Mnogi krugovi iz političke emigracije povezivali
su Andrejevu smrt s njegovim boravkom u Moskvi. Bilo je glasina
da je postao član Munove sekte i da su oni finansirali prinčev
boravak u ondašnjoj sovjetskoj prestonici Mici Lou je posle smrti
kralja Petra slala pozive mom sinovcu Aleksandru da dođe u Ameriku.
Tvrdila je da će doći sve evropske vladike da ga krunišu za kralja.
To je bila jedna velika besmislica. Uspeo sam da ubedim Aleksandra
da ne prihvati da bude kralj zemlje koja ne postoji. Rekao sam
mu tada da on može da bude samo kralj u Beogradu i nigde više.
I on je to razumeo i prihvatio.
Ne znam da li je Andrej bio srećan sa Mici Lou. Ali taj brak
bacio je veliku mrlju na našu porodicu zbog prethodne veze koju
je ona imala sa našim bratom Petrom. Andrej je u to vreme bio
bez dinara u džepu. Živeo je od pomoći koju je dobijao od udovice
kralja Karla, kralja Umberta i od jedne naše Beograđanke Gordane
Bajloni.
Gordana Bajloni je, inače, ćerka onog čuvenog industrijalca po
kome je i pijaca na Dorćolu dobila ime. Ona je izuzetno bogata
žena. Malo je danas onih koji poseduju toliko bogatstvo. NJu sam
upoznao preko njene sestre LJiljane, koja je nedavno umrla od
raka, neposredno posle Drugog svetskog rata u Londonu. Tih prvih
poratnih godina njih dve su odlučile da idu da žive u Lisabon.
Kad god sam odlazio u Portugal one su me izuzetno dočekivale.
Gordana Bajloni je bila i ostala veliki patriota, večiti zaljubljenik
u Beograd, mada ga nije videla više od pola veka.
Imala je neki strah da dođe u Jugoslaviju, valjda od ove vlasti,
šta znam…Nikad nije htela da o tome priča… Međutim, nekoliko puta
je insistirala da se raspitam da ona u Beogradu sazida neku zadužbinu.
Da to njeno bogatstvo dobije neki smisao, da se uloži u nešto
korisno, da ne propadne, jer ona je poslednja iz porodice Bajloni.
Nikada se nije udavala, nije imala dece…
Pre nekoliko godina kada je niška elektronska industrija došla
u bezizlaznu situaciju, neki naši političari i privrednici, koji
su čuli za Gordanu Bajloni, pitali su me da ona otkupi ceo sistem.
Ja sam je odmah nazvao, ali ona nije htela, tražila je da novac
uloži u neku zadužbinu, da korist osete obični ljudi. Ali, kako
to kod nas Srba biva do sad nije napravljen dogovor kakva bi to
zadužbina bila…
E, ta Gordana Bajloni pomagala je Andreja. On je imao petoro
dece tri sina Vladimira, Dimitrija i Hristofa, koji je poginuo
u saobraćajnoj nesreći, i dve ćerke Mariju Tatjanu i Laviniju.
Ovu drugu je usvojio u vreme kada je živeo u Lisabonu.
Međutim, on je bio ekstrovertan čovek, sve je prihvatao. Ja sam,
dok smo bili mladi bio pomalo ljubomoran na Andreja. On je bio
neobična kombinacija površnog i temeljitog čoveka. Voleo je da
se šali, na balovima oko njega su uvek bile najlepše devojke.
Ali, nije mogao da ima stalni posao, nije mogao da se bavi biznisom.
Nisu ga htele pare, kako bi rekao naš narod. Bio je otvoren, eksplozivan,
sklon svađi. Interesantno njegova ljutnja nikada nije bila usmerena
na mene već na Petra.
Nije bio uopšte diplomata. Često je na javnim mestima napadao
patrijarha Germana i za njega govorio da je " crveni đavo
koji nosi mantiju".
Baš nedavno sam čuo da je bio povezan i sa nekom sektom, sa Munovom
sektom. Taj isti izvor tvrdi da je ta sekta platila put Andreju
u Moskvu, krajem osamdesetih godina.
Ja sam razgovarao s njim o tom putu u, tada još, sovjetsku prestonicu.
On mi je rekao da ide da proveri, preko nekih pouzdanih veza,
ko je stajao iza atentata na našeg oca, kralja Aleksandra.
U emigraciji, docnije, posle njegove smrti, dosta se spekulisalo
i tvrdilo da ga
je zapravo boravak u Moskvi i odveo u smrt. Naime, Andrej je u
maju mesecu 1990. godine nađen mrtav u automobilu, u garaži, u
okviru kuće u kojoj je živeo sa Mici Lou. Prvo se tvrdilo da je
zaspao u automobilu i da se otrovao od izduvnih gasova, zatim
da je ubijen pa ostavljen u garažu, u upaljenom automobilu, bilo
je čak i tvrdnji da je izvršio samoubistvo.
Zvanična lekarska ekspertiza je tvrdila da je uzrok smrti, pak
srce koje nije izdržalo i koje je prestalo da funkcioniše. U svakom
slučaju ostala su mnoga nerazjašnjena pitanja oko Andrejevog kraja.
NJegov sin Vladimir bio je kod njega u Kaliforniji samo četiri
dana pre smrti i Andrej mu je rekao da dolaze dani kada će ponovo
biti srećni, kao nekad kada su svi živeli zajedno i kada nisu
imali finansijskih problema.
I. M. Veljkov
Sutra: Kako je Milica Anđelković postala Mici Lou