BEOGRAD - U Srbiji ne postoji zvanična baza
podataka o broju dece žrtava nasilja, a ni jedinstvena baza podataka
o počiniocima seksualnih delikata, rečeno je na jučerašnjem okruglom
stolu na temu "Seksualno nasilje nad decom i dečja pornografija
na Internetu". Na skupu koji je održan juče u Međunarodnom
pres centru, uz ocenu da se proteklih nekoliko godina dosta uradilo
na zaštiti dece, mogla su se čuti i mišljenja da je potrebno još
mnogo poraditi na tom polju.
Zamenik tužioca u Drugom opštinskom sudu Branko Stamenković objasnio
je da su članom 185 krivičnog zakonika Srbije sankcionisana tri
moguća načina izvršenja krivičnog dela proizvodnje i prikazivanja
pornografskog materijala koji uključuju decu. Prvi je prikazivanje
takvog materijala deci, drugi je proizvodnja takvih materijala,
a treći njegova distribucija. On je precizirao da je za prvi i
treći način ovog krivičnog dela predviđena novčana kazna ili kazna
zatvora do dve godine, dok se proizvodnja dečje pornografije kažnjava
kaznom od šest meseci do pet godina zatvora.
- Nedostaje sankcionisanje četvrtog mogućeg načina izvršenja
ovog krivičnog dela, odnosno kazna za posedovanje pornografskog
materijala na kom su prikazana deca jer takvi izvršioci, ukoliko
ne uspemo da otkrijemo rasturanje ili neki od drugih načina koji
su sankcionisani, ostaju nekažnjeni, naglasio je on.
On je kao dobar primer naveo Hrvatsku, gde je i posedovanje dečje
pornografije kažnjivo, i najavio da se nada da će i u Srbiji uskoro
doći do pooštravanja ovog zakona. Stamenković se, takođe, založio
i za stvaranje jedinstvene baze podataka i DNK za sve počinioce
seksualnih delikata, pogotovo nad maloletnicima i decom, pa imamo
primer Velike Britanije, gde i posle izdržane zatvorske kazne,
osobe koje su osuđivane zbog seksualnih delikata moraju da se
redovno javljaju u policiju ili sud. Zamenik tužioca Stamenković
je, takođe, dodao da u našem društvu još postoji veliki problem
jer građani ne prijavljuju izvršenje krivičnog dela, tako da su
ruke tužilaštva i policije vezane.
Načelnik UKP Policijske uprave Beograd, Dragoljub Radović rekao
je da, kada je u pitanju Internet pornografija, policija "ne
može još adekvatno da odgovori toj problematici", ali je
podsetio na slučaj hapšenja Nikole Bugarčića i Jugoslava Stefanovića,
koji su proizvodili i prodavali dečju pornografiju. On je dodao
da, iako kod nas ne postoji zakonom regulisana obaveza seksualnih
prestupnika da se javljaju, policija ima svoje načine na koji
ih kontroliše. Ivana Stevanović iz nevladine organizacije Centar
za prava deteta, rekla je da bez zvaničnih podataka nije moguće
utvrditi veličinu problema i ukazala na potrebu aktivnijeg učešća
državnih organa. Ona je apelovala na medije da izbegavaju senzacionalizam
kada izveštavaju o slučajevima seksualnog i drugog nasilja nad
decom, kako bi se zaštitio identitet dece i izbegla takozvana
"sekundarna viktimizacija".
Po rečima Vesne Stanojević iz Savetovališta protiv nasilja u
porodici, veliki je problem što sudovi ponekad decu vraćaju očevima
nasilnicima. Proteklih godina je kroz sklonište prošlo 220 osoba
- žrtava trgovine ljudima, a među njima 50 maloletnika i 15 dece
mlađe od 15 godina. Žrtve su i dečaci, a Vesna Stanojević je navela
i primer dečaka koji je od osme do 12 godine bio žrtva seksualnog
iskorišćavanja. Dete je sada smešteno u hraniteljsku porodicu,
ali je veliko pitanje šta će dalje biti sa njim i kako izlečiti
traume dečaka.
Miloš Ž. Lazić