Početak
- rođena je 2. februara 1946. u Beogradu. Otac joj je Živorad
Mihailović, novinar i pisac, majka Radojka Suša, sudija. Sama
kaže da je ona tipičan primer jugoslovenske mešavine i dodaje:
"Rođena sam u Beogradu, do 19. sam živela u Zagrebu, majka
mi je Dalmatinka, otac "Čarapan". Ipak, odande si odakle
su ti otac i deda..."
Detinjstvo - bila je radoznalo dete.
Nacionalnost - Srpkinja.
Verska opredeljenost - nije opredeljena, kaže.
Obrazovanje - školovala se malo tamo - malo ovamo. Završila
je Petu beogradsku gimnaziju i Fakultet političkih nauka (bila
je u prvoj generaciji studenata novinarstva).
Karijera - počela je u Radio Beogradu, mada je prvo iskustvo
stekla u "Večernjim novostima" (napisala je dve potpisnice
ispod slika), gde je bila na praksi. Kaže da je na početku bila
smerna i čedna. Bavila se kulturom, ubeđena da će to da radi celog
života. Onda je krenula nova emisija i ona je dnevno pisala po
šest-sedam "caka". Čak joj je i veliki Vladimir Bulatović
VIB odao priznanje. Sve vreme je radila kao student na praksi,
u međuvremenu je diplomirala. Malo kasnije je primljena, ali morala
je da bira - unutrašnja politika ili privreda. Izabrala je ovo
drugo, misleći kako je tu sve poznato, da neće morati da frazira.
Posle osam godina na radiju, osetila je, kako veli, da stagnira,
počela je da piše osvrte, pa komentare i poželela da radi nešto
drugo. Tako se i stvorila u Skupštini koja onda nije bila zanimljiva
kao kasnije (novinari se nisu otimali oko ovog sektora).
Potom je prešla na televizuju. "I pored upozorenja mog urednika
da televizija rabati čoveka, melje ga, uništava, troši, naročito
dnevnoinformativni program gde je izuzetno teško raditi više od
10 godina", "znala je za jadac". Ipak, ostala je
u "kutiji" sve dok nisu počele neke prljave igre. (Priznala
je da je imala silnih problema s njenim "č" i "ć",
činilo joj se da joj je jedno oko veće...). Nisu se odmah navikli
na nju. Kako je posao skupštinskog izveštača imala u "malom
prstu", postala je Goca "kućni novinar". (Kazivale
su koleginice da su im očevi, čuvši šta će biti kad porastu, govorili:
"Bićeš ti tatina Goca Suša).
Zatim je uređivala Dnevnik... Jedno vreme, kao da joj je bila
namenjena uloga zamene. Menjala je Gorana Milića, tad joj se i
desila suspenzija, zbog priloga "Šta štampa štampa"
u kojem je "pustila" i Jelenu Lovrić... Počele su ružne
i teške godine za nju. Prvo je skinuta s mesta urednika Dnevnika.
Nedugo zatim, zabranjeno joj i da ima autorske emisije, nisu joj
dali da piše ekonomske teme, ni komentare. Ostalo joj je samo
izveštavanje iz Skupštine SFRJ. Postala je reporter i ostala upamćena
po ZIP-u.
Usledili su nesporazumi s nekim rukovodiocima TV Beograd. Sve
je manje radila, a događaja je bilo koliko ti drago, jer već su
počele nemirne devedesete... Pojavio se Milićev (odnosno Ante
Markovića) Jutel, prešla je tamo da radi (tih dana trebalo je
da proslavi dvadesetogodišnjicu na Televiziji). Odgovarala joj
je jugoslovenska opcija u njoj, tako joj se bar učinilo na prvi
pogled. Na drugi, shvatila je da to nije ono što je mislila da
jeste, ali trudila se da odradi svoj deo posla profesionalno...
Ubrzo, "zahvaljujući profesionalizmu ali i nekim drugim stvarima",
našla se na listi nepoželjnih i u Jutelu, i u matičnoj kući -
TV Beograd. Jutel je napustila početkom aprila, uoči početka rata.
"Kako su se odnosi među narodima u BiH zaoštravali, i kako
se deo rukovodstva Jutela počeo sve više vezivati za zvaničnu
politiku bosanskog rukovodstva, to jest za Aliju Izetbegovića,
stvari su se promenile", seća se ona. A u Beogradu su počeli
da je prozivaju da nije dovoljno patriota, Vojislav Šešelj je
proglasio izdajnikom (zbog posredovanja između Ivana Stambolića
i studenata...).
"Ne znam kome smeta Gordana Suša i ne vidim svoju krivicu,
niti priznajem da je neko veći patriota od mene", rekla je
tad, a ovo bi mogla da uzme za svoj životni moto. Posle je uređivala
nedeljno izdanje "Borbe", pa je kratko pauzirala...
Ubrzo se sredila, našla je sebe u "Video nedeljniku",
kojeg je pokrenula 1993. godine. Naravno, ona je glavni urednik.
Prošle godine izabrana je za predsednika NUNS-a. Najavila je
da će ojačati Udruženje, pomagati kolegama...
Aktivni borac za istinu, što bi, prema njenim rečima, trebalo
da bude svaki novinar, vratila se u matičnu kuću, posle petooktobarske
revolucije. Sad je urednik Informativnog programa RTS-a.
Stranački angažman - bila je član SK-a.
Zanimljivosti - subjektivna je i emotivna. Bila je na
vrhu, češće na dnu. Zameraju joj da je više građanka nego Srpkinja.
Ima Anju i Vanu.
ZORICA VULIĆ