. navedene
su cene kvadrata stana (300 maraka košta kvadrat u Padinskoj skeli,
500 maraka u Barajevu, 1000 maraka na Miljakovcu, 1800 do 2500
na Dedinju itd.)
Dakle, da vidimo približno, kolika bi bila otplatna rata za stan
na Miljakovcu veličine 40 kvadrata! - 40 kvadrata puta 1000 maraka
= 40.000 maraka! Ako je kredit dobijen na 30 godina znači, približno,
40.000 podeljeno sa 360 (30 godina = 350 meseci) dobiće se otplatna
rata 110 maraka!
Može se na više načina dokazati da je onemogućavanje „najvećeg
šverca koji je izmislio socijalizam - dodeljivanje stanova"
potrebno izvršiti što pre!
Samo primera radi, da vidimo, ako bi umesto davanja 2000 stanova,
iz budžeta grada Beograda bilo kreditirano 2000 stanova, koliku
će sumu dati za jednu godinu dana otplata kredita - 2000 puta
(ako uzmemo da je otplatna rata 100 maraka) 12 meseci puta 100
maraka dobije se suma od 2.400.000 maraka (dva miliona i četiri
stotine hiljada maraka) što je dovoljno za novih 60 stanova od
40 kvadrata! Ljudi koji su dobili kredite za stan otplaćuju svoj
stan i u isto vreme omogućavaju drugima da dobiju kredite za stan!
Vlast SPS i JUL-a i gradska vlast SPO pali su, između ostalog,
i zbog deljenja stanova po stranačkoj i rođačkoj liniji!
Preporučujem DOS-oskoj vlasti da stambeni problem stave na zdrave
noge, zabrane bilo kakvo davanje stanova uz male stanarine, fond
solidarnosti preinače u fond za kreditiranje stambene izgradnje.
Preporučujem im da preseku svaku lažnu priču o brizi društva za
mlade bračne parove, da preseku svaku lažnu priču o brizi za povećanje
nataliteta itd. itd.
Na kraju da zaključimo šta ustvari nova vlast treba da radi na
rešavanju stambenih pitanja:
1. da na sve moguće načine stimuliše sve one koji mogu (pojedinci,
ustanove, preduzeća itd.) da ulažu novac u stambenu izgradnju
za izdavanje po ekonomskoj kiriji (što više stanova to pristupačnije
stanarine!)
2. da se zabrani svako davanje stanova i pređe na kreditiranje
uz povoljne kredite (ako država može da daje stanove može i povoljne
kredite, valjda da daje!).
Takođe, treba uticati na građevinske firme i sve one koji se
bave gradnjom stanova da povećaju gradnju manjih stanova, a smanje
gradnju većih stanova (okrenite telefon po oglasu bilo koje firme
koja gradi stanove dobićete odgovor samo imamo za prodaju stanove
od oko 100 i više kvadrata. Na postavljeno pitanje kome ste namenili
tako velike stanove obično ne dobijete odgovor).
Još jednom da ponovim - kako bi bilo divno da smo pre 11 godina
dobili od banke kredit - do sada bismo imali već otplaćeno pola
stana (ali kako bi se onda mogao pohvaliti profesor Građevinskog
fakulteta u Beogradu da je za vreme svog ministrovanja potpisao
podelu 5500 stanova a što je, među tim stanovima, i koja stotina
stanova većih od 150 ili 200 kvadrata data svojim partijskim drugovima
to nije bitno!)
NEVENKA JOVANOVIĆ,
BEOGRAD
|
 |
  |
 |
  |
 |
 |
Tuga
Kukavičluk bez komentara
Pritužilo jednom nesrećniku pa izneo svoju malu i neveliku biblioteku
na pazar u Vrbasu međ raznim zelenišem i koještarijama. Kako sam
se i sama našla na pijaci, nehajno i pomalo čudno, osvrnula sam
se na to brdašce skoro neotvorenih naslova. Zbunjeno sam prišla
čoveku da prelistavam naslove po skoro bagatelnoj ceni i, gle
čuda: Bora Ćosić među zelenišem i raznoraznim tričarijama. Razmišljajući
o velikom i vanserijskom intelektualcu i piscu koga svet bolje
zna i čita od nas, postavila bih pitanje - da li je moguće da
smo takve gorostase odagnali iz pameti (vazda nam je manjkala),
koliko i iz samog srca.
Kao čitalac i literarni znatiželjnik - postidela sam se, ako
je od ikakve utehe. Koliko smo uopšte dali pisanog prostora u
javnosti kad je reč o Bori Ćosiću, dobitniku prestižne Lajpciške
nagrade za književnost. Piscu prevođenom na sve evropske jezike.
Plodotvorcu preko petnaest naslova van ove nesrećne zemlje, misliocu
i kosmopoliti nadnacionalnog tipa. Ako i malo ličimo na slobodnu
zemlju, zašto smo se medijski stisli i ukalupili. Kakva je to
vrsta straha ako mislimo slobodno i evropski. Da štampamo proverene
i vredne naslove, da prezentiramo javnosti iskristalizovani naš
svet mudrosti i pameti. Ovo je kukavičluk bez komentara. Ali,
više od opomene, na pravom mestu, stoje reči Bore Ćosića: „Postojim
kao subjekt i to mi je dovoljno". Očigledno teško se treznimo,
ali „vreme je majstorsko rešeto...". Krepi me Njegoš u ovoj
muci i tesnoj čapri.
MIŠA MIJUŠKOVIĆ, VRBAS
|
 |
  |
|
|