Branko Avramović, đak Tehničke škole u Novoj Varoši, nađen je
prekjuče u jednom selu u blizini Mojkovca, mesec dana pošto je
pobegao iz roditeljske kuće u selu Bistrica kod Nove Varoši. Živ
i zdrav. Vest su "Glasu" potvrdili i dežurni u mojkovačkoj
stanici milicije do kojih je Branko prekjuče navratio, a onda
se vratio svojoj novoj kući.
- Bili smo sinoć kod Branka. Zbunio se, iznenadio kad nas je
ugledao. Sedeli smo malo i popričali i rekao nam je: "Ja
hoću ovde da ostanem da živim, hoću svoj život", ispričala
nam je juče ujutro Brankova tetka, Slavojka Pušica, odmah po povratku
iz ovog mojkovačkog sela.
Branko je smeštaj i budućnost našao u jednoj četvoročlanoj porodici
u brdima kod Mojkovca, u kući u kojoj žive dvoje starijih ljudi
sa dvojicom sinova.
- Zatekli smo ih na večeri. Nisu znali da dolazimo. Branko je
sedeo za stolom, sa njihovim sinovima i jeo. Izgleda da su to
neki dobri ljudi, primili su Branka kao svoje dete, ne odvajaju
ga od svojih sinova -- kaže Slavojka, rođena sestra Brankovog
oca koji je prošle godine život izgubio nesrećnim slučajem, a
iza sebe ostavio Branka i još trojicu sinova - Vladana od 18 godina,
Milana - đaka sedmog i Bojana đaka petog razreda i suprugu Zoricu.
Slavojka i nekoliko Brankovih najbližih rođaka u Mojkovac su
otputovali čim su saznali da je Branko tamo i da je identifikovan
u tamošnjoj policijskoj stanici.
- Išli smo kolima do ispred Mojkovca, do mesta gde se ukrštaju
put i pruga, a onda dugo peške kroz planinu, po mrklom mraku,
i na kraju smo pronašli kuću - priča Slavojka.
- Nismo ga ubeđivali da se vrati. Ništa nije tražio od nas, samo
je rekao da nikako ne želi nazad kući, da mu je u toj porodici
fino - veli Slavojka.
Ni u četvrtak nije bilo moguće saznati da li je vest da je Branko
nađen stigla do njegove majke Zorice i trojice braće koji žive
u kući, visoko u brdu iznad centra sela Bistrica.
O tome šta je uzrok Brankovog bekstva iz porodične kuće, zašto
je ostavio braću i majku i zašto sada ne želi da se vrati, u Bistrici
niko ne želi da priča. Pominje se samo podatak da je Branko odlazeći
iz kuće ostavio kratku poruku braći i majci u kojoj je napisao
da se neće vratiti kući.
Neki Brankovi dalji rođaci pominju da bi razlozi bekstva mogli
biti i nezadovoljstvo porodičnim prilikama, u oskudici i siromaštvu
u kome su živeli.
I Brankov brat Vladan, dan-dva pošto je Branko nestao, prisećao
se da je njegov brat i ranije nagoveštavao da će da pobegne od
kuće. Vest da je srednjoškolac nađen, da je živ i zdrav, prekratila
je muke njegovih najbližih.
- Mesec dana tražili smo ga svuda, gde god smo mogli zamisliti
da bi mogao biti, prevrtali i nebo i zemlju, slali smo slike na
sve strane, objavili fotografije u novinama, raspitivali se kod
rodbine u svim okolnim gradovima, strepeli šta je učinio i hvala
bogu, sad je tome svemu kraj. Najvažnije je da je Branko živ -
kaže Brankova tetka Slavojka.
Dečak, krhke građe, kestenjastih očiju, visok oko 160 santimetra
od kuće je otišao u zimskoj plavoj jakni, farmerkama i zimskim
crnim cipelama. Sada je već leto, a kakav to novi život sanja
i šta želi, verovatno samo Branko zna…
Z. Šaponjić