BEOGRAD - Ako bi se grafički prikazao pad JU standarda
unazad nekoliko godina, ta krivulja bi išla strmoglavo naniže,
bez obzira na vrstu profesije čija primanja se stavljaju pod lupu.
Dr Petar Đukić, redovni profesor Tehnološko-metalurškog fakulteta
u Beogradu, sačinio je analizu materijalnog statusa univerzitetskog
staleža iz koje se, kako ocenjuje, vidi "ekonomsko-finansijska
degradacija i moralni pad" ove delatnosti.
- Stanje visokog školstva naročito je pogoršano posle donošenja
Zakona o univerzitetu. Materijalni i tehnički uslovi nastave su
takvi da se više ne može govoriti o regularnim časovima, niti
se mogu razumeti lična primanja zaposlenih koja nisu dovoljna
ni za sedam dana egzistencije. Posebno su ugrožene mlade kategorije
istraživača i nastavnika. Mnogi kadrovi odlaze u inostranstvo
i to bilo kuda, radi golog preživljavanja- objašnjava dr Đukić,
uz opasku da se stiče utisak kako je univerzitet usvajanjem zakona
"namerno bačen u blato, zbog društvenog značaja ili potencijalne
uloge u demokratizaciji društva...".
Prema analizi dr Đukića, zaposleni na dva beogradska univerziteta
(izuzev na dva fakulteta) zvanično primaju od 500 (spremačice)
do 3.000 dinara (redovni profesori) mesečno, odnosno od 35 do
214 američkih dolara, po tržišnoj vrednosti od 1. oktobra 1999.
Šest meseci kasnije ta protivvrednost istih zarada pala je na
nivo od 15 do 100 dolara. U izuzetke od pravila dr Đukić ubraja
Pravni i Ekonomski u Beogradu "koji zbog posebnih prihoda,
na osnovu različitih doplata i masovnosti studenata, odskaču od
ostalih i u isplatama ličnih dohodaka".
Kratak period oporavka standarda došao je nakon "dejtonske"
suspenzije i formalnog ukidanja sankcija prema SRJ (oktobra 1996.)
kao i u periodu prodaje polovine srpske telefonije stranim investitorima
polovinom 1997. Ti predasi su, prema profesoru Đukiću, trajali
po pravilu manje od godinu dana, a potom bi se nastavljala borba
za preživljavanje u besparici, siromaštvu i obnovljenoj visokoj
inflaciji.
Pre četiri godine plate u Crnoj Gori prvi put su premašile zarade
u Srbiji. Ta razlika se povećavala, tako da je u 1998. iznosila
oko 30 odsto, a tokom 1999. dostigla je preko 80 odsto - uz skoro
potpuni raskid dva posebna ekonomska sistema u kojima ni plate,
ni cene više nisu za poređenje. Statistički podaci u drugoj Jugoslaviji
pokazivali su tradicionalno zaostajanje zarada u Crnoj Gori za
JU prosekom oko 20 odsto, a u odnosu na plate u Srbiji oko 15
odsto.
- U zemlji su nastupili teški ekonomski i socijalni trenuci i
pre agresije NATO na SRJ. Standard je počeo naglo da pada početkom
1999. a kriza proizvodnje je posebno oborila realne dohotke i
vrednost zarada ostvarenih u javnom sektoru. Angažman vojske i
policije na Kosovu već je početkom 1998. drastično povećao učešće
javne potrošnje u društvenom proizvodu, istovremeno ostavljajući
sve manje prostora za obrazovanje, nauku, kulturu i zdravstvo
- ukazao je dr Đukić, obrazlažući razloge za besparicu u akademskoj
delatnosti, koje je prošle godine "palo na najniže grane".
O. Nikolić