Piše: Aleksandar Šoštar
Za
mene postoje dva života: prvi onaj svakodnevni, a drugi sport!
Eto, život u životu... Ako je životni vek sedamdesetak i kusur
godina, a sportski dvadeset i više, onda je jasno koliko se na
terenima stvari brže odvijaju.
Brže se živi: usponi i padovi, radost i tuga, to su naše pobede
i porazi! U tome je draž i lepota, uostalom to nas je odvelo u
bazen, na fudbalsku travu, košarkaški i odbojkaški parket, atletsku
stazu, strunjače... Ljubav je tu glavni faktor. Ja sam vaterpolista,
ali sam siguran da moj sport volim koliko i kolege u kopačkama
i patikama njihove sportove. Dakle, osećaj je isti, jer pobeda
i poraz su univerzalni sinonimi za radost i tugu.
E, sad ono o čemu pišem... Kraj karijere stvarno je bolna tema!
Počeo sam u jedanaestoj, sad sam uveliko prešao tridesetu. Možda
je vreme za svođenje računa, ali ja još nisam pozvao sportskog
kelnera. Priznajem, više puta sam sebi rekao: "Šole, batali",
i to kad sam bio mlađi!? Čudno, a sad mi ne pada na pamet... To
ide s godinama, Bog bi znao. Nije mi bilo lako da gledam drugove
kako posle škole izlaze, pišu ljubavna pisma, uživaju u slobodnim
popodnevima i večerima. Kod mene se znalo: iz klupe u bazen, opet
u klupu, pa u bazen... Velika je cena, ali svesno sam je platio.
Olimpijske, svetske, evropske i klupske medalje vrednije su od
puke gramaže plemenitog metala.
I stvarno, eto pitam se pred vama: "Dokle Šole, već sam
sebi deluješ neozbiljno? Rekao si da je kraj 1994, pa si se pokajao.
Evo, već je 2000, a još si češće na mokrom nego na suvom".
Odgovaram, opet sebi, moje prvo, ovo sportsko ja: "Čuj, neka
je i 2010. godina, ako branim ovako kako branim! Pa, bolji sam
nego na Olimpijadi u Seulu, a sećaš se, doneo sam zlato. Skinuću
kapicu kad se jednog jutra probudim, pa mi bude mrsko da skočim
u bazen. Tad, tek tad"!
Možda su drugi golmani brži, i jesu oni mlađi, ali nije suština
brzo uraditi, nego na vreme. A stižem, nije da nije. Iskustvo
mi pomaže da pre vidim, predvidim, pođem ranije. Valjda stotine
i stotine sati u vodi i pod vodom znače nešto... Mnogo, verujte.
Znaćete kad zaista dođe kraj. Dotle, hajde da mislimo na zajednički
početak... Sanjam olimpijsku medalju iz Sidneja. Svejedno, za
početak ili za kraj, ali samo da zasija!