BEOGRAD - Najava da će stara devizna štednja
moći da se podigne pre roka i da će se za to koristiti novi kurs
od 20 dinara za marku, imaće verovatno efekat " daj šta daš".
S obzirom na blizinu roka regularne isplate ove štednje u devizama,
štediše bi verovatno to i sačekale, da ih ranije loše iskustvo
ne podseća na redove u bankama i neispunjena zvanična obećanja.
Zato će većina, posebno sitnih deviznih štediša, pristati da
plati u ovom trenutku relativno malu kursnu razliku između državno
priznate i tržišne cene deviza i da prihvati dinarsku ratu kao
cenu smanjenog rizika, izjavio je ekonomista Branko Raduloviić,
prilikom prezentacije Biltena G17 u petak.
Po njegovim rečima, po novom kursu, ukupne obaveze po osnovu
prve porcije devizne štednje iznosile bi oko tri milijarde dinara,
što je ravno šestini postojeće novčane mase. Toliki rast količine
novca država ipak ne može da dozvoli, jer bi se razbuktala inflacija,
pa će zato izmirivanje duga prema deviznim štedišama kombinovati
sa više različitih varijanti, od kojih je već omogućeno njeno
prevremeno podizanje u dinarima po novom kursu, objašnjava Radulović.
On, takođe, smatra da najnovija akrobatika sa deviznim kursom
i povećanim carinskim opterećenjem neće postići očekivane ciljeve
- aktiviranje jedinstvenog deviznog tržišta , podsticanje izvoza
i punjenje saveznog budžeta.
Savezna kasa će doduše ubrati svoj deo od tog kolača, ali manji
od očekivanog jer su uvoznici robe široke potrošnje u prva četiri
meseca već stvorili solidne zalihe, pa će se efekti sliti u njihove
džepove, a ne u federalni budžet, objašnjava Radulović.
B. Jager