Ispitivanja
javnog mnjenja pokazuju da je sve više ljudi zainteresovano za
promene koje podrazumevaju i odlazak sa vlasti aktuelnih političara.
Po pojedinim analizama čak i više od 60 odsto biračkog tela smatra
da ovako više dalje ne može jer je dogorelo do nokata, ali i pored
svega ostaje dilema kako će se neopredeljeni izjasniti kad u septembru
bude osvanuo dan za glasanje.
- U središtu izbornih odluka biće pitanje promena. To je neko
opšte mesto koje se u javnosti ponavlja. Jedna velika grupacija
ljudi jeste za promene. Kod njih je uočeno odstupanje od nacionalnog
projekta zbog nacionalnog defetizma (ili uverenja da je to pitanje
sada nemoguće rešiti) i naraslih i gorućih egzistencijalnih problema.
Međutim, ova slika nije jednostavna, jer nije moguće reći - veliki
broj ljudi je za promene, pa će do njih i doći. I u okviru ove
grupe opet se pojavljuju podele koje će bitno uticati na glasačko
ponašanje - kaže socijalni psiholog dr Mirjana Vasović iz Centra
za liberalno-demokratske studije.
U grupi ljudi koji su za promene su oni koji su za centralizaciju
i decentralizaciju, koji zagovaraju unitarnu državu, monarhisti
i republikanci... i na toj liniji uočen je raskol u biračkom telu.
- Postoji i raskol na dimenzijama tradicionalizam - modernizam.
Imamo mlade koji su izrazito modernistički nastrojeni i koji u
svom modernizmu odbacuju nacionalni, pa čak i kulturni identitet,
zagovaraju integraciju sa Evropom i ulazak u međunarodnu zajednicu
po svaku cenu. Oni prihvataju negativnu sliku o sopstvenoj zemlji
i naciji i hoće da pobegnu, da se asimiluju u svet koji je više
vrednovan. Taj tip identiteta bi mogao da se nazove mondijalistički.
Na drugoj strani imate ljude koji insistiraju na promenama, uz
poštovanje državnog i nacionalnog identiteta, objašnjava dr Vasović,
uz opasku da osobe iz poslednje grupacije odbacuju etničko u smislu
šovinističkog, ali se zalažu za patriotski nacionalizam.
Grupe koje žele promenu razlikuju se i po ciljevima promena i
načinima na koji bi se ta htenja ostvarila. Mondijalisti, na primer,
smatraju da ova sredina nije prijemčiva za demokratske promene,
tako da je, po njihovom mišljenju, potrebno da pomoć dođe spolja.
Zato oni prizivaju tzv. "patronažnu demokratiju".
- Oni su sada vrlo radikalni u odnosu na vlast, ali suštinski
želja za promenom je praćena idejom o nedemokratskim sredstvima
promene. Na drugoj strani, oni koji zagovaraju nacionalni patriotizam
i koji su vrlo kritični u odnosu na režim, veruju da su samo demokratska
sredstva primerena kao metod i zato smatraju da je pobeda opozicije
na izborima osnovni način za demokratizaciju zemlje - komentariše
dr Vasović.
U okviru grupacije koja insistira na promenama postoje i podele
po osnovu socio-ekonomskih pitanja. Dok jedni, na primer, veruju
da je rešenje u uvođenju i sprovođenju tržišnog modela, drugi
su za redistributivni metod.
- Ipak, jedna od glavnih raskola u biračkom telu koji hoće promene
je čisto ideološkog tipa - tu se vidi podela na izdajnike, patriote,
partizane, četnike... Svi su za promene, ali šta će biti sadržaj
tih promena? Na osnovnoj liniji ideoloških razloga neke partije
veoma usrdno rade. Na raskolima se gradi imidž i po mom mišljenju
to je nešto što će opredeliti sudbinu na predstojećim izborima.
Zašto? Zato što se čini da je biračko telo i populacija umorna
od raskola i od nacionalnog pitanja - ubeđena je sagovornica "Glasa".
Prema rezultatima ispitivanja javnog mnjenja kad se postavi pitanje
na koji način bi trebalo da se izvrši promena, uočen je jedan
paradoks - ljudi se zalažu za radikalne promene - mirnim putem.
- Iz toga se vidi da su svi umorni od raskola i sukoba i uplašeni
od konflikata. Stoga smatram da stranke koje na sukobu grade svoj
imidž - što je nekad bilo jako mobilišuće u političkom smislu
- sada nemaju nikakve šanse - upozorava dr Mirjana Vasović.
Olga Nikolić