Šest meseci posle pariske premijere prvenca sedme umetnosti, u kafani "Kod zlatnog krsta" na Terazijama (danas "Dušanov grad"), održana je prva filmska predstava u Srbiji, 6. juna 1896. godine. Male novine su zabeležile prisustvo NJegovog veličanstva sa suprugom i majkom i kraljevsku pohvalu "žive i prirodne produkcije kinematografa". Posetioce je šokirao i uplašio film "Ulazak voza u stanicu", čuvene braće Limijer. Prvi kino-operateri su bili Andre Kare i Žil Žiren. Dve godine kasnije, Kare je snimio i u istoj kafani prikazao filmove "Izlazak radnika iz fabrike na Senjaku" i "Tramvajska stanica na Terazijama" koji, nažalost, nisu sačuvani. Četiri godine kasnije, u hotelu "Bulevar" je prikazan prvi dokumentarni film o venčanju kralja Aleksandra i Drage Mašin.

Usledile su filmske predstave u "Tričkovoj kafani" na Terazijama, ali sada po sistemu "Vitaskopa", koji je smislio Edison. Prve domaće "filmadžije", snimile su srpski filmski prvenac: "Dolazak kralja Aleksandra u Sabornu crkvu" (1897).
Nova umetnost se dopala Beograđanima, koji su od 1906. godine, mogli da gledaju "žive slike" pod šatorima postavljenim na Zelenom vencu, Tašmajdanu ili Malom Kalemegdanu (priređivao ih je trgovac Bubi Katarivas).

U kafani "Hajduk Veljko" u Knez Mihailovoj broj 5, 1906. godine je otvoren prvi stalni bioskop. Sličnu zabavu su obezbedile i kafane "Kod starog Petrograda", "Kod crne mačke", "Kod Takova" i druge. "Pariz", prvi stalni repertoarski bioskop Svetozara Botorića, je otvoren dve godine kasnije. Prikazivao je filmove iz Evrope i Amerike sa samo dve - tri nedelje "zakašnjenja". Botorić je "uveo" filmski žurnal u Srbiju 1911. godine, a prvenac je naslovljen "Svečana predaja starih i prijem novih zastava". Snimatelj je bio Francuz Luj De Beri.

Prvi zvučni film (1910), "po Gomonovom načinu", u sali hotela "Bulevar", prikazao je neki Leon, vlasnik putujućeg bioskopa. Nenaviknuti gledaoci su izviždali i Leona i film. Novembra iste godine (27), braća Savić su otvorila prvu namenski građenu salu za bioskopske predstave, u Kolarčevoj broj 3. Pera, Boža i Svetolik, inače predstavnici poznate francuske firme "Gomon", su je nazvali "Moderni bioskop". Imali su stalnog kino-operatera, izvesnog Rudija Prohasku i nekoliko kelnera, koji su opsluživali dvadesetak kafanskih stolova. "Moderni bioskop" je prvi objavljivao filmove titlovane na naš jezik, i redovno je prikazivao snimke sa beogradskih događanja. Inače, najstariji sačuvani film u Srbiji, snimljen je prilikom krunisanja kralja Petra u Sabornoj crkvi 1904. godine. Snimatelj je bio Arnold Mjur Vilson, amater, advokat i počasni konzul u britanskom Šefildu. Od beogradskih gospođa je traženo da u bioskop "Nacional" (Pariska br. 9) dolaze bez šešira, jer ometaju gledaoce u zadnjim redovima. Vlasnik ovog "elektro-bioskopa" objavljivao je sadržaj i trajanje filmova, a i gurmanluke na raspolaganju posetiocima. Poznati "kafe-bioskopi" tog vremena, bili su "Petrograd", "Kolarac", "Kasina", Imperijal", zatim "Imperator", Bihmajerov bioskop na Malom Kalemegdanu i "Grand elektro bioskop". Pravi bioskop nazvan "Koloseum" - kasnije poznat pod imenom "Zvezda", proradio je 1911. godine. U to vreme, u "Parizu" je prikazan prvi srpski igrani film Svetozara Botorića "Život i delo besmrtnog vožda Karađorđa", sa Ćirom Manakom i Čičom Ilijom Stanojevićem, glavnim glumcem i rediteljem. Beogradska kinematografija tada je započela vekovno trajanje.