Radisav Rodić je direktor predstavništva Ronako systems-a za
Evropu sa sedištem u Beogradu, upisan i registrovan pre deset
godina, odmah po potpisivanju ugovora o ulaganju u "ABC Produkt".
Kao zastupnik stranog i domaćeg kapitala predsednik je Upravnog
odbora ABC Produkta kao Poslovnog sistema. Rodić i njegova porodica
se privatnim biznisom bavi već četvrtu deceniju. Počeo je otvaranjem
privatne firme 3. marta 1968. godine, u Beogradu.
Posle nepunih godinu i po dana, poreskim rešenjem bez obrazloženja
biva prinuđen da iseli posao iz Beograda i otvori 1970. godine,
novu firmu u Opovu kod Pančeva. Osam godina kasnije otvara zadrugu
"Integral" u Splitu. Pošto je opet "zatečen"
u prevelikom biznisu za to doba, 28. maja 1979. biva uhapšen i
osuđen na tri godine i tri meseca zatvora s obrazloženjem "da
se bavio menadžerstvom u većem obimu pa je na taj način stekao
protivpravnu imovinsku korist neadekvatnu uloženom radu i školskoj
spremi", po mišljenju javnog tužioca, bez obzira što je sve
poreske obaveze prijavljivao i plaćao.
Zbog ovakve nepravedne presude nastavlja posao van Jugoslavije
- od Italije (1979. godine) preko Švajcarske i Nemačke do Amerike
(1980. godine), Kanade (1984. godine). U Jugoslaviju se vraća
1988. posle ukidanja nepravedne presude pod uticajem nove političke
i poslovne klime u Srbiji. Po dolasku odmah u Beogradu osniva
ABC Produkt (1988. godine) u koji ulaže sav kapital zarađen u
svetu i počinje s radom u oblastima štamparstva, građevinarstva,
transporta i trgovine.
Već naredne godine dolaze mu u posetu prijatelji iz Amerike i
rađa se - tokom obilaska srpskih manastira i crnogorskog primorja
- ideja o investiranju stranog kapitala u ABC Produkt, odnosno
Jugoslaviju, i sledeće godine (1990) započinje ostvarenje tog
posla. Tadašnji početak bio je praćen velikim problemima sa ondašnjom
saveznom administracijom (o čemu smo pisali na početku ovog feljtona)
ali su početne prepreke savladane i posao je krenuo.
Zbog čega ste, pored ostalih delatnosti, započeli biznis u medijima?
- Privatne firme moje porodice bave se više decenija proizvodnjom
samolepljivih etiketa, ambalaže i štampanih stvari na kojima nikada
nije pisalo "ua vlada" nego deklaracija nekog proizvoda
ili reklama proizvođača kao na primer "kupujte naše mleko,
našu čokoladu" i sl. Imali smo savremenu opremu za tu proizvodnju
i u to vreme bili smo među vodećim proizvođačima te vrsta ambalaže
u celoj bivšoj Jugoslaviji.
Osnivanjem "ABC Produkta" i sklapanjem ugovora o ulaganju
stranog kapitala u našu firmu, koji je uredno registrovan i odobren
od tadašnje Savezne vlade, počela je nabavka nove opreme, proširenje
proizvodnje a ujedno je počelo ekonomsko propadanje ovih društvenih
štamparija i drugih preduzeća u svim privrednim granama. Radi
proširenja naše grafičke delatnosti, mi smo propalu društvenu
firmu "Glas" (1990) dokapitalizovali i formirali zajedničko
preduzeće koje je počelo funkcionisati kao deoničko društvo (kasnije
pod nazivom "ABC Grafika"), koje smo mi preporodili
i doveli do najvećeg mogućeg nivoa uspešnosti. Tako je preuzelo
štampu mnogih dnevnih, nedeljnih i mesečnih novina, časopisa i
ostalih publikacija.
Možda je interesantno da smo iz zgrade u ulici Vlajkovićeva br.
8 izbacili više od pedeset šlepera raznorazne zastarele i neupotrebljive
opreme. U novostvorenim uslovima izdavači koji su štampali u našoj
štampariji svoja izdanja većinom su ostajali dužni.
Istovremeno se našim ulaganjem u grafičku opremu i dokapitalizaciju
propale društvene štamparije dolazi do krupnih promena i poremećaja
na tržištu. Dotadašnji kupci ambalaže i etiketa smanjuju porudžbine
i nestaju sa tržišta - bili su to industrija tekstila, obuće i
kože, hemijska i prehrambena industrija. Takođe, pod uticajem
liberalizacije zakonodavstva ukida se monopol države u oblasti
medija i pojavljuju se brojne nove i privatne firme koje traže
usluge štampanja novina i časopisa. Mi smo tada imali nešto dotrajale
opreme, koja godinama nije radila, zaostale od nekadašnje društvene
štamparije. Izvršili smo remont roto mašine za novinsku štampu
i kupili novu opremu kako bi se postigao iole prihvatljiv kvalitet
i kapacitet. Naša poslovna logika je išla zatim da se smanjenjem
poslova u proizvodnji ambalaže i etiketa nadoknađuje novim poslovima
u oblasti štampanja novina i časopisa. Razvojem u ovoj oblasti
postigli smo da "ABC Grafika" postane jedna od vodećih
štamparija u Jugoslaviji.
Šta Vas je navelo da pokrenete sopstvena novinska izdanja?
- Tokom rada sa izdavačima novinskih izdanja iskusili smo da je
to vrlo rizičan posao po samu štampariju pošto su svi izdavači
počeli svoja izdanja o njenom trošku. To se najčešće ogledalo
u neplaćanju štampanja njihovih izdanja a to je štampariju dovodilo
u ogromne neprilike jer nije mogla da naplati svoje potraživanje,
ni preko suda, jer su izdavači su propadali i nestajali.
Na osnovu tako skupo plaćenog iskustva, a da bi obezbedili trajne
i sigurne poslove za novoinstalirane kapacitete u štampariji,
počeli smo sa izdavanjem sopstvenih izdanja. To su bili specijalizovani
i hobistički časopisi kao što su "Život pasa", "Auto-moto
market" ili istorijske sveske "Srpsko nasleđe"...
Tu je naše preduzeće sticalo dragocena iskustva i počeli smo da
se razvijamo kao grafičko i izdavačko preduzeće.
Danas ste izdavač najmlađeg ali i veoma uticajnog lista "Glas
javnosti". Kako je do toga došlo?
- Pre nešto više od četiri godine ušli smo u posao sa dnevnim
novinama "Blic" i počeli da ih štampamo. Bio je to veliki
i ozbiljan posao, naša štamparija proizvodila je tada najveće
dnevne tiraže u zemlji. Međutim, rukovodstvo "Blica"
teško je prihvatalo česte promene cena naviše izazvane inflacijom
i povećanjem svih troškova štampe. Štampanje dnevnih novina za
štampariju predstavlja svakodnevno veliko ulaganje u nabavku papira
i ostalih materijala pa svaki zastoj u naplati ili povećanju cene,
zbog rasta ulaznih troškova, brzo postaje veliki gubitak. Zato
smo razmišljali o načinima za bolje osiguranje poslovanja štamparije,
pa smo ponudili "Blicu" partnerstvo - da oni sa nama
zajednički ulože u razvoj štamparije i da se tako obavežu na trajnu
poslovnu saradnju. Nažalost, ti su pregovori ostali bez rezultata.
U to vreme dolazi i do razdora u "Blicu". Krajem 1996.
deo redakcije se odvojio i pokrenuo dnevne novine "Demokratija".
Mi smo prihvatili da štampamo i njihovu novostvorenu konkurenciju
"Demokratiju". Hoću da kažem da smo se mi i tada vodili
isključivo poslovnim interesima, a nismo odbijali nijednog kupca,
zato što nas je zanimao biznis a ne politika.
U sličnim okolnostima u prvoj polovini 1998. došlo je do novog
razdora u "Blicu". Skoro cela redakcija zajedno sa uredništvom
napustili su "Blic" i zatražili da im obezbedimo poslovni
prostor, postavljanje redakcijske opreme i štampanje nove novine
"Novi blic". Bila je to za nas krajnje delikatna situacija
ali smo odlučili da uđemo i u taj posao.
Kako je izgledao početak saradnje s "Novim blicem"?
- Ispostavilo se da "Novi blic" nije imao elementarne
uslove za rad. Imali su dobru redakciju, koncept novine, ali sa
sumnjivim zakonskim rešenjima i veoma skromnim materijalnim sredstvima.
"Blic" u međuvremenu napušta našu štampariju i mi dolazimo
u sasvim novu i neočekivanu situaciju. Da bismo sačuvali uposlenost
instaliranih kapaciteta štamparije, prethodno povećanih na zahtev
"Blica", odlučili smo da podržimo "Novi blic"
zato što nam je to bila jedina šansa da sačuvamo bilo kakav posao
u novinskoj štampi.
Posle niza zakonskih peripetija nastala je novina "Glas
javnosti". Do toga je došlo zato što je sud zabranjivao list
pod nazivom "Novi blic". Redakciji smo pozajmili našu
izdavačku kuću i naše registrovano izdanje "Glas javnosti".
Učinili smo to silom prilika, kako ne bi došlo do prekida u svakodnevnom
štampanju i izlaženju novina na tržištu. Možda sam se tada, prvi
put u životu, neoprezno upustio u posao, preuzevši ulogu izdavača
i izložili se pritiscima i rizicima koji nisu samo poslovne, nego,
ispostavilo se, prvenstveno političke prirode, a nisam bio planirao
niti sam bio spreman da se nađem u toj ulozi.
Kakvo je Vaše iskustvo izdavača iz prethodne dve godine, s obzirom
da u stvari taj posao niste ni želeli?
- Ustupanjem naše izdavačke kuće i registrovanjem izdanja "Glas
javnosti" redakciji "Novog blica" i Manojlu Vukotiću
mi smo se našli u neočekivanoj, komplikovanoj i odgovornoj ulozi
gde je naša firma primala od nas finansijsku i drugu pomoć i dugovala
nama za posao koji su vodili, osmislili i realizovali drugi i
u čije poslovanje mi nismo imali gotovo nikakav uvid, jedino su
nam uredno predočavani novi novčani zahtevi.
Shvativši da se nalazimo u nejasnoj situaciji koja nas je koštala
sve više, odlučio sam da podvučem crtu. Nemajući drugog rešenja,
preuzeo sam sve obaveze i dugove, vlasništvo i upravljanje nad
čitavim poslom da bih spasao naš uloženi kapital i stabilizovao
poslovanje izdavačkog i štamparskog preduzeća.
Ovaj projekat mi je pojeo ogromna sredstva, a za uzvrat sam moralno
i materijalno kažnjavan, ponižavan, proganjan... Izložen sam strašnim
pritiscima pojedinaca iz državno partijskog vrha, od otvorenih
političkih pritisaka do sasvim neshvatljivih kažnjavanja po Zakonu
o informisanju i upada finansijske policije. Istovremeno teško
uspostavljam saradnju sa redakcijom i uredništvom, jer je novina
za kratko vreme promenila četiri glavna urednika. Takođe, određeni
centri političke moći, grupacije i pojedinci traže od mene usluge
koje nisam mogao da prihvatim, jer one prevazilaze svaku moguću
meru. Ti zahtevi su za mene ne samo neprihvatljivi, nego su mi
često i nerazumljivi. Prosto ne mogu da verujem šta sve ljudi
mogu da traže od izdavača i štamparije dnevne novine. U ovom poslu
sam doživeo strašno loša iskustva i sve se razvilo do ogoljenih
pritisaka i pretnji. To je postalo toliko teško da se sve češće
pitam - što mi je sve ovo trebalo. Situacija je tim teža, jer
pokretanje novih dnevnih novina traži velika dugoročna ulaganja,
pošto prihodi bar prvih godina nikako ne mogu da stignu rashode.
Uz to našu centralnu firmu "ABC Produkt", koja je osnivač
novina, svi na svakom mestu sapliću, finansijski iscrpljuju i
kažnjavaju s ciljem koliko ja mogu da shvatim, ili da se novine
stave pod kontrolu nekih centara moći ili ako to ne uspe da se
unište.
Jeste li iz ovog posla izvukli bar neku pouku?
- Kad sam u ovo ulazio mislio sam da je to biznis kao i svaki
drugi i da se sve zasniva na ekonomsko finansijskim interesima
i klasičnim rešenjima uspešnog privređivanja.
Pored toga shvatio sam da sam bio u zabludi što sam verovao u
ustavne i zakonske proklamacije po kojima je bavljenje ovim poslom
dozvoljeno svakome ko to ume da radi i ne krši zakon. Moje razočarenje
je toliko veliko posle svega preživljenog zato što sam shvatio
da ovo uopšte nije biznis, nije posao kao svaki drugi posao koji
kao krajnji rezultat ima profit već je ovaj posao direktno povezan
sa politikom i borbom za vlast u šta i mene od početka svim sredstvima
pokušavaju da uvuku. Ja kao čovek nikada nisam bio član niti jedne
stranke niti nameravam da budem, to je moj stav prema politici.
Moje životno geslo je da svako treba da radi ono što najbolje
ume, a ja se politikom nikada nisam bavio, to ne umem niti želim.
Kada bi u ovoj državi svako radio ono što zna i najbolje ume,
tada bi bilo više reda, sreće i blagostanja.
Opet se nalazite u protivrečnom položaju: uvlače vas u političku
borbu, a vi to ne želite. Kako ćete to rešiti?
- Ja i dalje verujem u ustavna načela ove zemlje, politika nije
moje zanimanje i neka se politikom bavi onaj ko se u to razume.
Moje opredeljenje je biznis i hoću da verujem da će i novinsko
izdavača delatnost u ovoj zemlji postati samo biznis, a ne da
se koristi kao sredstvo u borbi za vlast.
Šta bi po Vašem mišljenju valjalo činiti da se poboljšaju uslovi
u izdavaštvu i štamparstvu?
- Zakoni koji tretiraju ovu oblasti po mom mišljenju i nisu tako
loši koliko je loša njihova primena u praksi. Po mom dosadašnjem
iskustvu, stalno je proizvoljna i podređena nečijem političkom
interesu. Izuzetak je zakon o informisanju, po kojem su naše firme
"Glas javnosti" i "ABC Grafika" platili višemilionske
kazne. Njega bi trebalo značajno renovirati, doterati i primeriti
ga demokratskim principima. S druge strane sudovi su se pretvorili
u zakonodavce i proizvoljne tumače zakona prema dnevnim interesima
političkih grupacija. Poseban je slučaj Privrednog suda u Beogradu
koji svojim bezakonjem preti da nam likvidacijom i nezakonitim
presudama kao i privremenim merama uništi sve što smo tokom desetogodišnjeg
rada stekli kao ABC Produkt, a što čini pravni kontinuitet mojih
porodičnih firmi starih preko trideset godina zajedno sa kapitalom
svih naših stranih ulagača i domaćim poverilaca.
Ovde je reč o velikom kapitalu koji je teško stican i čije je
poreklo raznovrsno a izgleda da mu je namenjena jedinstvena sudbina
- da bude otet ili da bude uništen. Mi bi bili najsrećniji kada
bi se Privredni sud u Beogradu i Viši privredni sud držali slova
zakona a ne da podržavaju i potvrđuju nezakonite presude koje
su proizvod političkih interesa izvesnih političkih stranaka,
grupacija ili moćnih pojedinaca.
Kakav je Vaš uticaj na uređivačku politiku dnevne novine "Glas
javnosti"?
- Ja sam rođen u okolini Beograda i nemam drugu otadžbinu osim
Srbije. Bio sam imućan čovek i kad sam iz Amerike vratio u Beograd.
Nisam potrošio novac na lična zadovoljstva i komfor nego sam stečeni
kapital uložio u Srbiju a i danas sve što zaradim u svetu opet
donosim i ulažem u Srbiju. Iako kao i dosada dovodim imućne strance
da nađu svoj interes da sa nama zajedno investiraju u Srbiju.
Što se tiče same uređivačke politike ja sam kao zastupnik uloženog
kapitala dao sledeće smernice uređivačkom kolegijumu. Novina mora
da štiti državni i nacionalni interes ovog naroda a svi zaposleni
moraju se ponašati domaćinski kad je reč o troškovima poslovanja,
onako kako to rade i u svojoj kući. Tražim da se ne sukobljavaju
sa zakonom, da podjednako kritički pišu o svim temama značajnim
za javnost a zbog toga sam i stavio ispod glave lista slogan "Mi
ne ulepšavamo stvarnost".
U svakodnevnu uređivačku politiku novina se ne mešam jer se u
taj posao istinski ne razumem, ali pažljivo biram one koji rade
u listu i koji sprovode uređivačku politiku. Po mom mišljenju
to mora da budu ljudi koji nisu dolazili u sukob s zakonom a volim
i kad su to porodični ljudi koji najbolje znaju šta je odgovornost
prema poslu, porodici i zemlji. Tako novine sasvim samostalno
vodi redakcija, odabrani ljudi, koji su prethodno radili u svim
redakcijama koje su nešto značile u ovoj zemlji. Ja sam zato samo
čitalac tih novina baš kao i svaki drugi kupac. Istina je, ponekad
ali baš retko, tražim od redakcije da novine budu življe, zanimljivije,
da više pišu o običnim ljudima i njihovim životnim problemima
i to je sve.
Kraj