Almaška crkva - najstariji hram Srpske pravoslavne
crkve u Novom Sadu, dva puta je za kratko vreme bila na meti lopova.
Najpre je u petak posle podne otkrivena krađa darohranilice, koja
se nalazila u crkvenom oltaru, a onda su u noći između subote
i nedelje nepoznati provalnici pokušali još jednu krađu.
Na sporednim vratima hrama odvaljene su uzdužne daske koje su
ih zatvarale, ali se za sada ne zna da li je nešto ukradeno i
šta je eventualno bio cilj provalnika.
- Policija je obaveštena o ovim događajima i izašla je na lice
mesta. Sada preduzimamo potrebne istražne radnje, kako bi se otkrilo
ko stoji iza ovih provala. Više od toga za sada zaista ne mogu
da kažem-izjavio je portparol novosadskog SUP-a Stevan Krstić.
Provalnici su u oba slučaja za sobom ostavili tragove. Prilikom
krađe darohranilice, pomoću šrafcigera su obijena oltarska vrata,
a u drugoj provali je na licu mesta ostavljen i korišćeni alat.
U travi, kod sporednih vrata hrama, pronađen je komad armature
dug oko pola metra, koji je verovatno upotrebljen za provalu.
Pretpostavlja se da je relikvija iz oltara ukradena neposredno
pred zatvaranje crkve, u trenutku kada u njoj nije bilo nikog
osim provalnika.
- Krađu darohranilice je otkrila moja ćerka, a razvaljena vrata
smo videli u nedelju ujutro, kada smo hteli da ih otvorimo kako
bi ušli vernici koji u hram dolaze na praznik Duhovi. Obavestili
smo policiju i nadležne istražne organe koji sada rade svoj posao
i tragaju za provalnicima. Mi sa svoje strane možemo samo da ojačamo
vrata, što smo odmah učinili postavljanjem rešetke i da žalimo
zbog ovakvih nedostojnih događaja. Verovali smo da se ovakve stvari
u našim hramovima dešavaju samo na raspetom Kosovu, a sada vidimo
da smo izgleda bili u zabludi. Bezbožnika ima i među nama i ništa
im nije sveto-priča crkvenjak u Almaškom hramu LJubomir Pajić.
Naš sagovornik kaže da se vrednost ukradene darohranilice, koja
je korišćena za pričest bolesnih vernika, ne može proceniti. Izvesno
je da je reč o izuzetno vrednoj relikviji, teškoj oko kilogram,
napravljenoj od čistog srebra.
R. Kukobat