KRAGUJEVAC - Iako prosečna plata u gradu
na Lepenici ne može da okrpi ni potrošačku korpu, a građani Srbije
za pljeskavicu treba da odrade 102 minuta, kad dođe vreme priprema
za školu, mame i tate, mogu li ili ne, treba da izdvoje oko dve
plate.
A kada je đače prvače u pitanju, niko ne pita za cene ili polovne
knjige, već se sve kupuje novo - od olovke do jakne.
Knjige za prvi i ostale razrede već su prodaji. Komplet za prvaka
košta 2.500 dinara. Kada se na to doda suma koju treba izdvojiti
za sveske, blokove, olovke, bojice, pernicu, lenjire i ostalu
opremu, koja zaista može biti i "rastegljiva" u zavisnosti
od toga da li je pribor neke poznate strane marke, domaće proizvodnje
ili je kupljen kod Kineza, hiljadarka je minimalna suma s kojom
"matorci" mogu da prođu.
Ranac je već posebna priča. U mnogobrojnim kineskim radnjama
torba za knjige može da se kupi i za pet stotina dinara, ali im
kvalitet nije jača strana. Kragujevačke knjižare već su preplavljene
ovom robom, a od šarenila i cena lako zaboli glava.
Primera radi, torba za prvaka, sa anatomskom potporom za leđa,
od nepromočivog platna, s lepim šarama, košta najmanje tri i po
hiljade dinara. Za izbirljivije, tačnije imućnije, u ponudi su
i školske torbe uvezene iz Nemačke i Italije po ceni od pet, šest,
pa i sedam hiljada dinara.
Ali tu nije kraj. Treba obnoviti i garderobu i obuću. Kožne patike,
"najke", "adidas" ili "ribok", već
po želji, od broja 28 do 33, u proseku koštaju četiri crvene.
Plagijati od skaja, koji se prodaju opet u kineskim buticima ili
radnjama za široke narodne mase, koštaju od 1.200 do 1.500 dinara.
Cipelice renomiranih domaćih, slovenačkih ili italijanskih firmi
ne mogu da se pazare bez tri i po hiljade. Nešto jednostavniji
modeli, od lošijih materijala, koštaju oko dve hiljade.
Duksevi su ove sezone nešto jeftiniji. Za manje od hiljadu može
da se kupi pristojna majica dugih rukava, od čistog pamuka. Ali
uvek treba više od jednog duksića. Pantalone i farmerice su u
rasponu od pet stotina do pet hiljada, a jakne od hiljadu do sedam
ili osam, što opet zavisi od zemlje proizvodnje, kvaliteta i robne
marke. I naravno, plate roditelja.
Kada se podvuče crta, tačnije saberu troškovi, za opremanje đaka
prvaka treba od minimalnih sto evra do pet stotina. Prosek je
opet veći od prosečne zarade u gradu na Lepenici.
Ukoliko porodica ima još jednog ili dva đaka, troškovi su daleko
veći. Komentari o evropskim standardima zaista su suvišni. Jer
kada će oni nas stići? Da prime jednu platu, a potroše tri. Tu
finansijsku gimnastiku treniramo već godinama.
O. Jeremić