Na beogradskom groblju Lešće, 17. februara, u prisustvu
više stotina poštovalaca i rodbine sahranjen je književnik Aco
Rakočević.
U ime Društva književnika Kosova i Metohije od Čiče, kako su ga
zvale kolege i prijatelji, oprostio se direktor Narodne biblioteke
iz Prištine Jordan Ristić.
- Aco Rakočević je umro kišnog februarskog jutra, daleko od poja
slavuja u Grmiji, čavrljanja dživdžana u krošnjama glavne prištinske
ulice, daleko od večnog mira Pećke patrijaršije i neizmerne lepote
Gračanice. Prethodno, godinama nije imao miran san, kosovska zbilja
njemu je jastuk u kamen pretvorila - rekao je Ristić u oproštajnom
govoru.
Svoju sudbinu vezao je Aco Rakočević za Novinsko-izdavačku kuću
"Jedinstvo" iz Prištine u kojoj je proveo bezmalo skoro
ceo svoj radni vek (1964-1999). Sadržaj njegovih novinskih tekstova
i knjiga svedoče o srpskoj borbi za goli život i o srpskoj ugroženosti.
Aco Rakočević poslednjim knjigama "Po svetu sa Kosovom o
vratu", "Čovek koji preskače vazduh", "Bezmud",
"Moram Cigane da nađem", "Strah od sutra"
i "Molitva za Milicu", pokušava da raspetlja kosmetsku
dramu koja pritiska olovnom težinom i srpsko stradanje koje se
u ciklusima ponavlja, to ga brine i u njemu otvara živu ranu.
Naročito su ga porazila najnovija stradanja srpskog naroda, po
dolasku međunarodnih snaga na Kosovo i Metohiju.
Aleksandar - Aco Rakočević obilazio je svet, kako je on govorio
"sa Kosovom o vratu", pa je na tom putu do Amerike i
Londona, stigao i do Solženjicina, da ga upozna s dramom srpskog
naroda i Kosovom i Metohijom, njegovom postojbinom.
