Postoje ljudi koji su od države angažovani za taj posao, a koje sam imao prilike lično da vidim - kaže
Dragan Zafirović, predsednik Nezavisnog sindikata PTT
-
Tajna policija ovde, ubuduće povedite računa šta govorite o predsedniku. Za vašu informaciju, imamo registrovan vaš broj telefona,
a poznata nam je i vaša adresa - ovom rečenicom propraćenom uvodnim i završnim "klik" prekinuto je pre nekoliko
dana telefonsko ćaskanje dve prijateljice.
- Iznenadnom uključivanju nepoznatog glasa u vezu prethodilo je maštovito, uglavnom negativno etiketiranje aktuelnog režima
- poverava nam Zorana S. Sa obe strane. Naša sagovornica dozvoljava mogućnost da je neko i slučajno upao u vezu, da je pokušao
da se našali, ali i dodaje da se od tada na ulici često osvrće preko ramena, trza na kasne noćne pozive i izbegava da često
ostaje sama u kući.
Oni skloniji teorijama zavere ili pridavanju značaja fatalnim uticajima tajnih društava na ovu priču će samo klimnuti glavom.
Oni drugi, posprdno će se osmehnuti i dodati: "Da te i dva agenta u kafani gledaju kroz probušene novine". Ipak,
prisluškivanje je otvorena ključaonica savremenog doba, otvoreni zastor bilo čije spavaće sobe.
Svojevremeno, svi su zazirali od svemoćne UDBE, a istorija beleži da je i tada drugi čovek Jugoslavije Aleksandar Ranković
pao na Brionskom plenumu 1966. godine pod optužbom da je postavio prislušne uređaje u spavaću sobu bračnog para Broz. S druge
strane, već godinama nagađamo, limitirani pravim informacijama, o ljudima, mestima i načinima na koji se to čini.
- U našim telefonskim centralama, još od 1945, postoje određena mesta koja služe samo za prisluškivanje - bez mnogo ustezanja
kaže Dragan Zafirović, predsednik Nezavisnog sindikata PTT-a. - Takođe, postoje i ljudi koji su obučeni i plaćeni da to rade.
Oni, naravno, nisu radnici PTT-a. NJih angažuje država. Lično sam video i sobu odakle se prisluškivanje obavlja, kao i čoveka
koji dolazi u nju. Pojedini radnici PTT-a, ne svi jer se te prostorije nalaze ispod prostorija same centrale, znaju za to,
ali vam to ne bi rekli jer se možda i opravdano plaše - pojašnjava Zafirović.
Naravno, prisluškivanje telefona samo je deo šire akcije praćenja kompjuterskih, faks i mobilnih veza. Tehnologija koju
koristi naša Služba državne bezbednosti, prema saznanjima našeg sagovornika, prilično je zastarela u odnosu na svetska dostignuća,
ali čak i takva ona ne podrazumeva dežurnog "žbira" sa slušalicama na ušima koji ubacuje žice u izvod vašeg priključka.
- Jednostavno, naš sistem funkcioniše na elektronskom izdvajanju određenog broja iz grupe telefona koja se nalaze u kućištu.
Elektronika omogućava da se ne snima svaki razgovor u celosti, već se registruju samo "interesantni" delovi. Kao
znak za uzbunu najčešće se koristi jedna reč, ponekad samo i slovo. Nakon uključivanja sistema trake snimaju razgovor - precizira
Dragan Zafirović tehniku snimanja.
Naš sagovornik ljude koji se bave ovim poslovima opisuje arhetipski, kao tajnovite, sa malim kožnim torbicama, takozvanim
"komesarkama". Istovremeno, prema Zafirovićevom svedočenju, svaki šum u slušalici ne znači automatski i prisustvo
profesionalca Državne bezbednosti. Provera da li je telefon pod "prismotrom" može se otkriti samo uz pomoć tehnologije
namenjene za tu svrhu, a nikako trikovima poput onog sa merenjem voltaže koji preporučuju razni "stručnjaci".
Istovremeno, postoji mogućnost da vas prisluškuju i komšije. Ovde su tehničke mogućnosti, doduše ograničene na činjenicu
da se mora imati bežični telefon iste marke kao i onaj koga prisluškujete. Ovo, ipak, nije nešto zbog čega bi trebalo da vas
zaboli glava, izuzev ako komšija nije "jedan od njih". Problem nastaje, ako se zna da savremena tehnologija omogućava
da Služba bez problema može doći do svake poruke zapisane na faksu ili Internetu. Valjda zato je i bivši guverner, Dragoslav
Avramović, tvrdio da do njegovih faksova pre stiže Državna bezbednost nego on sam.
Posebna priča su mobilni telefoni, koji su u principu najlakši plen.
- Dovoljno je da znate frekvenciju prijemnika i možete ga slušati kao radio prijemnik - kaže Dragan Zafirović.
Jedna priča Matije Bećkovića, najpraćenijeg čoveka šezdesetih godina, koji tvrdi da je po skadarlijskim kafanama agente
UDBE prepoznavao po naopako okrenutim novinama, očigledno pripada nostalgičnim vremenima nadmudrivanja sa "žbirovima".
Danas, takva svedočanstva deluju kao romantične priče zanesenjaka na pragu elektronske ere.
- Apsolutno svako može biti prisluškivan - tvrdi Dragan Zafirović. - Tu mogućnost ima svaki službenik centrale, a da vam
ne govorim o radnicima službi 988, 9812 i tako dalje...
I još nešto, to što sam ja paranoičan, ne znači da me ne progone.
Z. Preradović