GLAS JAVNOSTI  

Izdaje NIP „GLAS” a.d.
„GLAS JAVNOSTI“ d.d.

Vlajkovićeva br. 8, Beograd, Jugoslavija

 

I n t e r n e t   i z d a n j e

 
 

Glas javnosti 24 sata sa Vama... najnovije vesti iz zemlje i sveta...

 

 

 


vesti dana

arhiva

vaša pisma

istorijat

redakcija

kontakt

pomoć

pišite nam


Links

Srpsko nasleđe

Glas nedelje

SINA

SNAGA

PISMA

 


Zapažanje

Kriminalci neće dobrovoljno u zatvor

Blistava revolucija, koja je izvedena 5. oktobar a potvrđena veličanstvenom pobedom na izborima posle dva meseca, DOS vlasti daje mandat i obavezu da izvrši sva obećanja data narodu.

Ja kao građanin podsećam samo na jedno, vrlo važno obećanje, a to je: da pohapsite lopove, oduzmete im opljačkano i vratite narodu, ako ste obećali. Mi smo bili vrlo bogata država. Naše bogatstvo pokrali su lopovi koji sada žive u izobilju, a narod gladuje. Kada od lopova oduzmemo pokradeno i vratimo narodu, opet ćemo kao pre živeti pristojno, a nećemo biti prisiljeni da od sveta molimo donacije. (Nama svet duguje samo ratnu štetu koju je pričinio razaranjem zemlje prilikom bombardovanja).

Ovako kako sada ide sa progonom kriminalaca, ne samo da nećemo skoro, već se plašim nikada kazniti kriminalce. Ja bar poznajem dvadesetak osoba koje su krađom i prisvajanjem postali bogati, ali niko ih ne dira, oni se osećaju kao neka viša klasa u društvu. Ja sam jednom od takvih rekao da je lopov, jer to jeste, i znate šta se desilo? Tužio me je, i umesto njega ja sam odgovarao, jer navodno, nisam imao pravo da mu kažem da je lopov, dok ga sud ne proglasi lopovom i osudi. Da bi ga sud osudio, moraju postupak pokrenuti istražni organi, što oni u većini slučaja neće jer su korumpirani. Samo zahvaljujući savesnom radu - poštenog sudije, ja sam oslobođen odgovornosti, ali ni lopov nije kažnjen, tako da sam ja ipak nezadovoljan.

Zbog ovakvih slučajeva, vlast neće opravdati poverenje naroda.

Rade Marković,
Temerin


Pogledi

Znaju (li) Ameri šta hoće

Odgovor je, bez sumnje, potvrdan, samo su metodi konfuzni i sumnjivi. Osnovna greška je u osloncu na kosmetske Šiptare, - sem ako je američki mafijaški lobi toliko jak da je u stanju da elementarno državne interese podredi saradnji sa "kumom" Tačijem. A interes je (svih) američkih administracija, da na Balkanu stvore moćne baze za svoju filijalu, Severnoatlantsku alijansu. Grčka, u kojoj su decenijama sedeli, više nije interesantna, pa su u nove baze na Kosmetu uložili već do sada tri puta više para od pomoći koju su nama obećali. U zamenu za nezavisnost, Tači im je obećao neometano prisustvo, što bi, u slučaju da se Kosovo vrati Jugoslaviji, dovelo do suvišnih natezanja i - novih izdataka.

Šiptari se, međutim, nisu pokazali kao pokorni saveznik, već i ucenjuju svoje pokrovitelje, zbog svog osnovnog cilja: stvaranja velike Albanije, što opet nije u skladu s američkim interesima. Albanija, kakva je sada, predstavlja idealnu koloniju, ali bi sa "velikom" Ameri imali muke. Zato i dalje istrajavaju na svom osnovnom planu: da SRJ bude "kičma" Balkana. I tako se zaglibiše u sopstvenom kalu iz kog će se teško iskobeljati. Pa taktiziraju, kupujući vreme, sve se nadajući da će Crna Gora ostati u sklopu zajedničke države i da će se i situacija u Makedoniji razbistriti. Onda će lakše moći Tačija da puste niz vodu, - što on dobro zna, pa je na delu ona klasika: "pustio bih ga ja, al' on neće mene".

"Nelegalno" hapšenje Miloševića (kao da su ostala hapšenja, delo Sfora, - bila "legalna"!) uzbudilo je samo one koji sa animoznošću gledaju na politiku američke administracije. Na tom talasu gradi svoj (uzaludni) "otpor" i Milošević; međutim, njemu će se suditi, svidelo se to nekome, ili ne. Ne toliko zbog "ratnih zločina", koliko zbog toga što je njegov diktatorski režim onemogućavao demokratizaciju i ostvarenje američkih planova. "Vuk na ovcu pravo ima..." - pisao je, još odavno, Njegoš.

Ono, što je nama u ovoj situaciji potrebno jeste beskrajno strpljenje i politička promišljenost, da bi ova ključna godina rezultirala stvaranjem gore pomenutih preduslova za razrešenje "balkanskog čvora". Budu li naši državnici pokazali dovoljno mudrosti i istrajnosti, u Jugoslaviji će dogodine moći da se "lakše diše".

Lanji Stevan
Novi Sad


Protest

Ne zamlaćujte vredne Srbijance i Vojvođane

Čitava novija istorija Srbije (u geografsko-državnom smislu) na neki način je u znaku rešavanja nekakvog "srpskog" pitanja ali, uglavnom, van istorijskih, pa i stvaranih granica Srbije. "Neko", prvo nekakvi "Srbi, svi i svuda", a zatim komunisti, tobože "internacionalisti" i, na kraju, Sloba i njegovi "saborci" izvan Srbije (bosanski Crnogorac Radovan Karadžić, policajac Martić, a među Kosovcima uglavnom "patriote" kolonisti iz Hercegovine, Crne Gore i sl.), uspeli su u ovom veku da načisto razore, maltene tek uspostavljenu srpsku državnost! Rezultat Prvog svetskog rata: gotovo trećina, najvećim delom Srbijanaca, a od toga broja više od 50 posto bili su mlađi od 30 godina (!), satrto, a cilj koji je postignut: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca - nova grobnica Srba!

Drugi svetski rat opet su "Izbuškali" agenti Kominterne, a partizanski pokret omasovljen je uglavnom bežanijom hrvatskih Srba i Srba iz BiH u partizane da bi se spasila glava. Ali, kad je nastalo "stani - pani" i iz šume trebalo izaći na Sremski front, daj opet Srbijance! Rezultat: opet, uglavnom da bi svi Srbi bili u jednoj državi, druga Jugoslavija. Pokazalo se - nažalost: Srbi se mnogo bave istorijom, ali njene poruke nikada nisu razumeli - takođe još jedna srpska i zabluda i nesreća! U toku pola veka te i takve Jugoslavije u Srbiju se prelilo bar 50 - 60 posto svih Srba: iz Hrvatske, BiH, Makedonije, Kosmeta... Pri tom, "trojanski konj" za pražnjenje od Srba Hrvatske, Bosne, a unekoliko i Crne Gore, bila je naša "tobože" slavna JNA: sa devizom da svaki starešina može da bira gde će da živi, brojne Rešete, Domazeti, Guzine, Sforcani i sl. naselili se u Beograd i, posebno Novi Beograd!

Srbijanci - a u to uključujem sada i Vojvođane - uvučeni su ponovo na najtragičniji način u rešavanje "srpskog pitanja". Posle raznih euforija tipa "Republika srpska krajina" i sl. Srbija i Vojvodina su pretrpele još jednu invaziju: na ionako već izmoždena pleća sada je leglo još 700-800 hiljada Srba, od kojih, naravno, čak 80 posto nema namere da, manje - više Beograd i veće vojvođansko - srbijanske gradove, ikad više napušta! Ako ni zbog čega drugog, Miloševiću treba bar zbog toga suditi, jer nije ništa svojom sujetom guslarskom glavom razumeo, iako je studirajući beogradski Pravni fakultet morao da nauči bar nešto iz predmeta kao što su: Teorija države i prava, Nacionalna istorija i sl.

Dobri znalci nesrećne srpske istorije dobro znaju da su i Srbija (ona Ćosićeva "Srbijica"), a i Vojvodina, kojoj je čak i Austro-Ugarska priznavala i nacionalnu, jezičku i školsku autonomiju i u kojoj je uvek plamsala srpsko - pravoslavna baklja, bile uveliko stekle mnoge atribute državnosti. Trgovalo se sa celim svetom, svaka druga klanica, mlin ili industrijski pogon ili je bio sa stranim kapitalom ili poslovao sa Nemačkom, Austrijom, čak Engleskom... Nije redak slučaj da su kao "gastarbajteri" u Srbiji radili mašinisti, mlinari, mesari, šoferi, čak lekari Slovenci, Česi, pa i Nemci, Italijani... Danas sinovi uglednih domaćina iz Srbije prodaju snagu po tirolskim restoranima i "baumštelima", pa čak i po Italiji...

A Srbiju i Vojvodinu opseli su "branitelji srpstva u Kninu" ili Prijedoru! Maltene polovina i sadašnje srpske vlade čine nesrbijanci, usred Beograda nasilno se, zbog neke mode, nameće, doduše jezički, odnosno samo po normi "književni" naglasak (npr. poslanici, patrijarh i sl.), iako je čuveni Belić poodavno zapisao: Ono šta i kako većina naroda u jednom kraju govori, to će biti i pravilo!

I za kraj. Šta biste, vi koji ste "odbranili Knin" pa sada živite uglavnom u Beogradu, radili da ste kojom nesrećom Šiptari: da li biste Srbima prepustili granično Podujevo, Mitrovicu, Gnjilane, Preševo, da ne pominjemo prestoni Prizren i Peć sa slavnom srpskog Patrijaršijom ili biste nagrnuli u Tiranu, Valonu, Skadar, Korču ili bar Prištinu? Budimo iskreni: Srbi, posebno oni van Srbije, nikada nisu znali ni šta, a još manje kako do toga što žele dođu! Zar skoro polovina Mađara ne živi u Rumuniji, Slovačkoj, Jugoslaviji, Hrvatskoj... Pa zar i Nemaca nema svuda: u francuskom Alzasu, u Rusiji čak pet miliona? Vaš problem će biti onda rešen kad svi, iz Like, Banije, Bosne i sl. budete osvojili Beograd, dok njegova deca, možda i zbog toga, sve masovnije opsedaju Čikago, Kanadu...

Dr Radiša Milosavljević
Kragujevac


Lični stav

Demokratska letargija

(Otvoreno pismo Demokratskoj stranci Srbije)

Gospodo,
Po Beogradu kruži vic, predsednik Koštunica nije bio na koncertu Zdravka Čolića, jer nije bio - obavešten! Aman!

Ne znam koliko umete da čitate sopstvene izjave, koliko umete da sami sebi objasniste svoje mesto u životu ovog jadnog srpskog naroda, ali kao čovek koji dugo živi i koji se dugo bavi našom političkom istorijom, sa punom vam odgovornošću kažem da od 1804, kad smo počeli da stvaramo noviju srpsku državu, nije bilo tanjeg, nespodobnijeg i neodgovornijeg političkog soja koji je imao ambicije da vlada ovim narodom. Stvar se još više komplikuje kad se uzme u obzir da sad nije reč samo o vladavini, već i o vođstvu naroda, koji nikad nije bio tako obezglavljen i tako izgubljen kao u sadašnjem vremenu.

Ne može se sve sa harizmom predsednika Koštunice. Konačno, i ona će nužno početi da se kruni, ako već nije počela. Govorimo iskreno i otvoreno. Potrebna su opredeljenja, stav, principijelnost.

Najpre, jeste li vi nacionalna stranka ili niste. Nema tu - umereno nacionalna! Mi nismo umereno napadnuti, već stravično, satiruće. Mi moramo da se branimo kao narod, opstanak je u pitanju. Mora da se zna šta se brani, šta se može odbraniti, i šta ima da se napusti, bar za sada. Čemu, recimo, spasavanje savezne države, kad nju Srbija kompletno izdržava. Jeste li probali sami sebi i Srbima da objasnite, zašto je za nas nužno da živimo sa Crnom Gorom, i to ne samo zato što ćemo teško očuvati i Vojvodinu, a da Kosovo i ne pominjemo! (Dok Kasa, Isakov i Čanak, na sva usta zagovaraju autonomiju, ne prezajući ni od internacionalizacije problema, viši tamošnji odbori, kao i da ne postoje! Ima li uopšte nekoga ko zastupa čisto srpski interes u toj nesrećnoj Vojvodini! Zašto niste to vi, vaša stranka! I šta čekate? Konačno, da li ste vi, uopšte, sigurni u to da i među vašim rukovodećim ljudima, na primer, u Zrenjaninu, ima onih koji nisu daleko od autonomaša??)

Jeste li svesni da Pokojnikova Jugoslavija nije mogla da opstane ni u uslovima jednopartijskog sistema, a kamoli ova u uslovima 18 partija, samo u Srbiji? Utoliko pre, što će u Crnoj Gori sigurno izbiti građanski rat, jer nije u pitanju samo emocionalna vezanost za Srbiju, već i materijalni interes, mnogi će ostati bez prilike da nas muzu i pljačkaju! A onda, zar niste svesni da Đukanović odlaže referendum, kako bi sačekao da se Srbija regionalizuje, dakle - raskomada još na nekoliko delova, koji će u uslovima tolikih partija, i sama biti gurnuta u međusobni politički boj!

Ako, gospodo, umete da budete ozbiljni, onda bi bilo nužno da izađete iz te ljubedavidovićske demokratske letargije, da pokušate da čvršće povežete svoje redove, da bar na političkom planu stavite nacionalno na prvo mesto, kako bi se što više Srba okupilo oko vas, u želji da se spase ono što se još može spasiti. Teritorije nisu važne, važna je kompaktnost i jedinstvenost u očuvanju onog što će ostati... DOS mora da se raspadne, jer je višestruko truo, i kao takav ne može spasiti Srbiju, a pitanje je da li on to i hoće. Izazovite njegov raspad, izađite iz vlade. Bolje sada, nego pod socijalnim nemirima, koji moraju da uslede. Zar ne vidite kako cene skaču, što će obavezno srušiti marku, a šta nas onda čeka?

Nedoraslost Đinđićeve i vaše vlade, vidi se i u tome, što ona računa da će se izvući naplatom propisanih poreza, u ime kojih nemilice troši, ali taj i tako razrezan porez, narod ne može i neće da plati, i šta će onda biti, čime će se pokriti! Vaša stranka ćuti, neće da vidi ambis, a i sama učestvuje u toj i takvoj vladi!

Vi ste mogli ćutanjem i čekanjem doći na vlast, ali ćutanjem i čekanjem se ne možete održati na vlasti!

Ne želim da vas zamaram, ali toliko je žutokljunaca, bez ikakvog administrativnog i upravnog iskustva, koji su partijskim zaslugama zauzeli ključna meta u državnoj upravi i privredi, da mi nije jasno, kako među vama nema onih koji se ne boje sutrašnjeg dana, sa tolikom neukošću! Sve ovo gore je nego najbljutavija bečka opereta. I ko je lud da daje pare tom i takvom diletantskom društvu!?

Neka vam bog bude na pomoći! Ako je, to jest, svemoćan.

Slobodan Turlakov,
Beograd