David Trezege je nemilosrdno, 2. jula u Roterdamu,
stavio tačku na 11. evropsko prvenstvo u fudbalu. Zlatni gol mladog
Francuza u finalu protiv Italije (2:1), doneo je trikolorima drugu
šampionsku titulu u istoriji, potvrdio dominaciju svetskih razmera
i svetu stavio do znanja da će na krilima mlade garde galski petlovi
još dugo igrati glavnu ulogu.
Trezege je sat sudije Friska zaustavio u 103. minutu, a kazaljke
šampionata stale su na okruglo 2860 minuta fudbala. Za 47 časova
i 40 minuta spektakla kojim je fudbal stavio tačku na 20. vek,
postignuto je 85 golova (2,74 po meču) što će šampionat u Belgiji
i Holandiji uvrstiti na prvu stranu istorije kao najefikasniji
od kako se završnica igra turnirski (od 1980.).
Prvi utisci posle 22 dana i 31 utakmice su impresivni... Viđen
je vrhunski fudbal, s izuzetkom nekoliko mečeva i nekoliko reprezentacija.
Francuzi, Italijani, Holanđani i Portugalci, pre svih, igrali
su fudbal vredan renomea najboljih svetskih reprezentacija. Ovakvu
tezu potvrđuje i lista najbolje ocenjenih igrača na "Euro
2000" gde su među prvih deset samo fudbaleri ove četiri selekcije.
Istina, imalo je šta da se vidi i u igri Španije, Turske, Rumunije,
a pogotovo Češke koja s pravom nosi etiketu "gubitnik godine".
Kao protiv teža, klasična antipropaganda fudbala stoje Skandinavci,
domaćin Belgija, Nemačka, konačno i - Jugoslavija. Plavi jesu
ostvarili uspeh plasmanom u četvrfinale, ali 13 lopti u mreži,
igra bez igre i naravno debakl u Roterdamu za istoriju evropskih
prvenstava upotpunjuju nimalo ružičastu sliku naše fudbalske zbilje.
Nema sumnje da su plavi (bar većina) pojedinačno violine, uglavnom
prve ili među vodećima u klubovima gde igraju, ali kao kolektiv,
oko toga više spora ne može da bude: naša reprezentacija je trubački
orkestar bez dirigenta. Ako je za utehu onda treba podvući borbenost
koja fudbalsku Jugoslaviju odavno nije krasila. Naravno, za ponos
nam ostaje i Savo Milošević, prvi strelac prvenstva koji je na
četiri meča, za 309 minuta postigao pet golova (pogodak na svakih
61 minut), što je daleko bolji učinak od "suvladara"
Patrika Klajverta kome je za pet golova trebalo pet mečeva i 418
minuta igre (gol na 83 minuta).
"Euro 2000" potvrdio je još i pobedu napadačkog fudbala
koji su forsirali Francuzi, Holanđani i Portugalci, ali, među
četiri, a umalo i na tron, ugurala se defanzivna Italija koja
je i na kraju milenijuma ostala verna tradiciji Hererinog "katanaća"
koji je, ipak, ove godine imao i svojevrsnu ubojitost.
Za organizaciju pedantnim Holanđanima i Belgijancima čista desetka.
Sve je bilo na vrhunskom nivou, osim posete. Tek nešto više od
milion ljudi gledalo je mečeve na "Euro 2000", što je
daleko iza rekorda iz Engleske 96.
Na kraju, fudbalska Evropa pružila je ruku Holandiji i Belgiji
i bogatija za veliki fudbalski bal okrenula se novom izazovu:
prvom šampionatu 21. veka i trećeg milenijuma: Portugal čeka 2004...
B. Cvetojević