Sa 43 godine Mišel Fajfer je još lepotica i u
prirodi nekako čvršća i jedrija od nežnih boginja kakve je igrala
u većini filmova. Jednostavno obučena, nosi tamne naočare kakve
bi pristajale jednoj bibliotekarki. Ali, krupne, plave oči iza
tih naočara nema baš svaka knjižarka. Dok vam pruža šoljicu čaja,
pitate se: "Zar je moguće da je nekada radila u bakalnici?"
Moguće je. Ali je istovremeno bila i mis okruga Orindž.
Mišel
se dobro oseća u svojoj koži i stalno se smeje. Dok je gledate,
teško ćete u njoj prepoznati divu. Od kada se 1993. udala za uglednog
TV producenta i scenaristu Dejvida Kelija ("Eli Mekbil",
"Čikago bolnica"), usvojila ćerku i rodila sina, njen
prioritet je porodični život. U Americi je sa senzacionalnim uspehom
upravo počeo da se prikazuje njen novi film "Šta se krije
ispod" reditelja Boba Zemeckisa (poznatog po filmovima "Povratak
u budućnost", "Forest Gamp", "Ko je smestio
zeki Rodžeru?"), natprirodni horor triler u maniru Hičkokovog
"Psiha", o ženi ispunjenoj strahovima koju progoni duh
nestale studentkinje sa kojom je njen muž (Harison Ford) imao
ljubavnu avanturu.
Kako usklađujete karijeru i porodični život?
- Insistiram da ne budem odsutna od kuće duže od tri nedelje.
Ako u međuvremenu deca mogu da dođu na snimanje, onda nikada nisam
odvojena od njih duže od pet dana.
Kako vi i vaš muž, pošto ste poznate ličnosti i živite u tjudorovskoj
vili vrednoj 15 miliona dolara, uspevate da deci stvorite privid
normalnog života?
- Jeste, to je izazov i velika briga. Zaista se svim silama trudimo
da sve izgleda što normalnije. Ali, deca će na kraju ipak morati
da na ovaj ili onaj način prevaziđu svoj način života u detinjstvu
- bilo to siromaštvo, zlostavljanje ili blagostanje. Celog života
će nositi krst da su deca slavnih roditelja. To će im biti izazov
u životu.
Da li uopšte uspevate da se viđate sa mužem pošto oboje imate
zahuktale karijere?
- Mnogo vremena provodimo zajedno. On ne radi previše kod kuće,
ali se vraća oko šest-sedam uveče, a ujutro vozi decu u školu.
Da li se konsultujete sa mužem kada birate uloge?
- Uglavnom ne. Ako se baš mnogo dvoumim, zamolim ga da pročita
scenario. Ali, ovaj poslednji nije čitao.
Da li ste bili svesni da će vaš novi film biti tako uspešan u
finansijskom smislu?
- Ne lupam glavu time hoće li nešto biti komercijalno jer ni sama
ne mogu da znam šta će biti uspešno. Uvek sam prihvatala uloge
koje su mi se dopadale, makar bile i neuspešne.
Mislite na vaš prethodni film "Priča o nama" koji je
doživeo neuspeh i kod publike i kod kritike?
- I dalje me zbunjuje neuspeh tog filma. Pretpostavljam da je
razlog taj što ljudi ne žele da idu u bioskop i gledaju film o
razvodu. Oni hoće da se zabave.
Uloga po kojoj vas najviše pamte i cene bila je rola barske pevačice
u filmu "Famozni Bejkerovi momci" za koju ste 1989.
nominovani za Oskara i dobili nagrade filmskih kritičara Njujorka
i Los Anđelesa.
- Izgleda da je to film koji se stvarno svima dopao.
U novom filmu igrate ženu dovoljno staru da ima ćerku na koledžu,
što će sigurno biti primećeno kao zaokret pošto ste čuveni po
mladolikosti i zavodljivosti.
- Pretpostavljam da je ta devojka nestala sa platna u prvih 10
minuta, pa će publika zaboraviti na taj deo filma. Ha, ha! Šalim
se, toliko mi se dopala uloga da ne razumem kako bih mogla da
je odbijem samo zato što u filmu imam odraslu ćerku. To bi bilo
smešno.
Ipak, uskoro biste se mogli naći u društvu Džesike Lang, Meril
Strip i Suzan Sarandon koje se bore se praiskonskim problemom
u Holivudu - kako naći dobre uloge za žene posle 40. godine.
- Dosad nisam morala o tome da razmišljam. Uostalom, to je nešto
što iščekujem s radošću. Zar i to nije lepo?
J.Pejčinović