Početak - rođen je 12. jula 1948. u Mrđanovcu, kraj Šapca.
Kovačevići potiču iz Crne Gore. Otac Đorđe i majka Marija rodili
su "fenomen zvani Duško". Deda mu je bio učesnik Prvog
svetskog rata. "Od njega, konjovoca na Ceru, čuo sam, u tri
rečenice, priču za dramu "Sveti Đorđe ubiva aždahu",
"priznaje" Duško.
Detinjstvo
- od malih nogu suočavao se, kako kaže, s preuveličavanjima svuda
oko sebe. "Mladost sam proveo između Šapca i Splita, očeva
porodica je iz Crne Gore, pa nijednoj sredini nisam sasvim pripadao",
ističe Dušan. Kao klinac voleo je da roni, oduševljen je svetom
ispod mora, ubeđen je da bi planeta, "da je pravde, trebalo
da se zove voda, a ne zemlja".
Nacionalnost - Srbin. "Srbi su zaboravili ko su i
šta su, pa su nam neuporedivo bliži postali narodi južne Afrike
i Kine, nego Evrope", navodi Dušan.
Verska opredeljenost - pravoslavac. "Postoji nešto
što se zove red u ljudskom životu. Taj red zapisan je u jednoj
knjizi koja je svetinja za sve ozbiljne narode, a nama su tu knjigu
zamenili marksističko-lenjinističkom literaturom".
Obrazovanje - verovali ili ne, zbog slabog pisanja, Duško
je često menjao škole. Gimnaziju "Svetozar Marković"
završio je u Novom Sadu (za matursko veče napisao je parodiju
na Šekspirovog "Hamleta", u znak otpora prema profesoru
koji je preterivao u glorifikaciji ovog lika. Predstava je imala
uspeha, igrana je i u drugim školama). Upisao je istoriju umetnosti,
pa shvatio da je dramsko pisanje ono pravo i prešao na beogradsku
Akademiju za pozorište, film, radio i TV (diplomirao 1973).
Karijera - već na trećoj godini studija, komadom "Maratonci
trče počasni krug" "mali" Kovačević je stavio do
znanja da s njim nema šale, da će napraviti čudo. U 29. stigao
je da bude izuzetak. "Maratonci" su prvi put izvedeni
pre nego što je diplomirao, ubrzo i "Radovan Treći"(hroničari
su zabeležili da su od 1973. do 1977. obe predstave izvedene po
sto puta). Tad je govorio: "U mom poslu tek mi se razdanjuje
. Verujem da imam još ceo dan puta".
Stvorio je kultna dela ("Šta je to u ljudskom biću što ga
vodi prema piću", "Proleće u januaru", "Sveti
Georgije ubiva aždahu", "Limunacija", "Klaustrofobična
komedija", "Urnebesna tragedija"); prema njegovim
scenarijima snimljeni su i mnogi, istoimeni filmovi "Sabirni
centar", "Balkanski špijun", "Profesionalac",
"Poseban tretman", "Podzemlje" ("Bila
jednom jedna zemlja"). Drama "Lari Tompson, tragedija
jedne mladosti", koja je na repertoaru "Zvezdara teatra",
inspiracija je za novi Kusturičin rediteljski poduhvat. Već legendarni
film "Ko to tamo peva", za koji je takođe napisao scenario,
Kinoteka je nedavno proglasila za naš najbolji, "svih vremena".
Kovačević je i član Krunskog saveta (imenovao ga je Aleksandar
Karađorđević), umetnički direktor "Zvezdara teatra".
Nedavno je bio i kandidat za člana SANU ("Ma, nisam to ozbiljno
shvatio, voleo bih da ako već jednog dana budem sedeo tamo, da
sedim s nekim drugim ljudima"). Od 1997. priča se da bi baš
on trebalo da bude kandidat za predsednika Srbije, funkcija o
kojoj razmišlja: "Meni, koji pišem komade, to izgleda kao
mala komediografska beleška. Ni u snu ne pomišljam da zamenim
posao kojim se bavim 30 godina i u kojem sam u neku ruku već predsednik.
Ima mnogo pozorišta u svetu koja su moje ambasade, gde se igraju
moji tekstovi, ja dolazim već kao predsednik u mnoge zemlje".
Stranački angažman - "Voleo bih da doživim da to
čudo koje se zove komunizam nestane. To bi bio najlepši događaj
u mom životu", govorio je nekad, sad kritikuje i poziciju
i opoziciju: "Pozicija i opozicija pretvaraju se malo u malo
tužno pozorište koje ima ambicije da igra Šekspira". Kao
član Upravnog odbora "G 17 plus" nedavno je žestoko
iskritikovao opoziciju: "Genijalci, njih 16, samo se šetaju
po Srbiji i svađaju".
Zanimljivosti - njegov izum-" smeh i dobro raspoloženje
najbolje su oružje protiv sile", koristili su studenti u
protestu 1996-1997. Lično smatra da je upornost njegov adut, "kad
nešto rešim, to i ostvarim". Zameraju mu da je pesimista,
da ne voli da se smeje, a on kaže: "Nešto nije vreme za preveliki
smeh i radost. Čini mi se da na Češkoj akademiji nauka i umetnosti
piše "optimizam je nedostatak činjenica". A kako nam
je i šta nas čeka pokazao je romanom"Bila jednom jedan zemlja"
koji je pisao pet, a živeo 50 godina. "S tugom i radošću
pominjaćemo našu zemlju kad budemo pričali priče našoj deci koje
će počinjati kao bajke - Bila jednom jedna zemlja", upozorio
je Kovačević.
Oženjen je Nadom, advokatom, imaju ćerku Lenu i sina Aleksandra.
Zorica Vulić