U Beogradu sve više dece provodi život na ulici,
prema nezvaničnim podacima ima ih preko 2.000, i ovaj broj je
u stalnom porastu. Prihvatilište u Bulevaru oslobođenja jedino
je takve vrste u prestonici ali, kako zaposleni naglašavaju, kapaciteti
su premali, a uslovi rada veoma loši. U prihvatilištu je trenutno
smešteno 30 dece od 7 do 18 godina, iako kapaciteti objekata predviđaju
dvostruko manji broj.
- Prihvatamo decu koja dolaze u užasnom stanju, prljava, gladna,
bolesna, ali je nažalost sve veći broj zavisnika od droge i onih
sa psihičkim smetnjama. Često nisu ni svesni gde su došli, u početku
pružaju otpor, ali se ipak većina privikne posle izvesnog vremena.
Okupamo ih, nahranimo i ubacimo u grupu. Primamo decu koja imaju
žuticu, hepatitis C, a zabrinjavajuće je to što nemamo posebnu
prostoriju kako bismo ih izolovali od ostale dece. Nemamo lekara
pedijatra koji bi mogao da pregleda dete, već mi dijagnozu utvrđujemo
"odokativnom metodom" - sa tugom u očima nam priča Marija
Grbić, socijalni radnik, i dodaje da zaposleni ne mogu da ostanu
ravnodušni na stravične životne priče ovih mališana.
- Za vreme vikenda dežuran je jedan vaspitač, a morate da brinete
o tridesetoro dece. Tada smo i čuvari i vaspitači i doktori i
psiholozi, a radimo i po 13 sati. Noću je ipak najteže. Policija
dovodi decu koja su u takvom stanju da ne možete ni da zamislite.
Od nove godine imamo jednog radnika obezbeđenja pa je malo bolja
situacija - objašnjava Marija.
 |
 |
 |
U 2006. ZBRINUTO 90 ALBANACA, ŽRTAVA TRGOVINE LJUDIMA
U Prihvatilištu je u toku prošle godine zbrinuto 557 mališana,
od čega su 90 strani državljani, uglavnom iz Albanije. Pre
nekoliko dana policija je dovela trojicu dečaka iz Albanije
koji su žrtve trafikinga. Oni se predaju Međunarodnoj organizaciji
za emigracije, koja ih potom vraća u matičnu državu.
- Zbrinuli smo ih, ali je problem jezik jer ne možemo da
se sporazumemo. Imali smo i decu sa Kosmeta koja su isto
žrtve trgovine, radi prostitucije, prosjačenja...
UPIS U KNJIGU ROĐENIH
Svako dete se u Prihvatilištu, zajedno sa Centrom za socijalni
rad, registruje i upisuje u matične knjige ukoliko nisu
bili prijavljeni. Vreme boravka u Prihvatilištu je 30 dana,
dok je za one koja su vršila krivična dela boravak produžen
do okončanja sudskog postupka.
|
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
Prihvatilište je sagrađeno još davnih šezdesetih godina i od
tada je vrlo malo ulagano. Ipak, naporima zaposlenih, sve je čisto
i nalik na nešto što liči na dom.
- Potreban je ogroman trud kako bi oni počeli da razgovaraju i
otvaraju se, ali ako im oduzimate nešto, recimo lepak koji mnogi
od njih duvaju, morate im pružiti nešto zauzvrat. Obraduju se
oni slatkišima kao ostala deca. Ono što me je iznenadilo u radu
sa ovom decom je to, da od svog džeparca uvek kupe neki proizvod
koji je bolji; recimo voćni jogurt, puding, nego hleb i paštetu.
Kupuju ono čega su ceo život željni - nastavila je priču Biljana
Buzić, psiholog u Prihvatilištu.
Zaposleni u Prihvatilištu žale se da nemaju nikavih donacija,
osim onih sredstava koje dobijaju od Grada. Kažu da im je Grad
obećao pomoć za izgradnju još jednog sprata, jer im je neophodna
izolaciona prostorija zbog povećanog broj maloletnika zaraženih
infektivnim bolestima koje zahtevaju poseban tretman.
- Da bi dete bilo premešteno u neki dom, mora da ima potvrdu
o lekarskom pregledu ali i dokaz o obaveznoj vakcinaciji, što
većina njih nema i to je veliki problem. Zbrinjavamo i korisnike
po nalogu suda, ali i decu koja su strani državljani - dodala
je Biljana.
Osoblje Prihvatilišta apeluje na sve ljude dobre volje koji su
u mogućnosti da im pomognu na bilo koji način.
- Pomoć nam je preko potrebna kako bismo barem neko od ove dece
izveli na pravi put. Trudimo se da većina njih nastavi školovanje.
U Prihvatilištu imaju dnevni red aktivnosti, sami nameštaju i
održavaju higijenu u sobama, zatim gledaju filmove, imaju radionice
i u svakom trenutku, ukoliko ih nešto muči, mogu da razgovaraju
sa vaspitačima, psihologom, socijalnim radnicima. Oni su, ipak,
samo deca i nisu krivi što ih je muka naterala da prose, kradu,
da prodaju svoje telo za novac. Trudimo se da im pokažemo da za
njih ima nade.
Sandra Mališić