Poštovana gospodo, povodom polemike koja se vodi ovih dana u
javnosti o stanju o pravosuđu, kao ministar pravde želim da Vas
obavestim o sledećem:
Cilj nove vlasti i nove vlade je uspostavljanje pravne države
Srbije i vladavine prava. Da bi taj cilj, koji se oslanja na geslo
građana Srbije „Hleba i pravde", bio realizovan, neophodno
je uspostavljanje nezavisnog i slobodnog sudstva. Slobodnog i
nezavisnog u pogledu odlučivanja, ali ne i u pogledu radne discipline
u sudovima.
U pravcu ostvarenja tog cilja, Ministarstvo pravde krenulo je
odmah nakon konstituisanja Vlade. Nezahvalne uloge ministra pravde
prihvatio sam se, jer sam jedini od lidera DOS-a radio u pravosuđu.
Za sedamnaest godina, koliko sam se bavio advokatskom profesijom,
uočio sam sve probleme pravosuđa.
Istovremeno, bio sam i jedan od retkih koji je 1999. i 2000.
godine ustao u odbranu razrešenih sudija, tražeći od Advokatske
komore Srbije i svih sudija da stupe u generalni štrajk. Međutim,
tada su svi, osim časnih izuzetaka, poput sudije Radmile Dičić
Dragićević, ćutali, uključujući i one koji su danas najglasniji
(u prilogu ovog dopisa dostavljam Vam i tekstove tih saopštenja).
Od novog pravosuđa, građani su očekivali razrešenje iskompromitovanih
sudija, presude za one koji su opljačkali zemlju i narod i brže,
efikasnije i kvalitetnije vođenje standardnih postupaka. U tom
pogledu nije učinjeno mnogo. Tačnije, na prva dva plana nije učinjeno
ništa, a na trećem veoma malo.
Za godinu i po dana razrešeno je samo troje iskompromitovanih
sudija, iako sam ja, kao ministar pravde, još od oktobra 2001.
godine pokrenuo inicijativu za razrešenje više od 150 takvih sudija.
Šta više, dogodila se paradoksalna stvar. Sudija Vrhovnog suda
Srbije gospodin Pljakić, koji je kao član Republičke izborne komisije
1996. godine učestvovao u izbornoj krađi, i koji nije bio razrešen
na opštoj sednici Vrhovnog suda Srbije, unapređen je u člana Velikog
personalnog veća, tela koji bi upravo trebao da odlučuje o razrešenju
drugih.
Kaznena politika je katastrofalna. U zemlji u kojoj se kriminal
u poslednjoj deceniji nalazi u ekspanziji, procenat izrečenih
zatvorskih kazni je višestruko manji nego pre nekoliko decenija,
a i one koje su izrečene nalaze se ili na granici ili ispod granice
zakonskog minimuma.
U Okružnom sudu u Beogradu pogrešnim tumačenjem ZKP-a (ili je
u pitanju nešto drugo) pušteno je iz pritvora osam najtežih kriminalaca,
među kojima se nalazi i šest ubica, pri čemu je predsednik tog
suda gospođa Vida Petrović Škero javno, umesto da sa članovima
Krivičnog veća momentalno podnese ostavku, stala u odbranu takve
odluke. Rezultat ovakve odluke, kakvu, srećom, nije doneo nijedan
drugi okružni sud u Srbiji, direktno je podsticanje kriminala,
jer ko će biti odgovoran ako ubice koje šetaju Srbijom sutra ubiju
nečije dete, brata ili majku.
Uprkos izvesnom pomaku, i ažurnost se uglavnom nalazi na veoma
niskom nivou. Dok se u pojedinim evropskim zemljama većina postupaka
(više od 50 posto) okončava za tri meseca, kod nas se ročišta
najčešće zakazuju na svaka tri do šest meseci.
U proteklih nekoliko meseci obišao sam sa svojim saradnicima
oko sedamdeset sudova u Srbiji i kod velike većine sudija i tužilaca
uočio jasno izraženu volju da se reforme u pravosuđu sprovedu.
Za razliku od njih, čiji rad ukazuje na to da pravosuđe u Srbiji
ima perspektivu i da žele da rade u interesu Srbije i njenih građana,
nekoliko glasnogovornika u Beogradu neprestano lamentira o nezavisnom
sudstvu kao o metafizičkoj kategoriji koja nikome, pa ni građanima,
ne treba da polaže račune.
Istovremeno, neki od njih su za nepunih šest meseci ove godine
oko dva meseca proveli na studijskim putovanjima i seminarima
u zemlji ili inostranstvu, edukujući se u sedmoj deceniji života,
a da istu šansu nisu pružili i svojim mlađim kolegama, kojima
je takva vrsta edukacije zasigurno potrebnija. Inače, na razne,
uglavnom rekreativno-turističke, seminare potrošeno je više od
500.000 maraka. Neke sudije su mi rekle da se stide na šta je
ličio seminar u Budvi.
Za razliku od njih, ja sam se pet dana nakon teške operacije
vratio na posao, zato što su mi to moralna načela nalagala, ne
mogavši da se ponašam u skladu sa onom narodnom „kuća gori, a
baba se češlja". Do sada sam u ovoj godini u inostranstvu
proveo tri dana, od toga dva dana u Hagu (što je rezultiralo puštanjem
na slobodu admirala Jokića) i jedan dan u Minhenu (što će rezultirati
finansijskom podrškom našem pravosuđu). Na seminarima u zemlji
nisam uopšte boravio.
Mnogima od glasnogovornika najbliži srodnici su advokati, što
nije protivzakonito, ali je sa moralnog aspekta u najmanju ruku
diskutabilno, kao što je diskutabilno i to da iz depozita u Palati
pravde nestane 300.000 maraka, a da za to niko ne odgovara. Takođe,
pored redovnih primanja, neki od njih raspolažu i sa dodatnih
1.000 do 2.000 evra mesečno, na osnovu rada u raznim komisijama
ili nevladinim organizacijama i iz te lagodne pozicije, izigravajući
majku Terezu, pričaju o nezavisnom sudstvu.
Došavši na mesto ministra pravde, zatekao sam: 1. dug od 10 miliona
maraka, 2. na doboš rasturen stambeni fond od 487 stanova, 3.
ogromne finansijske malverzacije u vezi sa kompjuterizacijom i
voznim parkom, 4. katastrofalno stanje kadrova.
Najpre sam morao da sredim stanje u samom Ministarstvu, formirajući
kabinet od mladih, vrednih, ambicioznih, nekompromitovanih i stručnih
ljudi. To je najmlađi, i po mnogima najbolji, kabinet u Vladi.
Oni, koji bi da pravosuđem vlada nekakvo veće staraca, to ističu
kao manu.
Podnete su krivične prijave i vode se krivični postupci protiv
dvojice bivših ministara i njihovih zamenika i pomoćnika zbog
finansijskih zloupotreba. Današnji, dežurni glasnogovornici, nisu
osporavali njihov pogubni način rada.
Napravljen je red i uspostavljena zavidna radna disciplina u
samom Ministarstvu.
Utvrđeni su prioriteti za reforme pravosuđa - novi zakoni; razrešenje
iz kompromitovanih sudija i tužilaca; bolji materijalni položaj
i radni uslovi; edukacija; efikasnost.
Novi zakoni su doneti ali, nažalost, kao rezultat političke nagodbe,
što nije bilo dobro za pravosuđe. Novim izmenama koje će uslediti
za nekoliko dana, ti zakoni biće po meri pravosuđa.
- Inače, po postojećim zakonima, ministar pravde je potpuno razvlašćen.
Ni jedan ministar pravde u Evropi nema manje ovlašćenja od mene.
- Poštujući načelo nezavisnog sudstva nikad za ovih godinu i po
dana nisam ni pokušao da intervenišem u bilo kom sporu u ovoj
zemlji.
- Poštujući narodnu volju i želju da se odvoji žito od kukolja,
pošto to niko od predstavnika sudova nije hteo da učini, u skladu
sa svojim tadašnjim zakonskim ovlašćenjima pokrenuo sam inicijativu
za razrešenje više od 150 iskompromitovanih sudija.
Za devet meseci od tada, nije razrešen niko. Nedostatak volje
i lažna solidarnost i kolegijalnost zamenjuju se tezom da uz inicijativu
nisu priloženi dokazi, što je netačno. Najviše razrešenja odnosi
se na loš kvalitet i lošu ažurnost, o čemu Ministarstvo vodi statističku
evidenciju koja je dostavljena uz inicijativu. Druga kategorija
su sudije koje su učestvovale u izbornoj krađi.
Umesto da budu u zatvoru, oni nisu ni razrešeni.
Njihova imena sadržana su u Gonzalesovom izveštaju i tačno je
utvrđeno koje su izborne komisije krale izbore.
- U pogledu uslova za rad, plate su povećane sa 150-200 maraka
na 450-500 maraka, a obećanje koje se odnosi na plate od 500 evra
za sudije i tužioce. Vlada je u celosti ispunila i one će važiti
od 1. jula ove godine, kako je i obećano.
- Plate ostalih zaposlenih biće povećane za 10 posto, uprkos insistiranju
Ministarstva da to bude 25-30 posto, ali Ministarstvo finansija
i Vlada, sagledavajući budžet, to nisu prihvatili.
Nakon juče usvojenog rebalansa budžeta, biće stvorena mogućnost
da se i tu učini pomak na čemu će Ministarstvo i dalje insistirati.
Rebalansom budžeta obezbeđena su sredstva za materijalne troškove
i posebne namene, tako da to ubuduće neće biti problem.
Iz budžetske rezerve biće likvidirani oni dugovi koji pritiskaju
pravosuđe. Inače, javnost i sudovi treba da znaju da ključeve
od kase ne drži ministar pravde, već ministar finansija.
Svaki dinar koji stigne u našu kasu, odmah se prosleđuje sudovima.
Iz stranih donacija rekonstruisana je po evropskim standardima
zgrada Vrhovnog suda Srbije, što je još jedno od ispunjenih obećanja
ministra i Vlade. U toku je rekonstrukcija suda u Kraljevu i zatvora
u Sremskoj Mitrovici.
Što se zlonamernih i besmislenih priča o drugim stranim donacijama
i njihovom navodnom nestanku tiče, odgovor je jednostavan. Nikad
ni jedan pfenig ili cent stranih donacija nije stigao na račun
Ministarstva pravde. To se lako može proveriti. I one donacije
koje su prethodno pomenute, išle su direktno ili izvođačima radova
ili krajnjem korisniku. S tim Ministarstvo nema nikakve veze.
Iz svojih skromnih sredstava Ministarstvo je saniralo 40 sudskih
zgrada u Srbiji, kao i zatvore u Zabeli, Sremskoj Mitrovici i
Nišu.
Podeljeno je više desetina kompjutera.
Smeštajni uslovi su loši, ali to je zatečeno stanje. I u Ministarstvu
pravde u mnogim kancelarijama sedi 5-6 ljudi, koji zbog toga ne
kukaju. Reforme su spore i bolne. One zahtevaju trpljenje i strpljenje.
To važi za sve, pa i za pravosudne organe.
- Formiran je u saradnji sa Ministarstvom i Društva studija, te,
uz pomoć stranih donacija, reprezentativnog Centra za edukaciju
pravosudnih kadrova, koji je otpočeo sa radom.
- Efikasnost i ažurnost su vrlo malo i potpuno nedovoljno povećani.
Kao ministar pravde, tek od nedavno, imam platu 350 evra. Za
godinu i po dana nisam naplatio ni jednu dnevnicu, nisam potpisao
ni jedan račun za reprezentaciju, nikada nisam bio član ni jednog
upravnog odbora, svaki dan ustajem u 6,30 časova i iz Obrenovca
na vreme dolazim na posao, uglavnom vozeći sam. Sa svojim saradnicima
radim po 12-14 sati dnevno, nekad i subotom i nedeljom.
S toga, smatram da imam pravo da i od drugih zahtevam odgovornost
prema poslu koji obavljaju i ponavljam da ću, uprkos pokušajima
opstrukcije od strane pojedinih studija, i dalje ulagati sve svoje
napore u pravcu sprovođenja potrebnih reformi, jer je upravo to
ono što građani Srbije od mene očekuju.
U borbi za pravu i demokratiju tokom prethodnih 13 godina, prebrodio
sam sva moguća iskušenja: pretnje, uvrede, diskvalifikacije, informativne
razgovore, sudske postupke, kordone, batine, suzavce.
Nikada nisam posustao, niti odustao. Nikada nisam pravio lažne
kompromise. Neću ni sada.
Biće pravde u Srbiji i ispuniće se ono što je Aristotel govorio:
„Ići sudiji, znači ići pravdi".
U ime naroda,
Ministar Dr Vladan Batić,
Beograd