Ako bi se tražio neki početak te operacije, onda
bi se on mogao vezati i za kazivanje Borivoja Radonjića, železničkog
činovnika iz gružanskog sreza, koji je zapisao: "Krajem maja
1941. otpočele su manje sabotaže: neko je počeo da seče telegrafske
i telefonske stubove. Zbog toga je saobraćaj na železnici bio
otežan; putokazne table na glavnim putevima okrenute su u suprotnim
pravcima zbunjujući okupatorske vozače motornih vozila.
U Kniću sam se upoznao, pored mnogih i sa komandirom
žandarmerijske stanice Slovencem Zalarom koji je često svraćao
na železničku stanicu u Kniću. Reče mi uz napomenu da je strogo
poverljivo, da mu je prošle noći dolazio neki major Palošević
i rekao da se na Ravnoj gori, na padinama Suvobora, stvara jezgro
otpora od oficira, podoficira i vojnika koji neće da priznaju
kapitulaciju. Na čelu ove grupe je generalštabni pukovnik Dragoljub
Mihailović. Organizovanje je u toku širom cele Srbije. Nema sumnje
ko seče bandere, okreće putokaze... "
 |
 |
 |
AKT KOMANDOVANJA
Tako je vojni ministar i NŠ VK JV general Mihailović potčinjenim
komandantima uputio akt komandovanja u kojem se, sem ostalog,
kaže: "Iz Vrhovnog zajedničkog ratnog saveta ujedinjenih
naroda, izdata je sledeća direktiva za sabotaže u svim okupiranim
zemljama:
1. Napadati i uništavati sva skladišta nafte, benzina i
ulja i onemogućavati na svaki način njihov prevoz. Nemci
su u velikoj oskudici ovog goriva i treba ga što više uništavati,
najbolje paljenjem;
2. Rude i razni minerali su od ogromnog značaja za Nemce.
Zato im treba onemogućiti upotrebu svih rudnika i sprečiti
prevoz ruda i minerala;
3. Sva industrijska preduzeća vrlo su važna za Nemce. Treba
ih sabotažom sprečiti u radu i pogoršati im potrebe za industrijskim
prerađevinama. U Jugoslaviji od industrijskih preduzeća
od koristi za nemačku vojsku su strugare, parni mlinovi,
fabrike konzervi, fabrike platna i štofova, fabrike bombi
i upaljača, avionskih motora i avionskih delova.
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Krajem jula 1942, britanska komanda na Srednjem istoku, preko
kapetana Hadsona, oficira za vezu u Štabu VK JV, obavestila je
generala Mihailovića da mu se pruža velika prilika za doprinos
u pobedi nad Nemcima u Egiptu. Od njega se zahtevalo da svakodnevno
obaveštava o pokretima neprijateljskih trupa kroz Srbiju, ka jugu,
i da sabotažama i razaranjem pruga ka Grčkoj ometa transport trupa
i ratnog materijala namenjenih Romelu.
Posle Romelovog neuspeha kod Alan el Halfa, u jeku sudbonosne
"bitke za snabdevanje", general Aleksander se ponovo
obratio Mihailoviću s molbom da nastavi napade na saobraćaj i
"do maksimuma" pojača sabotažne aktivnosti.
Neka svi komandanti ozbiljno prouče na svojim oblastima sve ovo
i dostave mi kako i na koji način mogu izvršiti gornje zahteve
sa najviše štete po neprijatelja. Napominjem da se gorivo najbolje
uništava paljenjem, isto kao i strugare, a rudnici i industrijska
preduzeća ako im se onesposobe mašine i unište električne pogonske
snage što je daju električne centrale.
Važno je da učestvujemo u ovom opšte savezničkom poslu... "
Bitka kod El Alamejna, vođena od 23. oktobra do 4. novembra 1942,
završila se Romelovim porazom. Nekoliko dana kasnije, 8. novembra,
Ajzenhauerova vojska iskrcala se u Severnoj Africi. Romel je ranije,
na libijskom bojištu, umeo da se zaustavi u povlačenju i da s
uspehom pređe u protivnapad kad se njegovim protivnicima činilo
da je poražen. Takva taktika se nije smela isključiti ni tada.
Stoga su prekidi komunikacija, kojima su Romelu mogli biti poslati
pojačanja i materijal, bili od posebne važnosti za krajnji ishod
operacije, pa je britanska komanda na Srednjem istoku molila generala
Mihailovića da bez predaha produži akciju.
Sutra: Kidanje nemačkih komunikacionih linija