MOSKVA (Beta) - Predsednički kandidat Demokratske
opozicije Srbije Vojislav Koštunica izjavio je da je "veoma
zainteresovan" za predlog ruskog predsednika Vladimira Putina
da zajedno sa Slobodanom Miloševićem dođe u Moskvu, ali je naveo
da treba "precizirati neke detalje i okvire" tog susreta.
U
intervjuu moskovskom dnevniku "Komersant", objavljenom
na naslovnoj strani, Koštunica je rekao da je narod blokadama
i štrajkovima u Srbiji "jasno pokazao šta misli o odluci
Savezne izborne komisije".
On je ponovo odbio mogućnost ulaska u drugi krug izbora. "Besmisleno
bi bilo ići u drugi krug ako sam pobedio u prvom krugu. Oni to
pokušavaju da ospore, sasvim providnim falsifikovanjem".
Reč je o "sučeljavanju" dveju državnih koncepcija,
a narod je jednoj od tih koncepcija dao prednost "ubedljivom
natpolovinom". "Ja nemam pravo da se odreknem glasova
naroda i priznam nekome pravo na krađu, makar taj neko bio Slobodan
Milošević. Uostalom, ako su prevarili sada, kako da znamo da neće
prevariti u drugom, petom, entom krugu", rekao je Koštunica.
On je naveo da mu vlasti "nisu nudile nikakav dogovor",
ali da navodni rezultati SIK-a mogu da se tretiraju kao svojevrsna
ponuda "koja se može i mora odbiti".
Koštunica je rekao da Milošević "ne preza od upotrebe sile",
da "nema moralnih dilema, nekih duševnih dvoumica u vezi
s primenom sile, koju je primenjivao kad god je nalazio za shodno".
Rekao je da Milošević "sada ima drugi problem" - "nema
dovoljno sile koju bi upotrebio, napustili su ga pretorijanci",
i dodao da je to uobičajena pojava u sistemima u kojima se lojalnost
temelji na strahu, a ne na idejnoj saglasnosti.
Po oceni Koštunice, Milošević "očigledno nije spreman da
se pomiri s činjenicom da ga narod više ne želi, da očigledno
neće biti doživotni predsednik.
Govoreći o svom stavu da je Zapad pomagao Miloševiću da ostane
na vlasti, Koštunica je rekao da je u vreme kada je to Zapadu
odgovaralo, Milošević proglašavan faktorom mira i bezbednosti
na Balkanu, tada je potpisivao Dejtonski sporazum, pristao na
"izgon" Srba iz Krajine.
"Prestali su da ga smatraju faktorom mira kada se pobunio
zbog Kosova, odnosno zbog onoga što su oni hteli da nametnu kao
rešenje za Kosovo i celu Srbiju. To je stvarno apsurd: osudili
su ga zbog toga što nije prihvatio Rambuje, a nema nijednog odgovornog
političara u svetu koji bi to prihvatio. Dakle, osudili su ga
zbog jedinog ispravnog poteza koji je povukao. Tad su se setili
njegove autoritarnosti, nedemokratičnosti, svega. Otkrili su mlaku
vodu", rekao je Koštunica.
Naveo je da Miloševića ne bi predao Haškom tribunalu, navodeći
da je to politička, a ne pravna institucija, i da je to protivno
njegovom shvatanju "prava i pravde", važećem stavu SRJ.
"Haški sud mi nije najpreča briga, daleko od toga",
rekao je Koštunica.
Na pitanje kakva bi bila njegova politika prema Rusiji i Zapadu
na mestu predsednika, on je rekao da bi se trudio da vodi "razumnu,
trezvenu politiku, nevezivanja ni za Zapad ni za Rusiju, ali saradnje
na zdravim osnovama, dobre poslovne saradnje".
Probleme između Srbije i Crne Gore rešio bi "dijalogom,
upornim i strpljivim dijalogom". "Siguran sam da ćemo
moći da nađemo valjano rešenje koje će biti primereno našim uslovima,
dakle, biće autentično naše. Za to je potrebna samo dobra volja,
a nje svakako ima", dodao je Koštunica.
Govoreći o politici prema Kosovu, on je izrazio žaljenje što
će Kfor morati da ostane "još neko vreme, ne sasvim kratko",
kao i Unmik. Civilnoj misiji bi, po njegovim rečima, "valjalo
precizirati mandat" i dovesti na njeno čelo nekog manje autoritarnog
i slavoljubivog čoveka nego što je to Bernar Kušner.
Na to mesto treba da dođe neko "jako mudar, ko poznaje i
priznaje istoriju i poštuje različitosti, a ne nameće nekakav
svoj kalup svima, sasvim otvoren i lišen predrasuda, što Kušner
svakako nije", rekao je Koštunica, dodajući da je "najbitnije"
da se konačno uspostavi "pravi srpsko-albanski dijalog",
jer nametnuta rešenja ne funkcionišu.